Christine Lagarde i Ursula von der Leyen – Tandem za upravljanje europskim javnim financijama

 

Pregovori

Nakon napornih pregovora o čelnim ljudima novog političkog ciklusa Europske Unije, u kojima smo svjedočili maratonskim sastancima, šokovima, iznenađenjima, spekulacijama i u konačnici ustupcima u vidu odbacivanja koncepta tzv „spitzenkandidaten“, odnosno glavnog kandidata pojedine grupacije Europskog Parlamenta, konačno su se prošli tjedan profilirala imena novih čelnika Europskih institucija.

Europska pučka stranka(EPP) kao relativni pobjednik izbora inzistirala je na tome da pozicija predsjednika Europske Komisije, izvršnog tijela Europske Unije (de factoVlada EU) pripadne njihovom kandidatu, Manfredu Webberu. Webber doduše nije bio percipiran kao kvalitetan vođa Europe u očima koalicijskih partnera, stožernih proeuropski nastrojenih grupacija; Grupacija Socijalista i Demokrata(S&D), te Alijansa Liberala i Demokrata za Europu(ALDE). Ovaj je čvor rezultirao time da se počelo špekulirati nizom imena koji bi u konačnici mogli zajesti na ključne pozicije u Europskoj Uniji. Govorilo se o Margarethe Vestager (ALDE), koja je trenutna povjerenica europske komisije za tržišno natjecanje, govorilo se i o Michelu Barnieru (EPP), glavnom pregovaraču za Brexit, spominjali su se čak i Kolinda Grabar Kitarović (EPP), te Andrej Plenković (EPP) kao kompromisna rješenja, ali najozbiljniji kandidat ipak je bio Franz Timmermans (S&D), vođa grupacije Socijalista i Demokrata i njihov „spitzenkandidaten“.

U jednom trenutku je čak i njemačka kancelarka Angela Merkel (EPP) dala podršku Timmermansu kao kandidatu, suprotno odluci svoje grupacije da ako koalicijski partneri ne podržavaju spitzenkandidata EPP-a, da niti EPP neće podržati njihove kandidate. Čak ni uz zeleno svjetlo Angele Merkel, bilo je jasno da EPP neće dopustiti da netko tko nije relativni pobjednik izbora preuzme najmoćniju poziciju u Europskoj Uniji. Pregovori su se nastavili, te je u konačnici za čelnicu Europske Komisije usuglašena Ursula von der Leyen (EPP), njemačka ministrica obrane, po struci liječnica s bogatim međunarodnim obrazovanjem, iskustvom u privatnom sektoru, te vrlo impresivnom političkom karijerom iza sebe, koja će čini se uskoro postati još impresivnija.

Ursula von der Leyen

Na čelu Europske Komisije, Ursula von der Leyen upravljat će petogodišnjim budžetom teškim preko 1 bilijun € (1000 milijardi)[1]. Ona će biti osoba odgovorna za stvari poput fiskalnog ujedinjenja Unije, političke afirmacije europskih integracija, sigurnosne politike Unije, harmonizaciju poreznog sustava, administriranje i plasiranje strukturnih i kohezijskih fondova, provedbe Brexita s europske strane, itd… Ursula von der Leyen će u narednih pet godina imati neizbrisiv utjecaj na javnofinancijske tokove Europske Unije, a u njenom mandatu, kao izravna posljedica njenog djelovanja, desit će se stvari koje će dubinski utjecati na živote, pa tako i ekonomsko ponašanje milijuna ljudi.

Ono što je sigurno je da u određenoj mjeri od nove predsjednice Europske Komisije možemo očekivati kontinuitet politike koju je provodila komisija Jeana-Claude Junckera, barem u području ideoloških postavki, dakle proeuropska politika, daljnja integracija, gospodarsko povezivanje, vladavina prava, demokracija i slobodna trgovina. Ono što će ove dvije komisije razlikovati je povijesni kontekst. Za razliku od prošle komisije, koja je na početku svojeg mandata imala za zadatak raspetljati repove devastirajuće recesije s kraja prvog desetljeća, ova će komisija imati zadatak potpune rekonstrukcije Europske Unije, koja će na kraju mandata zasigurno biti vrlo različita u odnosu na ono što je danas.

Prva fundamentalna promjena s kojom će se nova komisija pod vodstvom von der Leyen suočiti bit će Brexit. Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije generalno se percipirao kao lose-lose situacija, međutim unatoč tome što je UK bilo NETO uplatitelj u EU proračun, čini se kako je njihovo iskustvo izlaska iz EU stvorilo novi neočekivani val podrške projektu Unije. Ukupni ekonomski ishodi i štete iz Brexitane mogu se samo tako procijeniti, međutim, politički efekt na ostatak EU je takav da će vodstvo sada težiti snažnijoj integraciji Unije.

