Europska dužnička kriza izbila je nakon Velike recesije, krajem 2009. godine, a obilježena je pretjerano visokim državnim deficitima i javnim dugom koji je ubrzano rastao. Razlozi neodrživih proračunskih deficita i razina javnog duga razlikovali su se za svaku od zemalja članica eurozone. Kako zemlje nisu mogle plaćati svoje obveze, zatražile su pomoć Europske unije. U svibnju 2010., Europska unija i države članice eurozone uspostavile su stabilizacijski mehanizam koji se sastojao od Europskog financijskog stabilizacijskog mehanizma (EFSM) i Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF). Cilj je bilo očuvanje financijske stabilnosti u uvjetima teške napetosti na tržištu javnog duga eurozone. Naknadno, 2012., osnovan je i Europski mehanizam za stabilnost (ESM). Glavne značajke ovog mehanizma nadograđene su na EFSF. ESM je noviji okvir, koji posebnu pažnju daje održivosti javnog duga te učikovitijim provedbenim mjerama, a usmjeren je na prevenciju i smanjenje vjerojatnosti nastajanja krize u budućnosti. Navedene institucije, zajedno s Međunarodnim monetarnim fondom te Europskom centralnom bankom, čine tzv. ‘Troiku’.
Prema Cambridge online rječniku, bailout je čin pomaganja osobi ili organizaciji koja se nalazi u poteškoćama, obično kroz davanje ili pozajmljivanje novca. U slučaju europske dužničke krize, pomoć nije bila pružena organizaciji ili poduzeću, već državama članicama eurozone.
Primjeri uspješnih zemalja u korištenju bailouta – Irska i Portugal
Zemlja koja je svojim primjerom dokazala uspješnost provedbe bailout programa je Irska. 21.11.2010. godine, Irska je postala druga zemlja eurozone koja je primila financijsku pomoć Troike. Iz programa je izašla u zakazano vrijeme, točnije 2013. godine, te je time bila prva zemlja koja je uspješno završila program makroekonomske prilagodbe i oporavka.
Smjer kojim se kretala Irska u provedbi svojih reformi može poslužiti kao primjer ostalim zemljama koje su se našle u sličnoj, nepovoljnoj situaciji. Irska se usmjerila na povećanje i poboljšanje izvoza, ulagala je u sustav obrazovanja i privlačenja poslovanja te je uspjela velikim tvrtkama ponuditi dovoljan broj stručnog kadra i povoljnu klimu za posao. Uvela je svojevrsne mjere štednje i prije nego što ih je nametnuo Međunarodni monetarni fond, tako da se cijeli proces lakše odvijao.
Osim fiskalne prilagodbe, druga jezgra problema u programu financijske pomoći bila je reforma financijskog sektora. Prije nego što je nastupila kriza, irski financijski sustav bio je jedan od najvećih u eurozoni, mjereno u odnosu na BDP.[1] S promjenom osnove u stambenom tržištu, postalo je jasno da se poslovni model morao mijenjati.
Postignut je veliki uspjeh u izvoznom sektoru, što je pomoglo nadoknaditi gubitak zaposlenja u sektoru međunarodno nerazmjenjivih dobara. Fiskalna prilagodba provedena je na uravnotežen način te je vraćeno povjerenje u dugoročnu održivost irskih javnih financija.
Nadalje, znakovi oporavka vidljivi su i u Portugalu, koji je program financijske pomoći primio 2011. godine. Na sljedećim je grafikonima vidljiv trend rasta BDP-a Irske i Portugala, prisutan od 2012., te pad stope nezaposlenosti od 2012. u Irskoj, odnosno 2013. godine u Portugalu.
GRAFIKON 1. Stopa rasta BDP-a (Irska, Portugal i prosjek eurozone)
Izvor: Eurostat
GRAFIKON 2. Stopa nezaposlenosti (Irska, Portugal i prosjek eurozone)
Izvor: Eurostat
Također, vidljiv je trend smanjenja javnog duga u BDP-u Irske, koji je prisutan od 2013. godine te će, prema predviđanjima, nastaviti padati. Kako se zasad prognozira, 2018. godine približno će dostići razinu prosjeka eurozone.
GRAFIKON 3. Udio javnog duga u BDP-u Irske
Izvor: Eurostat
Slično vrijedi i za Portugal, u kojemu je trend opadanja udjela javnog duga u BDP-u vidljiv od 2014. godine, što prikazuje sljedeći grafikon.
