Devizni Tečaj

Kune, euri, dolari, … Mogli bismo tako nabrojati preko 200 različitih svjetskih valuta. U suštini sve one imaju istu svrhu; olakšati razmjenu roba ili usluga. Formalnije rečeno, to je papirni i kovani novac koji izdaje država ili središnja banka, a služi kao sredstvo plaćanja. Ograničivši opseg promatranja na samo jednu državu, recimo Republiku Hrvatsku, korištenjem mnogima nam drage hrvatske kune, omogućena je trgovina među svim žiteljima Lijepe naše. No, gotovo da ne prođe dan, a da ne čujemo kako je današnji svijet jedno veliko globalno selo. Stanovnici različitih država međusobno trguju, koriste izume zemalja koje su i tisućama kilometara udaljene, kupuju odjeću s drugih kontinenata, možda privremeno i rade u stranoj zemlji kako bi prehranili obitelj u svojoj matičnoj zemlji. Mali problem se javlja utoliko što ne postoji jedinstvena svjetska valuta, nego mnoge zemlje imaju svoje nacionalne valute. Kako sada naručiti prelijepi dizajnerski stol iz Italije čija je cijena izražena u eurima, a dotični ljubitelj talijanskog dizajna privređuje u Hrvatskoj te mu na račun sjedaju kune. Upravo tu u igru uskače devizni tečaj. Zaključujemo, otvorena ekonomija je osnovni preduvjet za pojavu takvog isntrumenta.

 

Nominalni tečaj

(Nominalni) devizni tečaj izražava cijenu jedinice strane valute putem domaće valute.  Objašnjeno na primjeru gore spomenutog stola; putem deviznog tečaja osoba doznaje koliko stol, čija je cijena prvotno izražena u eurima, iznosi u kunama. Vrijedi napomenuti kako bi ispravno bilo i izraziti cijenu jedinice domaće valute u stranoj, no ovaj članak se pridržava prvotno spomenute konvencije.

Pogledavši na web-stranicama Hrvatske narodne banke (HNB), može se doznati kupovni, srednji i prodajni nominalni tečaj. Svaki od tri različita tečaja se koristi u druge svrhe (oni međusobno minimalno odudaraju, ali na velike iznose je to itekako primjetno). Tako će naš kupac stola zamijeniti kuna za eure, kako bi mogao platiti stol, po prodajnom tečaju (banka mu ga prodaje). Suprotna situacija je s turistom koji je stigao iz Njemačke u Hrvatsku te želi zamijeniti eure za kune. On će to u hrvatskoj banci obaviti po kupovnom tečaju (on prodaje banci stranu valutu). Kako banka naplaćuje tu zamjenu, logičnim se nameće da je prodajni tečaj nešto veći od kupovnog.

Odnosi dviju valuta ne moraju biti i uglavnom ni nisu fiksni. Tako domaća valuta može ojačati u odnosu na stranu, odnosno tečaj može aprecirati. Ali isto tako domaća valuta može deprecirati u odnosu na stranu, dakle omjer strane i domaće valute porasti.

 

Realni tečaj

Nominalni devizni tečaj predočava odnos domaće valute i strane valute, ali ne mora nužno točno dočarati koliko zaista neki proizvod strane države košta izražen u domaćoj valuti. Bitan je i odnos cjenovnih indeksa. Realni tečaj dočarava upravo to, osim što se doznaje koliko se strane valute dobije za domaću, realni tečaj sadržava i informaciju kakav je odnos cijena domaćih i stranih dobara. U izrazito pojednostavljenom primjeru, odnos cijena stola proizvedenog u Italiji i stola proizvedenog u Hrvatskoj bi predočavao omjer BDP deflatora. Kako na sveukupni indeks cijena utječu mnoga dobra, ponešto je složeniji izračun BDP deflatora, negoli onaj korišten u ovom primjeru, ali o tome nekom drugom prilikom.

Ukoliko s E označimo nominalni tečaj, s P BDP deflator (indeks cijena) domaće, a s P* deflator strane zemlje, onda je:

Pritom valja naglasiti, kao i kod nominalnog tečaja, i realni devizni tečaj razlikuje aprecijaciju i deprecijaciju.

 

Režimi deviznih tečajeva

Okvirno govoreći, tečaj se formira na deviznom tržištu mehanizmom ponude i potražnje. Naravno, iza tako kratke rečenice stoji puno zamršeniji svijet s mnoštvom faktora koji direktno i indirektno uzrokuju fluktuacije tečaja, od kamatnih stopa pa nadalje… Svi potrebni mehanizmi bitni za shvaćanje konteksta ove serije članaka bit će spomenuti i objašnjeni, a za sada nećemo dalje u dubinu formiranja tečaja.

Svakako se mora spomenuti postojanje raznih deviznih tečajeva. Tu se kao dva ekstrema javljaju sustav plivajućih deviznih tečajeva i sustav fiksnih deviznih tečajeva.

Plivajući tečajevi su u potpunosti prepušteni tržišnim mehanizmima te mogu neprestance varirati u odnosu na svaku drugu stranu valutu. Takav sustav koriste primjerice SAD, Japan. Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Drugi ekstrem čine fiksirani devizni tečajevi. To su oni tečajevi koji su fiksirani prema nekoj stranoj valuti i shodno tome se kreću kao što se kreće i tečaj te strane valute. Kao primjere valja izdvojiti zlatni standard i stanje nakon sastanka u Bretton Woodsu 1944. godine.

