Svrha ovog serijala članaka je da približimo tematiku uvođenja eura našim čitateljima kako bi sami mogli zaključiti je li odluka da Hrvatska uvede euro dobra ili nije. Ovim člankom započinjemo analizirati argumente koji su navedeni u vladinom dokumentu „Eurostrategija“. Krenut ćemo s analizom argumenata za ulazak u euro te će zatim slijediti članci koji objašnjavaju argumente protiv eura.
U Eurostrategiji Vlada i HNB navode da ulaskom Hrvatske u eurozonu uklanjamo naš valutni rizik gospodarstva. Međutim, što je to u suštini valutni rizik i zašto Vlada i HNB smatraju da je njegovo uklanjanje pozitivno za naše gospodarstvo? Valutni rizik je rizik koji nastaje prilikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom. Odnosno, kada je iznos kredita povezan sa stranom valutom, ali plaćanje kredita se vrši u domaćoj valuti. Ovdje nastaje problem u kretanju tečaja između te dvije valute. Ako dođe do deprecijacije valute u kojem se vrše plaćanja (valuta u kojoj primamo dohodak), dolazi do povećanja troška kredita, odnosno anuiteti koje vraćamo su veći za iznos deprecijacije. Promjene na deviznom tržištu su česte, dok su promjene na tržištu rada spore, odnosno naš dohodak ne raste u tandemu s našim anuitetima čime dolazi do velikog rizika povećanja troškova. Nedavna kriza sa švicarskim frankom je najbolji primjer ovog negativnog utjecaja. Ako ste malo čitali ili bili osobno u problemu sa “švicarcem”, osjetili ste što znači valutni rizik. Mnogi su ljudi imali problema s plaćanjem svojih kredita koje su podigli u švicarskom franku, a plaćali u kuni jer je kuna naspram švicarskog franka izrazito deprecirala. Zato Vlada i HNB nalažu da je pozitivno rješavanje ovog rizika. Više o situaciji s frankom bit će objašnjeno u idućem članku (smanjenje rizika izbijanja valutne i bankovne krize). Ulaskom Hrvatske u euro svi krediti koji su odobreni s valutnom klauzulom (naspram eura) postaju de facto „valutno nerizični“ jer ćemo zarađivati u eurima i plaćati anuitete u eurima.
Graf 1. Nominalni tečaj HRK/CHF (mjesečni prosjeci)
Izvor: HNB
Graf 1. zorno prikazuje veliku aprecijaciju švicarskog franka koja se dogodila krajem 2014. godine odnosno početkom 2015. Švicarski franak aprecirao je sa 6,37 u prosincu 2014. na 7,26 u veljači 2015. Svi građani koji su imali kredite u švicarskom franku su tada razumjeli da je realni teret njihova duga porastao za 14% odnosno za isti iznos koliko je franak u tom vremenu aprecirao u odnosu na kunu. Svi se sjećaju koliko je taj problem bio važan iako je relativni udio dugova denominiranih u švicarskim francima bio nizak u odnosu na dugove denominirane u euru. Ako bi se slična situacija dogodila s eurom ekonomske posljedice takve promjene bile bi katastrofalne za hrvatsko gospodarstvo.
Ukupni devizni dug u Hrvatskoj iznosi oko 500 mlrd. kuna što je približno jednako kao 1,5 hrvatskog BDP-a. Od tih kredita približno 90% ih je denominirano u euru. Svi sektori od države, poduzeća do stanovništva izloženi su, u značajnom iznosu, valutnom riziku. Zbog toga je od iznimne važnosti održavati stabilan tečaj između eura i kune da ne dođe do velikih šokova u hrvatskom gospodarstvu. Samo ovom činjenicom prostor djelovanja monetarne politike kao alata za upravljanje hrvatskim gospodarstvom vrlo je ograničen. HNB ne može dopustiti da dođe do velike deprecijacije kune kako bi dao poticaj robnom izvozu jer bi svi naši sektori zbog valutne klauzule patili od većeg troška kamata.
Hrvatska je, kao i mnoge tranzicijske zemlje, u svojoj prošlosti iskusila velike poremećaje s vrijednošću svoje valute. U Jugoslaviji je prosječna stopa inflacije od 1960. do 1972. godine iznosila 12,2% što ne zvuči strašno međutim u usporedbi s Njemačkom koja je u tom periodu imala 3,3% što je četverostruko puta više. Ako ste se ikada pitali koja je država apsolutni rekorder u perzistentno visokoj inflaciji, odgovor je Jugoslavija, u kojoj je prosječna stopa godišnje inflacije od 1971. do 1991. iznosila 76%! Znači da je svake godine u prosjeku cijena svih dobara rasla za ¾. Razmotrimo što to znači na primjeru. Ako je cijena kruha 5 kn te je inflacija narednih 10 godina 76% godišnje na kraju tog perioda cijena kruha će biti približno 1.426 kn! Ova povijesna činjenica bitna je zato što kada nije bilo eura građani su većinom cijene izražavali u njemačkim markama baš zbog ove pojave.
