Negativni učinci direktnih stranih investicija u Hrvatskoj

U javnosti često možemo čuti kako političke elite vape za stranim investicijama.  Takav vapaj izveden je iz argumentacije da strane investicije donose novu tehnologiju, kapital, otvaraju radna mjesta i uzrokuju ekonomski rast. No, rjeđe se čuje da se svi ti pozitivni učinci događaju pod uvjetom da su ostvareni određeni preduvjeti u zemlji primateljici. Neki od tih preduvjeta su: zadovoljavajuća razina obrazovanja i ljudskog kapitala, uređen pravni sustav, izgrađena infrastruktura i razvijen financijski sustav. Međutim, postoji i druga strana medalje: direktne strane investicije potencijalno mogu donijeti nekolicinu negativnih učinaka za zemlju primateljicu.

Najgori scenarij je onaj u kojem strano poduzeće kupuje domaće s ciljem da ga ugasi ili da stekne monopol na tržištu. Slične ishode možemo vidjeti u težnji nekolicine stranih poduzeća, moguće u istom vlasništvu, koje žele ući na domaće tržište i osigurati oligopolsku konkurenciju kako bi mogle kontrolirati ponudu i cijene, izbacujući tako domaća poduzeća iz tržišne utrke. Pravni sustav bi svakako trebao štiti domaće gospodarstvo od ovakvih raspleta. Postoje slučajevi u kojima direktne strane investicije mogu smanjiti domaću zaposlenost. To se događa kada strana korporacija oduzima dio tržišnog udjela domaćim poduzećima pa su domaća poduzeća prisiljena na otpuštanje radnika. Taj se efekt može kompenzirati zapošljavanjem domaćih stanovnika koje vrši strano poduzeće. No, u slučajevima kad strano poduzeće zapošljava pretežno visoko obrazovanu radnu snagu, a zemlja domaćin nema zadovoljavajuću razinu ljudskog kapitala za njene potrebe za zapošljavanjem, ono će se okrenuti zapošljavanju stranaca nauštrb domaćih stanovnika te će tako uzrokovati negativan učinak na domaću zaposlenost.

Iako se smatra da strane investicije pozitivno utječu na saldo bilance plaćanja, u nekim slučajevima mogu imati i suprotan učinak. Ponekad strana poduzeća preferiraju strane dobavljače s kojima imaju uhodane odnose te zbog toga uvoze ulazne jedinice pogoršavajući tako odnos međunarodnih razmjena u bilanci plaćanja. Isti učinak ima i repatrijacija dobiti koju strano poduzeće ostvari u domaćoj zemlji, a vrati u svoju zemlju. Politički donosioci odluka bi svakako trebali zakonski ograničiti repatrijaciju kapitala, koja je glavni uzročnik usporavanja ekonomskog rasta nacionalnog gospodarstva. Učinak na plaće može biti negativan ukoliko rast plaća u stranom poduzeću vrši pritisak na domaća poduzeća, koja ne mogu pratiti taj rast rastom svoje produktivnosti, što rezultira smanjenom kompetitivnosti domaćih poduzeća.

Vlade tranzicijskih zemalja često znaju poticati strane investicije uvodeći razne porezne olakšice i oslobođenja. Takve politike mogu dovesti do smanjenih proračunskih prihoda i povlašten položaj stranih poduzeća na domaćem tržištu, što destimulira kompetitivnost domaćeg gospodarstva. Posljedično se može dogoditi situacija tzv. dualne ekonomije, gdje razvijeni strani sektor, suvremenim tehnikama, proizvodi proizvode za svjetsko tržište, a podrazvijeni domaći sektor tradicionalnim tehnikama proizvodi proizvode za nacionalno tržište.

Neki od negativnih učinaka za domaću zemlju su negativne eksternalije ili učinci prelijevanja. Najpoznatiji takav učinak je zagađenje okoliša koje se neminovno događa, a kontrolira većinom na međunarodnoj razini, što znači da zemlja nema potpunu suverenost u ograničavanju zagađenja. Strane korporacije također mogu lobirati za donošenje zakona koji negativno utječu na društveno okruženje unutar države. Neki od takvih zakona mogu se odnositi na minimalne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve, kao i na minimalnu nadnicu koju je poslodavac dužan isplatiti radniku.

Utjecaj direktnih stranih investicija na ekonomski rast zemlje primateljice još je uvijek predmet rasprava i nema jednoznačnih rezultata koji bi jamčili pozitivan ili negativan utjecaj.

Iz gore navedenih  učinaka možemo vidjeti da strane investicije nisu nešto što moramo pod svaku cijenu privlačiti. Iako su potencijalni pozitivni učinci brojni, vlada zemlje domaćina mora osigurati okvir koji će jamčiti da će pozitivni učinci nadmašiti one negativne i da će ukupan rezultat za gospodarstvo biti pozitivan. Tek se tada direktne strane investicije javljaju kao poželjna stvar u domaćem gospodarstvu.

Autor osvrta: Hrvoje Vargić

Odgovori