GRAFIKON 4. Udio javnog duga u BDP-u Portugala
Izvor: Eurostat
GRAFIKON 5. Kamatne stope za dugoročne državne obveznice denominirane u eurima
Izvor: ECB
Promatrajući dugoročne kamatne stope za Portugal, Irsku i Njemačku, ističu se dva važna zaključka. Prvenstveno, ako se promatraju kamatne stope do 2008. godine, vidljivo je kako su one za sve tri odabrane zemlje bile gotovo jednake. To ukazuje na činjenicu kako je Europska centralna banka vodila krivu monetarnu politiku, te je unatoč velikim međusobnim razlikama među zemljama, a tu se posebice ističe Portugal, dopuštala da se one zadužuju po gotovo jednakoj stopi. Tako su primjerice kamatne stope u prosincu 2006. bile 3,77 za Njemačku, 3,76 za Irsku te 3,96 za Portugal[2], iako je posljednji imao proračunski deficit od 4,3% BDP-a te je bio u proceduri prekomjernog deficita[3]. Ipak, navedene nelogičnosti na naplatu su došle prelijevanjem financijske krize nakon 2008. godine. Nakon što je Irska zatražila pomoć eurozone u studenom 2010., kamatne stope i za Irsku i za Portugal počele su dramatično rasti, što bi se moglo pripisati i velikom utjecaju očekivanja na financijskim tržištima. No, drugi važan zaključak je kako su kamatne stope za odabrane zemlje počele padati i prije nego što su one izašle iz programa pomoći, Irska u studenom 2013. te Portugal u svibnju 2014. To znači kako je financijsko tržište prepoznalo reforme koje su zemlje implementirale te pozitivno ocijenilo mogućnosti tih zemalja da vraćaju svoje dugove. Sniženje kamatnih stopa izrazito je važan argument u prepoznavanju pozitivnih posljedica bailouta.
Primjer Grčke
Zemlja koja je loše iskoristila bailout je Grčka. Iako nije točno sigurno što bi se točno dogodilo u slučaju bankrota Grčke, pojedini ekonomski stručnjaci često izriču svoja mišljenja u medijima. Iako se ona razlikuju, ono što je većini zajedničko jest kako bi bankrot Grčke bio izrazito neugodan. Tako je Bob Parker iz Credit Suisse izjavio za CNBC da bi se Grčka mogla suočiti sa “strašnim scenarijem” ako ne napravi reforme koje zahtijevaju vjerovnici. Također navodi kako bi došlo do kolapsa u bankarskom sustavu i gubljenja podrške ECB-a. Iako je bankrot najcrnji scenarij, vidljiv je i utjecaj očekivanja na financijska tržišta. Tako odabrane izjave grčke vlade u kojima se naslućuje bankrot Grčke imaju uogroman utjecaj na tržišta kapitala te tržišta deviza. Stoga ni ne čude internetski članci koji pad eura prema dolaru pripisuju i retorici grčke vlade. Iako su takve izjave jedno od oružja Grčke u pregovorima sa svojim kreditorima, daje se zaključiti kako su financijska tržišta nevjerovatno osjetljiva na iste, pa je pitanje kako bi reagirala u slučaju stvarnog proglašenja bankrota, koji bi sa sobom nosio stvarne posljedice.
GRAFIKON 6. Plan raspodjele 2. bailouta 2012. godine u Grčkoj
Izvor: http://www.thehindubusinessline.com/
Na grafikonu 6. možemo vidjeti plan raspodjele sredstava koje je Grčka dobila drugim bailoutom, €130 mlrd., prema kojem je 19% sredstava trebalo ostati u zemlji. No, stvarni podaci pokazali su kako je brojka znatno manja te da je samo 10% ostalo u Grčkoj, a ostatak je usmjeren na vraćanje dugova i plaćanje kamata. Ovim paketom pomoći uspio se smanjiti javni dug u idućoj godini, no već 2014. on je ponovno narastao, i to na najvišu dotadašnju razinu.
Barbara Barbarić
[1] Sapir, Andre, Wolff, Guntram B., De Sousa, Carlos, Terzi, Alessio: The Troika and financial assistance in the euro area: successes and failures, Study on the request of the Economic and Monetary Affairs Committee, February 2014, str. 34.
[2] ECB
[3] Eurostat