U Hrvatskoj postoji velika euroizacija, zbog velike odbojnosti i nepovjerenja prema vlastitoj valuti zbog razdoblja hiperinflacije u Jugoslaviji i na početku 90-tih. Euroizacija je pojam kojim se označuje pojava gdje se u nekoj zemlji umjesto njezine domaće valute pojavljuje visoka zastupljenost eura kao valute štednje i mjerila vrijednosti. Primjerice, nitko u Hrvatskoj kada razgovara o kupnji auta ili kuće/stana ne govori u terminima kune. Gotovo svi koriste iznose u eurima za označavanje vrijednosti tih dobara. Ista se logika može primijeniti i na štednju. Na grafičkom prikazu (Graf 2.) možete vidjeti razmjere euroizacije u Hrvatskoj. Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se udio deviznih štednih depozita u ukupnim štednim i oročenim depozitima u Hrvatskoj kreće između 80% i 84%, a kako je 90% ukupne devizne štednje u eurima, može se shvatiti koliko je stvarno euro dominantan u našoj ekonomiji.
Graf 2. Udio deviznih štednih depozita u ukupnim štednim i oročenim depozitima
Izvor: HNB
Osim spomenutih posljedica euroizacije, bitan je i ukupni utjecaj na hrvatski bankovni sustav. Kako je većina sredstava koje banke koriste za odobravanje kredita (štednja) denominirana u euru, one su prisiljene većinu kredita izdavati s već spomenutom valutnom klauzulom kako bi se one same osigurale od valutnog rizika. Na kraju, taj rizik plaćaju građani i poduzeća s višim kamatama i ostalim troškovima koje ovakav sustav nosi. Time dolazimo do sljedećeg vladinog argumenta, a to je smanjenje troška zaduživanja domaćeg sektora. Ovaj argument je vezan za prvi jer bez prvog ne može doći do drugog. Trošak zaduživanja domaćeg sektora ovisi o raznim faktorima od kreditnog rejtinga države, kamatne marže banaka, kamata na inozemnom tržištu, političkih faktora i mnogih drugih te naravno valutnog rizika. Uklanjanjem valutnog rizika Vlada tvrdi da će se taj efekt prenijeti i na ostale faktore od kojih se sastoji kamata čime dolazi do smanjenja svih kamatnih stopa u državi i nižeg troška zaduživanja. Nižim troškovima zaduživanja trebalo bi doći do većih investicija i zaposlenosti te većeg blagostanja. Vlada i HNB su u dokumentu naveli da, sudeći po iskustvu nama sličnih država (npr. Slovenija) koje su uvele euro, taj se efekt doista drastično odrazio na njihov trošak zaduživanja. To se ponajviše odrazilo na ocjenu rizika države gdje se tim državama ocjena smanjila u iznosu od 10% do 35%.
Prema podacima HNB-a, prinos do dospijeća (odnosno trošak zaduživanja) na 10-godišnju eursku obveznicu hrvatske iznosio je 0,78% dok je na 15-godišnju kunsku obveznicu s valutnom klauzulom u euru prinos iznosio 1,11%. U odnosu na prethodne godine, to je nizak trošak zaduživanja za Hrvatsku. Međutim, ulaskom Hrvatske u eurozonu ti će prinosi biti višestruko manji zbog svih pogodnosti koje članice eurozone uživaju i prelijevanja efekta nestanka valutne klauzule.
Nema dvojbe da će ove dvije promjene, ako se ostvare, značajno koristiti hrvatskom gospodarstvu. Nitko ne može opovrgnuti činjenicu da je štednja građana pretežito u eurima i da će tako i ostati do uvođenja eura. Gledajući ove argumente teško je zauzeti euroskeptičan stav. Pravi euroskeptičar bi okrivio sve vlade i HNB od uvođenja kune do danas zato što nisu unijele građanima dovoljno povjerenja u kunu. Početkom 2000-tih, da se pokrenula kampanja za unošenje povjerenja u kunu, možda bi danas bilo rezultata te bi udio devizne štednje bio puno manji nego što je to danas, a time bi ovi argumenti postali manje relevantni za raspravu. Međutim, to se nije dogodilo i stvarnost je takva kakva jest da je ovo nerješiv problem za euroskeptičnu stranu u kratkom roku. Kako je napomenuto i u uvodu, naredni članci će se fokusirati na argumente za euro, dok će nakon njih slijediti argumenti protiv eura gdje će se detaljno raspraviti pozicija koju drže euroskeptičari.
Filip Cecelja
Literatura:
1. Hanke, H. S. (2007.) “The World’s Greatest Unreported Hyperinflation”, Cato Institute, dostupno na: https://www.cato.org/publications/commentary/worlds-greatest-unreported-hyperinflation
2. HNB, (2015.) “Okvir Monetarne Politike”, dostupno na: https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/monetarna-politika/okvir-monetarne-politike
3. HNB, “Što je Valutni Rizik”, dostupno na: https://www.hnb.hr/-/sto-je-valutni-rizik-
4. Perković, B. (2018.) “Svi mitovi o Gospodarstvu Jugoslavije”, dostupno na: https://www.liberal.hr/jugoslavija-sfrj-gospodarstvo-mitovi-ex-yu-radnicko-samoupravljanje-508