Zlatni standard označava vezivanje tečaja u ovisnosti o zlatu te spremnost i obvezu zemlje koja se drži zlatnog standarda da na zahtjev mijenja jedinice valute za jedinice zlata prema istaknutom tečaju (Velika Britanija do sredine 20. stoljeća).

Sastanak u Bretton Woodsu je iznjedrio novi dizajn međunarodnog monetarnog i tečajnog sustava. O tome će više biti riječi u povijesnom pregledu, a za sada valja naglasiti da se tada (1944.) 44 države vezalo za tečaj dolara i takvo stanje je potrajalo do krize 1973. godine.

Između dva navedena ekstrema, valja istaknuti da ima i mnoštvo hibridnih rješenja od kojih je prigodno izdvojiti Europski monetarni sustav. Zemlje članice sustava (među kojima su Francuska, Njemačka, Italija,…) dogovorile su krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća granice unutar kojih moraju održavati svoje bilateralne devizne tečajeve. Na taj sustav se može gledati i kao jedno prijelazno rješenje prema današnjoj zajedničkoj valuti (euru), odnosno ista valuta u više zemalja se može interpretirati kao ekstremni slučaj vezanog (fiksiranog) tečaja.

Što se tiče Hrvatske, 1993. je Vlada donijela odluku čvrstog vezivanja deviznog tečaja kune za njemačku marku (1 DEM = 4,444 HRK) kako bi se smanjila vrlo visoka inflacija. Cilj je već u prvoj godini provođenja Stabilizacijskog programa postignut. Danas HNB provodi politiku upravljanoga fluktuirajućeg tečaja. Takav tečajni režim svrstavamo u hibridne. Iako domaća valuta nije fiksno vezana na neku drugu stranu valutu, niti košaricu valuta, nominalni je tečaj kune prema euru stabilan (povremene HNB-ove devizne intervencije). Tomu doprinosi i velika političko-ekonomska povezanost Hrvatske s ostatkom država članica Europske unije te samim time i neizbježna vezanost uz euro makar deklarativno imali fluktuirajući tečaj. Vrijedi spomenuti da politika stabilnog odnosa HRK/EUR implicitno određuje odnos kune prema drugim stranim valutama na temelju njihovih tečajeva prema eura te je HNB lišen utjecaja na vrijednost kune prema valutama poput američkog dolara, švicarskog franka i drugih.

Naravno, svaki od sustava ima svoje prednosti i mane, s time da je u velikoj većini slučajeva plutajući sustav na glasu kao bolji. Tako fiksni tečaj u kratkom roku lišava dotičnu državu makroekonomskih instrumenata poput neovisnog određivanja kamatnih stopa i deviznog tečaja kao odgovor na eventualne šokove te tek u srednjem roku može to anulirati.  Naime, ukoliko šok pogodi samo jednu od država u simbiozi, svakoj će biti potrebna drugačija makroekonomska prilika za pravilan odgovor na šok. Problem se javlja jer država koja ima neovisan tečaj poduzima mjere koje njoj odgovaraju, a druga s fiksiranim tečajem mora nju slijediti makar joj i štetilo. Ukoliko bude toliko kritična situacija da ipak mora mijenjati tečaj, tada se ne govori o aprecijaciji i deprecijaciji, već se kod fiksiranih tečajeva govori o revalvaciji i devalvaciji. Dva slučaja se ističu kao valjani razlozi za uvođenje fiksiranog deviznog tečaja:

  1. Kod grupe zemalja koje su izrazito međusobno integrirane, u smislu da dijele slične šokove ili je mobilnost radnika među njima izrazito velika
  2. Kada centralna banka nema dovoljno povjerenje građana i investitora za vođenje odgovorne monetarne politike

Kod plutajućeg deviznog tečaja vrijedi izdvojiti veću volatilnost i poteškoće kontroliranja tih fluktuacija putem monetarne politike.

 

Multilateralni devizni tečaj

Za kraj kratkog uvoda u problematiku deviznog tečaja još vrijedi pripomenuti kako je bilateralan slučaj bio promatran samo radi jendnostavnosti objašnjavanja, dok se u stvarnosti u biti formira multilateralan tečaj, uzimajući u težinski odnos sve trgovinske partnere neke zemlje.

 

Summa summarum

Ovaj kratki teorijski pregled deviznog tečaja služi ponajprije kao alat čitateljima koji nisu ekonomske struke da bi stekli osnovna znanja potrebna za kvalitetno razumijevanje problematike koja se veže uz odnose stranih valuta. Svaki sljedeći članak će podrazumijevati usvojenost ovdje iznesenih pojmova, no neće zalaziti u dublje ekonomske sfere, već je naglasak na pristupu koji će biti razumljiv svima uz gore priložena osnovna teorijska znanja o deviznom tečaju.
Dragi čitatelji, znanje je moć. Shvatite ovaj mali djelić ekonomskog znanja kao vrlo moćno oruđe za kritičko razmišljanje o narednim člancima. Upravo će Vam ta kombinacija na posljetku omogućiti vlastito kritičko promišljanje o prednostima i manama eura kao (zajedničke) valute. Svakako valja imati na umu kako je ovo tek vrh ledene sante za istinsko razumijevanje problematike, no i najdulje putovanje kreće prvim korakom!

Domagoj Badanjak

 

Literatura

https://treasury.un.org/operationalrates/OperationalRates.php

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=63794

Blanchard, Olivier (2017) Macroeconomics 7th edition. Boston Pearson

Lovrinović, Ivan (2015.) Globalne financije. Zagreb Accent