Kod svih poreznih obveznika, neovisno o njihovu materijalnom položaju, postoji više odnosno manje izražen otpor plaćanju poreza. Zašto otpor plaćanju poreza? O čemu ovisi intenzitet otpora? Kako se taj otpor manifestira? Poreze, između ostalog, karakterizira derivativnost, prisilnost, nepovratnost i odsutnost neposredne protunaknade, što nužno ima za posljedicu negativan odnos poreznih obveznika prema ispunjavanju njihove obveze plaćanju poreza. Porezni obveznici osjećaju poreznu obvezu kao određeni napad na sebe pa se tome odupiru. Taj otpor to je veći što je porezni teret teži, što je veće zadiranje države u privatnost poreznog obvezika, što je veće zahvaćenje njegovog dohotka i imovine. Tim se zahvaćanjem smanjuje mogućnost štednje poreznog obveznika, proširenje ili modernizacija postojeće privredne aktivnosti ili započinjanje nove, povećanje osobne potrošnje, a pogoršava se i društveni položaj pojedinca.
Otpor prema plaćanju poreza i nastojanje da se ukloni ili ublaži njegovo djelovanje prisutni su u svim poreznim sustavima, pri plaćanju gotovo svakog od brojnih poreznih oblika, a u većoj mjeri izraženi su kod najvećeg broja poreznih obveznika. Na spremnost poreznih obveznika da plate porez uvelike ovisi porezni moral. Spremnost na plaćanje poreza ovisi o a) osobnom stajalištu poreznih obveznika prema plaćanju poreza b) visini porezne obveze c) raspodjeli poreznog tereta d) društvenoj klimi u kojoj se obavlja oporezivanje e) svrsi trošenja oporezivanjem ubranih sredstava f) dodatnim troškovima koje ima porezni obveznik u vezi s podmirivanjem svoje porezne obveze. Rasprostranjeno je mišljenje da je porezni moral relativno visok u skandinavskim državama, SAD-u, SR Njemačkoj te da se o visokom poreznom moralu ne može govoriti u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj
Izbjegavanje plaćanja poreza može biti uvjetovano različitim razlozima i može imati raznovrsnih posljedica za poreznog obveznika. Ako porezni obveznik izbjegavajući plaćanje poreza dođe u sukob s pravnim propisima, govori se o 1) nezakonitoj ili o nedopuštenoj poreznoj evaziji. Plaćanje poreza može se izbjeći i ako a pri tome porezni obveznik ne povrijedi zakonske i druge pravne propise, što je 2) zakonita ili dopuštena porezna evazija.
Razlikujemo dva slučaja nezakonite ili nedopuštene porezne evazije i to: a) potpunu poreznu utaju ili potpunu defraudaciju poreza i b) djelomičnu poreznu utaju ili djelomičnu defraudaciju poreza. O poreznoj utaji najčešće govorimo onda kada se izbjegava plaćanje neposrednih poreza. Međutim, u slučajevima kada se izbjegne plaćanje posrednih poreza, osim termina porezna utaja ili defraudacija češće susrećemo termin krijumčarenje. Krijumčarenje je pojava nezakonite porezne evazije pri porezu na promet i carina.
Svako izbjegavanje plaćanja poreza ne dovodi poreznog obveznika u sukob sa zakonskim i drugim propisima. To i jest razlog da se u takvim slučajevima govori o zakonitoj ili dopuštenoj odnosno legalnoj poreznoj evaziji. Zakonita porezna evazija može se očitovati na više načina: a) porezni obveznik mijenja mjesto boravka ili mjesto obavljanja određene djelatnosti kako bi na taj način smanjio svoj porezni teret ili se u cjelosti rješio obveze plaćanja poreza b) smanjenjem potrošnje, odnosno odustajanjem od nabave određenih domaćih odnosno stranih oporezovanih dobara c) pronalaženjem rupa u zakonu.
Izbjegavanje plaćanja poreza i porezna evazija u RH pojavljuje se u različitim oblicima. U vezi s porezom na dohodak to je posljedica rada „na crno“ i plaćanja u gotovini ili u naturi, prijavljivanja na minimalnu plaću dok se ostali dio dohotka isplaćuje u gotovini, plaće se isplaćuju preko student-servisa i autorskih honorara zbog nižih poreznih stopa. Neki modeli izbjegavanja plaćanja poreza obuhvaćaju i tzv. dodatne naknade radnicima. Sve su to oblici izbjegavanja plaćanja poreza na rubu porezne evazije, ako su kompenzacija za redovito potplaćen rad. Obveznici poreza na dobit često prikazuju veće materijalne troškove u obliku precijenjenih putnih naloga, izdanih računa bez kupovine, isplaćivanja honorara za autorski rad ili obavljene usluge, te tako smanjuju iskazanu dobit. Sustav PDV-a zbog metode ubiranja, znatno umanjuje mogućnost porezne utaje. Jedna je, naime od osnovnih prednosti tog poreza, u usporedbi s drugim oblicima oporezivanja prometa, uz ostalo, otežano izbjegavanje plaćanja poreza.
Autor osvrta: Pavao Lesar