Osvrt na gostovanje Yanisa Varoufakisa u Filozofskom Teatru: „Ostanimo zajedno u Europskoj Uniji, ali borimo se protiv njezine vladavine.“

izvor-hnk

Foto: HNK

Prošla nedjelja (4.12.) bila je rezervirana za gostovanje bivšeg grčkog ministra financija Yanisa Varoufakisa u HNK-u u Zagrebu u sklopu Filozofskog  Teatra. Bez obzira na činjenicu što je cijeli HNK bio rasprodan, karta više se tražila do posljednjeg trenutka što se do sad dogodilo još samo s Thomasom Pikettyjem i Slavojem Žižekom.

varoufakis-hnk

Prošle godine su pregovori s Europskom unijom o grčkoj zaduženosti duboko uznemirili ekonomsku europsku javnost kojim smo postali svjesni da se grčko pitanje odnosi na cijeli kontinent. Varoufakis je puno puta tijekom gostovanja spomenuo da smo zajedno u ovome i da ne postoji „hrvatska“, „grčka“ ili „talijanska“ kriza, već je to kriza Europe. Previše smo se bavili krizama unutar zemalja, a slabo smo reagirali na znakove upozorenja koje je predstavljala bankarska kriza od 2008. godine, naovamo.

Glavni razlog njegova dolaska bila je propaganda paneuropskog ljevičarskog pokreta kojim želi demokratizirati Europu zvanog Diem25 kojeg je osnovao zajedno sa svojim kolegom i sukomentatorom Srećkom Horvatom. Publika HNK-a imala je priliku vidjeti promotivni video i čuti iz prve ruke o čemu se radi.  Manifest je napisan 2015. godine kada je, prema pokretu, započelo raspadanje Europe. S obzirom na to da znamo na koji način je Grčka bila tretirana, na izbjegličku i bankarsku krizu unutar EU, to je bila vrlo značajna godina. Glavna ideja pokreta je da Europa ima najviše deset godina prije prije nego se uruši. Stoga, do 2025. godine Europa će se upotpunosti demokratizirati ili će doživjeti neuspjeh.

diem25

Varoufakisov nastup nije imao jednu centralnu temu, već je obrađeno puno manjih u kratkom vremenu koje su bile popraćene serijom videoprojekcija, dio iz serija (Star Trek i Monty Python) i filmova (Matrix), a dio iz političkog života (odnosi SAD-a i Rusije). S velikim zanimanjem popraćene su projekcije vezane za ulazak Hrvatske u EU i slavno rukovanje s Jeroenoom Dijsselbloemom koje je na njega ostavilo veliki trag i smatra da taj događaj najbolje opisuje trenutačno stanje u EU. Komentar na snimku ulaska Hrvatske u EU – opće veselje na ulicama grada Zagreba u noći 1. srpnja 2013. godine izražava stav da i dalje simpatizira duh europskog zajedništva, ali da je ljepota tih ideja zapravo jedino što Unija može ponuditi. Europskoj uniji treba nova infrastruktura i arhitektura gdje su male zemlje poput Hrvatske i Grčke nemoćne bilo što napraviti jer je sve u rukama Njemačke i Francuske.

Ne učimo iz povijesnih lekcija, već ponavljamo pogreške kao nakon Velike krize 1929. godine i 2008. godine. Europski Monetarni Sustav počeo se raspadati kao posljedica nesposobnosti vladajućih da problemu krize pristupe racionalno. Slika svijeta danas uvelike je slična situaciji nakon Velike depresije iz 1929. godine gdje se događa rast nacionalizma, ksenofobije i rasizma. Zadnja stvar koju trebamo jesu ponosne nacije koje se okreću jedna protiv druge, Nijemci koji mrze Grke i Grci koji mrze Nijemce. Jačanje konzervativnih strana na predstojećim izborima u Njemačkoj i Francuskoj smanjit će kapacitete političkog pokreta u Europu. Time naglašava tri stvari o Europskoj Uniji; ona je pokvarena u svojim temeljima, a ne površinski i ne smijemo se oslanjati na elitu unutar Europske Unije jer toj urušenoj zgradi samo boji zidove i sakriva joj pukotine. Nadalje, potrebno je stajati u solidarnosti s ostalim narodima Europe kako bi se njeni problemi riješili i potrebno je izazvati vladajuću klasu u Bruxellesu. Varoufakis poziva da ostanemo zajedno u Europskoj Uniji, ali da se borimo protiv njezine vladavine.

