Teorija optimalnog valutnog područja

U prijašnjem članku započeli smo našu priču o deviznom tečaju te njegovu važnost na naš svakidašnji život. Objasnili smo razliku nominalnog i realnog tečaja te zaključili da je za sve sudionike ekonomskog života važniji realni tečaj koji prikazuje stvarne cjenovne odnose među različitim zemljama. Spomenuli smo i različite režime deviznih tečaja te da postoje države odnosno skupine država koje su stvorile monetarnu uniju. Međutim što je to monetarna unija? Iz samog naziva da se naslutiti da je to nekakav sporazum među različitim zemljama kojim se one monetarno povezuju odnosno u kojem dijele jedinstvenu monetarnu politiku i devizni tečaj. Upravo ćemo se i tim pojmom danas ponajviše baviti. Teorija optimalnog valutnog područja je pokušaj argumentacije zašto bi uopće zemlje pristupile monetarnoj uniji i tim činom odbacile svoju monetarnu suverenost te pod kojim uvjetima bi dobile najviše koristi, a pri kojim uvjetima bi se to pokazalo neisplativo.

Ako promatramo monetarnu uniju u širem smislu možemo ju definirati kao svako valutno povezivanje između zemalja gdje nije nužno da imaju zajedničku valutu već da imaju zajedničku monetarnu politiku. Takve monetarne unije zovemo nepotpunim monetarnim unijama zato što prilikom nekog negativnog vanjskog šoka (npr. naglim povećanjem cijena nafte) one često propadaju odnosno one su vrlo nestabilne. Pri tome lako se dolazi do zaključka da je fiksan devizni režim nepotpuna monetarna unija. Postoje brojne povijesne epizode gdje je došlo do propasti fiksnih deviznih režima. Jedan od primjera je propast Meksičkog peso – a 1994.

Meksički peso je bio fiksiran za američki dolar. Zbog unutarnjih nemira, visoke inflacije i ostalih destabilizirajućih faktora palo je pouzdanje investitora u ekonomiju Meksika te su počeli povlačiti svoj kapital. Vlada Meksika je odlučila „braniti“ tečaj (odnosno fiksan režim) povećanjem kamatne stope (kako bi investitori prihvatili veći rizik njihovih investicija) i gomilanjem deviznih rezervi (zbog čega su se jako zadužili). Međutim time je trošak zaduživanja svima u zemlji porastao, stanovništvu i poduzećima su se povećale rate kredita što je dovelo do propasti pojedinih poduzeća i time do povećanja nezaposlenosti i pada proizvodnje. Poanta priče je da je Meksiko zbog pokušaja očuvanja monetarne unije upao u veliku recesiju koja je imala ozbiljne posljedice za samu budućnost te zemlje. Time zaključujemo da su nepotpune monetarne unije nestabilne.

Međutim nije fiksan devizni režim sam po sebi loš. Većina država koje su imale ozbiljne probleme sa svojim tečajem (npr. države Latinske Amerike) su imale druge određene destabilizacijske faktore koji su utjecali na propast režima, ponajviše neodrživ rast, visoko zaduživanje, problemi s kriminalom te državni ustav. Fiksni devizni režimi, ako su pravilno i sigurno održavani, olakšavaju trgovinu s ostalim državama jer nema tečajnih nestabilnosti kao kod plivajućih i povećavaju efikasnost fiskalnih politika nauštrb gubitka monetarne suverenosti. Hrvatska održava upravljani fluktuirajući tečaj od kada smo uveli kunu 1993. godine. Stariji čitatelji sjetit će se visoke inflacije koja se javila tijekom rata te podivljalog hrvatskog dinara koji se zamijenio 1993. vladinim antiinflacijskim programom s kunom. Tada se Hrvatska Narodna banka (HNB) obvezala da će se kuna vezati za njemačku marku (kasnije euro) i održavati stabilan tečaj. Samim tim činom Hrvatska nikada nije imala monetarni suverenitet odnosno mogućnost korištenja monetarne politike u svrhu prilagodbe gospodarstva tijekom krize.