U pogledu javnih financija, nova Komisija imat će nekoliko prioriteta. Na razini Unije, ideja je usvojiti inicijativu OECD-a i G20 o oporezivanju digitalne ekonomije, što se specifično odnosi na oporezivanje online usluga koje pružaju tzv „FAGA“ kompanije (Facebook, Amazon, Google, Apple). Digitalni porez samo je još jedan korak usko povezan s direktivom ATAD[2](Anti Tax Avoidance Directive) i OECD-ovom BEPS[3](Base Erosion and Profit Shifting) inicijativom, čija je misija uništiti praksu dislokacije dobiti na offshore porezne oaze. ATAD i BEPS relativno će brzo ugledati svjetlo dana u EU, jer je BEPS već potpisalo preko 125 zemalja. Cinici bi rekli  da ne postoji lakši način za postizanje međunarodne koordinacije i okupljanje široke koalicije država od one koja uključuje oporezivanje masivne količine dobiti. Cinizam na stranu, ova inicijativa vodi računa o načelu pravednosti, jer offshore kanalizacija dobiti u porezne oaze doista ni po čemu nije poštena praksa. Ideja je da poduzeća koja prijavljuju porez na dobit u određenoj poreznoj jurisdikciji moraju imati de facto operativno poslovanje i trajnu ispostavu u toj jurisdikciji.

Sljedeći bitan korak u mandatu nove Komisije je postavljanje temelja za fiskalnu uniju. Iako se na fiskalnu uniju u EU gledalo kroz prizmu alokativne i redistribucijske funkcije javnih financija, te svojevrsnog sustava podrške za monetarnu uniju koja već postoji u vidu Eurozone, političari u EU ipak imaju drugačiji pristup ovoj temi. Fiskalna integracija doći će kao prirodni slijed procesa porezne harmonizacije Unije s ciljem unaprjeđenja funkcioniranja jedinstvenog tržišta EU. Ovaj proces je izrazito zahtjevan, jer EU je savez suverenih država, a jedan od glavnih aspekata suverenosti je upravo pravo država na oporezivanje na koji god način one smatraju da bi to trebale činiti. Kraće rečeno, države ne vole da im nadautoriteti određuju na koji način da prikupljaju poreze. Mogao bih i ovdje biti ciničan i reći kako države vrlo licemjerno na točno taj način, s pozicije nadautoriteta, kroz poreznu, sudsku i upravno-administrativnu politiku građanstvu i poduzetnicima određuju na koji način smiju ostvarivati dohodak ili dobit.

Europska Komisija, čini se, doista više vodi brigu o pravednosti poreznog sustava od samih država, pa kako bi dovela u red prakse koje štete gospodarstvu, a (uvjetno rečeno) koriste nezasitnim državnim apetitima, na rasporedu nove Komisije naći će se projekt uspostave jedinstvenog zajedničkog područja poreza na dodanu vrijednost[4](PDV), što će uz carinsku uniju i Eurozonu biti treći najveći iskorak u uspostavi jedinstvenog slobodnog tržišta u EU.

Drugi bitan aspekt je uspostava zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit u EU (CCCTB)[5], odnosno uspostava jedinstvenog skupa pravila za izračunavanje osnovice poreza na dobit na unutarnjem tržištu EU. Iako je nemoguće procijeniti ekonomske učinke ovakve mjere, ono što je sigurno jest da ove dvije mjere imaju potencijal osnažiti i produbiti ekonomsku, a s time i političku i društvenu integraciju Europske Unije. Ove dvije mjere imat će izravan utjecaj na stotine milijuna ljudi, te će nevidljivo i suptilno, ali trajno i nepovratno promijeniti način na koji cijeli jedan kontinent posluje, no zbog kompleksnosti i suptilnosti ovih procesa, javno mnijenje će i dalje biti podložno utjecajima banalnih i populističkih tema.

Novu Komisiju vjerojatno će dočekati i proširenje Europske Unije, a najizgledniji kandidati za ulazak u narednih pet godina su Sjeverna Makedonija, Crna Gora te Srbija. Ove tri države bivše Jugoslavije zasigurno će ekonomski izrazito profitirati od članstva, a Europska Unija mogla bi politički profitirati ovim proširenjima nakon teškog udarca kojeg joj je zadao Brexit. Napredak u pristupnim pregovorima za ove države napreduje različitom dinamikom, pa tako primjerice Crna Gora najdalje uznapredovala te  ima otvorena 32 od 33 poglavlja pristupnih pregovora i zatvorena tri poglavlja[6]. Srbija je za sada otvorila 17 poglavlja, te joj ostaje još toliko za otvoriti, a zatvorena su dva poglavlja[7]. Sjeverna Makedonija formalno nije još započela otvarati poglavlja pristupnih pregovora, no ima status kandidata za članstvo[8], međutim Sjeverna bi Makedonija mogla imati relativno brze pregovore, jer mimo službenih pregovora svoju legislativu već godinama usklađuje s pravnom stečevinom Europske Unije. To znači da u mandatu nove Komisije možemo očekivati u najmanju ruku potpisivanje pristupnog ugovora za ove tri države, ako ne i punopravno članstvo.