 

Iako se najviše govorilo o Europi, cijeli nastup je imao i filozofski segment o posljedicama napretka tehnologije i inovacija. Prikazane su scene iz Matrixa i Star Treka s namjerom da ilustriraju dva moguća svijeta visokog tehnološkog napretka. Iz Star Treka je prikazana scena u kojoj Jean-Luc Picard govori o životu u univerzumu  svijeta gdje nitko ne radi jer sve obavljaju strojevi, drugim riječima dana je slika komunizma.  Varoufakis je scenu iz Matrixa o povezanosti virusa i ljudi, činjenicu da ljudi gdje god dođu, unište sve oko sebe, iskoristio kao usporedbu s prijetnjom klimatskih promjena. Nadalje, smatra da će poduzeća propasti upravo zbog inovacija koje su same kreirale.

Zadnjih pola sata bilo je namijenjeno pitanjima iz publike gdje se, među mnogobrojnim pitanjima, pronašlo i pitanje članova Financijskog kluba, čije je pitanje bilo vezano na konkretne mjere koje Diem25 može pronjem-i-franvesti. S obzirom na to da postoji veliki nesrazmjer između razina investicija i štednje tj. trenutno se suočavamo s najnižom razinom investicija i istodobno s najvišom razinom štednje ikad, Varoufakis smatra da se mala proporcija kapitala (2 bilijuna eura) koja „sjedi“ na računima može već sutra iskoristiti na način da se Europskoj investicijskoj banci odobri da svake godine potroši pet posto BDP-a Eurozone na programu oporavka temeljenog na investicijama koji cilja na zelenu tehnologiju i održivi razvoj. Snažne investicije u razvoj kroz obveznice Europske investicijske banke koje bi kupovala Europska centralna banka, u trenutku bi podigle razinu optimizma građana Europe i potaknule potrošnju koja je ključna kako bi zemlje što prije izašle iz dužničko-deflacijskog kruga. Sljedeća ekonomska tema o kojoj je u tom dijelu govorio bila je vezana na universal basic income. Ta je tema dosta aktualna u zadnje vrijeme, a označava formu socijalnog osiguranja u kojem građani redovito (svaki mjesec) dobivaju univerzalan (bezuvjetan) iznos novca. Varoufakis umjesto toga predlaže da se uvede universal basic dividend koji bi se isplaćivao na isti način kao i dohodak, samo iz zajedničkog fonda multinacionalnih kompanija (Google, Apple itd.) gdje se nalaze različiti udjeli i isplaćene dividende.

dsc_0316

Na kraju gostovanja komentirao je i referendum u Italiji za kojeg smatra da će ishod biti očekivan i da je jasno da će premijer Renzi dati ostavku. Mjerama štednje se ne može riješiti problem bankarske krize. Talijanska ekonomija je snažna, ima trgovinski višak, njezina vlada ima primarni suficit, ali ipak Italija ne može disati unutar neispravne strukture Eurozone. Takvoj snažnoj i važnoj zemlji to se ne bi smjelo događati, stoga svi moramo biti zabrinuti, pogotovo Hrvatska koja uvelike ovisi o talijanskim bankama.

Iz perspektive studenata ekonomije ostaje žaljenje što je veći naglasak bio na političkoj karijeri Yanisa Varoufakisa i što smo propustili priliku više čuti o konkretnim mjerama kako se nositi s današnjom krizom u EU. Međutim, teško je stečeni dojam prenijeti na papir, ali nam je svakako bilo drago što smo mogli slušati i učiti od jednog od najvećih ekonomista današnjice.

Za sve one koje žele znati nešto više o Diem25, sve informacije možete naći na sljedećem linku: https://diem25.org/

Maja Sabol