Kako uopće funkcionira prilagodba gospodarstva korištenjem monetarne politike? Sjetite se naše priče o nominalnim i realnim tečajevima. Nominalni tečaj je onaj o kojem se često priča i on se formira ponudom i potražnjom na tržištu (obično ljeti kuna malo jača zbog velikog priljeva stranih turista koji da bi kupovali Hrvatske proizvode i usluge moraju kupiti i kune – jača potražnja za kunama). HNB svojom aktivnošću na tržištu prilagođava tečaj kune da nikada ne iziđe iz određenih granica koje bi djelovale destabilizirajuće po gospodarstvo. Realni tečaj se izračunava u odnosu na druge zemlje (valute) te prikazuje koliko su npr. Hrvatski proizvodi relativno jeftiniji u odnosu na Njemačke proizvode. Tada u slučaju da Hrvatska ima monetarni suverenitet mogla bi deprecirati kunu (smanjiti joj vrijednost naspram eura) čime bi došlo do deprecijacije realnog tečaja i Hrvatski proizvodi bi postali relativno jeftiniji u odnosu na Njemačke. Time su Hrvatski proizvodi postali konkurentniji, više nijemaca će kupovati jeftinije Hrvatske proizvode i time se Hrvatska izvlači iz recesije. O ovom mehanizmu prilagodbe pričat ćemo više u sljedećem članku.

Uvjeti potrebni za uspješnost monetarne unije prema teoriji

Kako bi monetarna unija bila uspješna potrebni su određeni uvjeti koji se moraju zadovoljiti.

Fleksibilnost plaća i cijena. Svaki proizvod/uslugu koju kupite nosi sa sobom određene troškove koji mogu biti materijalni, kapitalni i troškovi rada. Moderna gospodarstva su ponajviše uslužna gospodarstva. Hrvatska u tom slučaju nije iznimka. Najveći troškovi proizvodnje proizvoda/usluga upravo su troškovi rada odnosno plaća. Ovdje u priču ponovno ulazi realan tečaj i mehanizam prilagodbe gospodarstva tijekom krize. Sada već znate da se realni tečaj mijenja ili pomoću prilagodbe cijena ili pomoću nominalnog tečaja. Upravo se oko ta dva načina prilagodbe vode najžustrije rasprave među ekonomistima. Prilagodba pomoću cijena traje puno duže, ekonomisti gledaju na to vremensko razdoblje kao srednji rok (između 3 i 5 godina) dok se nominalni tečaj prilagođava puno brže zato što je na njega lakše utjecati preko operacija koje provode središnje banke. U slučaju fleksibilnosti plaća da bi se cijene smanjile i gospodarstvo postalo konkurentnije (pad realnog tečaja, objašnjeno prije u tekstu) odgovor je da mora doći do smanjenja plaća. Obično je ta prilagodba dugotrajna i teška zbog očitih društvenih i političkih razloga. Međutim taj problem je u teoriji riješen drugim uvjetom.

Visoka mobilnost rada i kapitala. To znači da u optimalnom valutnom području se ljudi (rad) i kapital mogu slobodno seliti iz jednog područja unije u drugi bez ikakvih restrikcija ili problema. Može se time zaključiti da navedeni problem dugotrajne prilagodbe plaća, u slučaju nekakvog šoka na to određeno područje, koje je potrebno provesti se rješava tako da svi ljudi koji su morali napustiti radna mjesta u tom području slobodno mogu migrirati u područje koje nije pogođeno tim šokom i može upiti taj višak radne snage. Isti mehanizam se primjenjuje na mobilnost kapitala i njegovo preseljenje.

Diverzifikacija gospodarstva. To konkretno znači da optimalno valutno područje nije toliko ranjivo na određen vanjski šok. Odnosno uz pretpostavku da turizam ima neproporcionalan efekt na Hrvatsko gospodarstvo veliko smanjenje potražnje hrvatskog turističkog proizvoda će izazvati krizu iz koje Hrvatska zbog svoje loše diverzifikacije neće moći upiti kroz druge sektore. Ovdje je Hrvatska uzeta kao primjer te ćemo Hrvatsku i samu Eurozonu detaljnije objasniti u nadolazećim člancima.