Element daljnje integracije Europske Unije koji će doći na red prije nego pristup novih zemalja članica jest proširenje Schengenskog prostora. Nove države članice u Schengenskoj zoni vjerojatno će biti u paketu Rumunjska, Bugarska i Hrvatska, a pristup zoni mogao bi se desiti u periodu neposredno nakon Brexita. Naime, Europski Parlament je 11. prosinca 2018. jednoglasno usvojio odluku o pristupu Rumunjske i Bugarske Schengenskoj zoni, a trenutni predsjednik Europske Komisije, Jean-Claude Juncker izjavio je u lipnju 2019. kako bi volio da Europska Komisija izda preporuku o priključenju Hrvatske Schengenskom prostoru prije nego završi njegov mandat, što znači da bi formalni pristup Rumunjske, Bugarske i Hrvatske Schengenu trebao biti jedna od prvih stvari na dnevnom redu Komisije pod vodstvom Ursule von der Leyen.

Christine Lagarde

Christine Lagarde prijedlog je EPP-a za nasljednicu Marija Draghija na čelu Europske Centralne Banke (ECB). Lagarde je međunarodnu prisutnost stekla kao predsjednica Međunarodnog Monetarnog Fonda (IMF) gdje je igrala aktivnu ulogu u rješavanju posljedica velike recesije s kraja prvog desetljeća. Kao jedna od predstavnica u javnosti „zloglasne“ Trojke(EC, ECB, IMF) sudjelovala je u procesu rješavanja dužničke krize Grčke. Iako je javnost stekla percepciju žestoke i nemilosrdne utjerivačice dugova zbog izjave potpuno izvučene iz ikakvog konteksta koja je glasila „It’s payback time“, Lagarde je jedna od najzaslužnijih ljudi za konačno rješenje krize u Grčkoj, jer je za razliku od Komisije bila veliki zagovornik restrukturiranja i parcijalnog otpisa duga.

Iako je kao referenca za poziciju predsjednice ECB-a najvažnije njeno trenutno radno mjesto na čelu IMF-a, Lagarde iza sebe ima zavidnu političku i poslovnu karijeru. Po struci pravnica, Lagarde se dokazala i u privatnom i u javnom sektoru, odnosno visokoj politici. Lagarde je karijeru započela kao pravnica u američkom pravnom društvu Baker&McKenzie u području radnog prava i tržišnog natjecanja, te je krajem 1999. postala prva žena imenovana predsjednicom Baker&McKenzie-a[9].

Političku karijeru gradila je od 2005. gdje je u Francuskoj služila kao ministrica u nekoliko različitih resora kroz nekoliko različitih vlada. Bila je osoba od povjerenja za ključne pozicije i resore kod predsjednika Jacquesa Chiraca i Nicolasa Sarkozyja, a najviše traga ostavila je kao ministrica ekonomije, financija i industrije, gdje je stekla i potrebne kredencijale i reputaciju za nastavak karijere u IMF-u, ali također je stekla i negativnu reputaciju radi optužba o zlouporabi položaja i ovlasti, te o nemaru pri obavljanju dužnosti.

Lagarde ECB preuzima od Marija Draghija, Talijana koji je prema percepciji informirane javnosti odradio odličan mandat, premostivši veliku krizu opstanka Eura. Također bitno obilježje Draghijevog predsjedavanja ECB-om su povijesno niske kamatne stope, što zapravo govori kako ECB trenutno ima najekspanzivniju moguću monetarnu politiku, te najavljuje nastavak takve politike.

Zanimljivost trenutne globalne monetarne situacije je ta da ćemo ubrzo na čelu dviju najvećih svjetskih centralnih banaka, The Federal Reserve System (Fed) i Europska Centralna Banka (ECB), imati pravnike. Naime i Jerome Powell, guverner Feda, i Christine Lagarde su pravnici po struci. U određenoj sferi ekonomskih mislilaca ova ideja stvara nelagodu, međutim oba su guvernera kroz svoju karijeru prošla kroz najvišu sferu globalnih financija, a pravna obrazovanost pri vođenju ove vrste institucija u današnjem izrazito kompliciranom svijetu, pogotovo u višenacionalnim savezima poput Eurozone je conditio sine qua non.

