Mogu li strane investicije negativno utjecati na hrvatsko gospodarstvo?

Izravna strana ulaganja u posljednjih desetak godina znatno su utjecala na gospodarstva tranzicijskih zemalja, predstavljala su znatan izvor kapitala te u mnogim slučajevima utjecala na ekonomski rast. Učinci su se razlikovali ovisno o obilježjima zemlje primatelja i o vrsti stranih ulaganja.

Hrvatska je privukla zadovoljavajuću veličinu stranih izravnih investicija, ali je većina kapitala investirana u preuzimanja vlasničkih udjela putem privatizacije, čiji su se prihodi trošili za popunjavanje proračunskih manjkova. Nedostaju potpuno nova ulaganja (greenfield investicije), pogotovo u prerađivačke i izvozno orijentirane sektore. Politička moć kod privatizacije bila je koncentrirana u rukama jedne jedine političke stranke, koja je zemljom upravljala autokratski. Pravni i institucionalni okviri nisu bili izgrađeni kompletno, konzistentno i operativno. U procesu privatizacije nisu poštivani postojeći zakonski propisi i procedure, već je privatizacija često poprimala i kriminalne osobine. U takvim je uvjetima postojala velika sloboda za subjektivne sudove i odluke, što se uvijek moglo opravdati pravnim interpretacijama. Dosadašnji rezultati pokazuju da ciljevi privatizacije nisu postignuti, već da je ona dovela do negativnih učinaka s političkog, društvenog i ekonomskog stajališta. U Hrvatskoj učinke privatizacije možemo promotriti na primjerima Plive, Podravke ili Kamenskog. Sumnja se na to da je Pliva prodana osjetno ispod tržišne vrijednosti, iza čega je stajao dogovor hrvatskog političkog vrha, a ne zakoni ponude i potražnje te slobodnog tržišta. U slučaju privatizacije Kamenskog ponovno se aktualiziraju pitanja vladinih privatizacijskih politika, postavljenih prije gotovo dvadeset godina i za koje se može slobodno ustvrditi da su presudno utjecale na formiranje današnje strukture hrvatskog gospodarstva. Brojna industrijska poduzeća iz bivših istočnoeuropskih zemalja, pred kojima su hrvatska poduzeća početkom tranzicije bila u značajnoj prednosti, zahvaljujući odgovornim privatizacijskim i odgovarajućim vladinim industrijskim politikama danas su vrlo uspješna na međunarodnom tržištu. Privatizacijske politike hrvatskih vlada izrazito su nepovoljno djelovale na industrijski sektor. Bespovratno su nestala mnoga poduzeća te su izgubljena stotine tisuća radnih mjesta. Tercijarni sektor ne može stvoriti dovoljno odgovarajućih radnih mjesta kojima bi se nadoknadio gubitak radnih mjesta u privatiziranim industrijskim poduzećima koja novi vlasnici nisu razvijali.

Mogu li strane investicije negativno utjecati na hrvatsko gospodarstvo?

 

S obzirom da nema prave strategije razvoja, ciljeva niti adekvatne makroekonomske politike visina, niti učinci stranih ulaganja nisu dostigli željenu razinu. U Hrvatskoj nije stvoreno adekvatno makroekonomsko i poslovno okruženje te poticajna investicijska klima za strane direktne investicije. Problem privlačenja stranih investitora je u čitavom sustavu: od administracije, sudstva, poreznog sustava i političke volje da se privuku investicije. To znači da se treba zaštiti privatno vlasništvo, poboljšati zakonska regulativa i sudska zaštita, a potrebno je i dokazati se u borbi protiv korupcije. Dakle, iako strane investicije  teoretski imaju pozitivne učinke na gospodarstvo, upravo spomenutim investiranjem u preuzimanja vlasničkih udjela tj. privatizacijom, moguće je negativno utjecati na ekonomsku situaciju u zemlji. Samo ona zemlja koja stvara predvidivo i stabilno poslovno okruženje i sustavnu deregulaciju, može računati na priljev stranih investicija.

Autorica osvrta: Vanesa Tipura

Odgovori