Visok stupanj usklađivanja tehnologije  je potreban kako bi došlo do konvergencije (sužavanja razlika) produktivnosti između zemalja članica unije i time ojačala otpor na asimetrične šokove što omogućava da mehanizam mobilnosti rada i kapitala rješava ostale probleme.

Politička integracija. Ovaj uvjet je jedan od najbitnijih preduvjeta da bi bilo koji od ostalih uvjeta funkcionirao. Ako ne postoji političke volje za reforme koje su potrebne provesti kako bi se zadovoljili ti uvjeti ulazak u monetarnu uniju bi bio preveliki eksperiment koji nosi sa sobom previše troškova. Zamislite samo koliko političkih pitanja dolazi tijekom liberalizacije tržišta rada (fleksibilnost plaća i mobilnost rada) i liberalizacije tokova kapitala. Zaštita prava radnika? Razlike između minimalnih plaća? Kako će se domaće tvrtke boriti protiv žestoke konkurencije izvana?

Ostali uvjeti su fiskalna integracija, financijska integracija, razina otvorenosti gospodarstva i sličnost u stopama inflacije.

Troškovi i koristi ulaska u monetarnu uniju

Naveli smo uvjete koje teorija nalaže da su potrebni kako bi monetarna unija bila uspješna. Sada ćemo objasniti koje konkretne troškove i koristi zemlje mogu očekivati ulaskom u monetarnu uniju.

Najveća korist koja se pojavljuje u monetarnoj uniji je smanjivanje transakcijskih troškova prilikom konverzije valuta. Razmislite koju količinu novca bacite u vjetar kada prilikom odlaska u inozemstvo morate svaki puta kupiti eure. Osim na razini pojedinca daleko važniji efekt je na razini poduzeća osobito onih koje posluju s inozemstvom, njima će sigurno biti jednostavnije i lakše trgovati što će biti lijep poticaj gospodarstvu. Samim time dolazi do bržeg integriranja u međunarodna tržišta kapitala (nema valutnog rizika, stabilniji i jači tečaj itd.) čime dolazi do manjih troškova zaduživanja. Ostale koristi manifestiraju se u slabije političke pritiske na zahtjeve za trgovinskom zaštitom i zaštita od monetarnih poremećaja.

Sve navedene koristi više imaju mikroekonomski karakter. Nasuprot koristima većina troškova monetarnih unija sadrži makroekonomski karakter. Najpoznatiji i već spomenuti trošak je gubitak monetarne suverenosti čime se gubi alat prilagodbe gospodarstva tijekom makroekonomskog šoka (objašnjeno prije u tekstu). Zbog vanjskih ulaganja produktivnost rada raste brže čime dolazi i do rasta cijena lokalnih dobara dok plaće stagniraju. Od ostalih troškova vrijedi spomenuti nemogućnost korištenja više inflacije kako bi se smanjio realni teret javnog duga i političke nesuglasice oko podjele emisijske dobiti središnje banke.

         Teorija optimalnog valutnog područja je samo teorija i sve pretpostavke ne moraju vrijediti za sve zemlje. Kako je ekonomski svijet pun međuzavisnosti po svim parametrima ponekad je dovoljno da je samo jedan uvjet ispunjen kako bi neka zemlja imala od monetarne unije koristi. Određeni troškovi mogu postati koristi i određene koristi mogu postati troškovi. Važno je zapamtiti da se u monetarnu uniju ne smije ulaziti prije nego što se pažljivo i objektivno ne sagledaju sve moguće posljedice koje monetarna unija nosi jer je izlazak jako kompleksan i skup. Upravo nam teorija optimalnog valutnog područja služi kao alat da bi se sagledale sve posljedice.

Filip Cecelja

Literatura:

Kordić, Gordana. (2016) Politike i režimi deviznih tečajeva. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Musacchio, Aldo. (2012) Mexico’s Financial Crisis of 1994-1995. Harvard Business School Working Paper, No. 12–101

Mongelli, P. Francesco (2008) European economic and monetary integration and the optimum currency area theory. Economic papers. Brussels: European Commission