U petak 14. svibnja 2010. održano je predavanje u organizaciji Financijskog kluba i projekta Student investitor na temu „Proces pripreme portfelja“ sa praktičkim primjerom institucionalnog investitora. Predavanje je održao Hrvoje Japunčić iz brokerskog društva „Trcin vrijednosnice“.
Gospodin Japunčić predstavio nam je ovom prilikom samo proces koji je potreban za izabrati vrijednosnice u portfolio i to sa aspekta institucionalnog investitora. Istaknuo nam je šest stvari o kojima svaki menadžer mora voditi računa kada priprema portfelj. Potrebno je voditi računa o alokaciji, strategiji, diverzifikaciji, likvidnosti, troškovima te na koncu rezultatima. Svaki od ovih prošao je s nama u zanimljivoj igri uloga institucionalnog investitora. Najprije smo raspravljali o alokaciji, odnosno o onome što determinira naš portfelj – hoće li on biti dionički, obveznički, sa puno rizika ili manje određuju statut samog investicijskog društva, memorandum i IPS (investment policy statement). Tu odmah određujemo u koju ćemo vrstu vrijednosnica ulagati i na koji bismo način formirali svoj portfelj. Zato je ta faza najbitnija. Nakon toga biramo strategiju, odnosno odabiremo hoćemo li tržištu pristupati aktivno ili pasivno. Nakon toga potrebno je diverzificirati rizik našeg ulaganja i prije nego što kupujemo vrijednosnice. Kako bismo minimizirali rizik u početku ulažemo najprije u različite države, potom u različite sektore te na kraju u različita poduzeća ali pritom moramo biti oprezni jer ga nikad nećemo potpuno eliminirati. Idući faktor je likvidnost. Investitor bi trebao uvijek voditi računa bar o minimumu likvidne imovine u portfelju, zbog sigurnosti ali i zbog bržeg repozicioniranja ukoliko nastupi neka izvanredena vijest. Primjerice ako dođu informacije o naglom uzletu na određenom tržištu dobro je imati visoko likvidne vrijednosnice koje je onda moguće brzo prodati pa kupiti vrijednosnice sa tog sektora ili tržišta. Tako bi bilo dobro da svaki investitor ima bar 10% svog portfelja u depozitima ili gotovini. Što se troškova tiče oni uključuju brokersko posredovanje, troškove platnog prometa, troškove konverzije valute, troškove regulatora, poreze i općenito troškove upravljanja društvom. Sve ih je potrebno uračunati i prije kupnje vrijednosnica i voditi računa da su drugačiji troškovi na drugačijim tržištima. Tako su troškovi regulatora i platnog prometa veći ako ćemo trgovati na europskim tržištima više nego na domaćem. Konačno potrebno je evaluirati rezultate pripreme (jer čitavo vrijeme bio je naglasak isključivo na pripremi portfelja te je istaknuto kako je to izuzetno kompleksan proces). Potrebno je ugraditi time plan, odabrati benchmark te napraviti plan alokativnosti samog portfelja.
Ovo iznimno zanimljivo predavanje izazvalo je pozitivne reakcije prisutnih te smo svi skupa zaključili kako još toga možemo i moramo naučiti prilikom sastavljanja zajedničkog portfelja za Student investitor.