ECB će pod Lagarde vjerojatno baš kao i komisija zadržati načelni smjer provođenja monetarne politike, dakle možemo očekivati kontinuitet, što prvenstveno znači ekspanzivna monetarna politika koja će se manifestirati kroz politiku najnižih mogućih kamatnih stopa, visoke likvidnosti bankarskog sustava i eventualne ponovne uspostave Asset Purchase programa, poznatijeg ekonomistima kao kvantitativno popuštanje (proces kupnje nemonetarne financijske imovine poput dužničkih vrijednosnih papira javnog i privatnog sektora s ciljem povećanja likvidnosti i smanjenja rizika, te shodno tome i smanjenja prinosa do dospijeća na te vrijednosnice).

Tržište kapitala je nakon velike recesije iz 2008. postalo izrazito osjetljivo na kamatnu politiku velikih centralnih banaka. Iako su se glavna tržišta u potpunosti oporavila od krize i ruše rekorde što se tiče razine indeksa na kojima se nalaze, pomisao o čak minimalnom povećanju kamatnih stopa izaziva velike turbulencije na tržištu kapitala, stoga se do danas, dugih jedanaest godina nakon početka recesije kamatne stope nisu značajno dizale i nisu se uopće približile pretkriznim razinama. Čini se da će se ovaj fenomen nastaviti do daljnjega, pa bi se moglo reći kako su minimalne kamatne stope postale nova monetarna stvarnost velikih valutnih sustava.

Taj monetarno povijesni kontekst za Christine Lagarde znači da je područje njenog djelovanja barem trenutno u uskoj ulici. Situacija s kamatnim stopama je trenutno takva da izrazito ekspanzivna, labava monetarna politika nema značajne učinke na rast gospodarstva, već drži stvari na normali, a bilo koje odstupanje od te politike značilo bi rast neizvjesnosti, paniku i vjerojatno novu krizu. Dakle, djelovanje ECB-a do daljnjega je u potpunosti ograničeno na održavanje statusa quo, a forward guidance, odnosno posebno strukturirane izjave i najave plasirane s ciljem utjecaja na očekivanja postaju najsnažniji instrument monetarne politike, snažniji od konvencionalnih instrumenata u suvremenom kontekstu. Lagarde u globalnim financijama uživa veliki respekt i reputaciju, stoga je za očekivati da će forward guidancepod njenim mandatom biti izrazito efektivan i efikasan alat.

Kao i ekspanzija Schengena za Ursulu von der Leyen, Christine Lagarde bit će odgovorna za proširenje Eurozone na Rumunjsku, Bugarsku i Hrvatsku.Ekspanzija Eurozone desit će se najranije za tri godine, a objektivni okvirni rok za proširenje je tri do šest godina od danas za sve tri države članice. Ono što je različito od pristupa Schengenu je to da vjerojatno neće biti pristupa u paketu, nego po kriteriju kako koja država bude zadovoljavala formalne uvjete.

Tandem

Jedan aspekt kojeg sam se posebno htio dotaknuti u ovom članku je taj da je Europa još jednom svijetu pokazala kako se radi o jedinstvenom prostoru koji je na vrhu borbe za ljudska prava i otvaranje mogućnosti. Europa je za svoje dvije ključne vodeće pozicije po prvi puta izabrala žene, što je veliki iskorak za probijanje staklenog plafona za sve žene Europe.

Posebno je interesantno kako su kroz povijest gotovo savršeno konzistentno žene na vodećim pozicijama dolazile upravo iz konzervativnih političkih krugova, što je fenomen koji me doista fascinira, jer uz najmanje priče i vike, konzervativci su u Europi efektivno napravili najviše za emancipaciju žena na vodećim pozicijama. Konzervativne stranke su diljem Europe prednjačile su u tome; Margareth Thacher, Angela Merkel, Theresa May, Jadranka Kosor, Kolinda Grabar-Kitarović, te sada Ursula von der Leyen i Christine Lagarde sve su redom predstavnice konzervativne struje. Možda je tome tako jer u konzervativnim strankama ravnopravnost spolova nije rezultat posebno definirane spolne politike u vidu „pozitivne“ diskriminacije, nego je rezultat uspostave i održavanja hijerarhijskih struktura temeljenih na kompetenciji, u kojima je upravo kompetencija, a ne spol kriterij napredovanja i preuzimanja vodećih funkcija.

Kompetencija za mene jest jedini kriterij za selekciju političkog vodstva, ali pozitivna priča u tome je što nove voditeljice Europske Unije sada mogu biti inspiracija za žene u Europi da radom i razvojem svojih kompetencija mogu doći i do najvećih pozicija odgovornosti, suvereno upravljati vlastitim životom, ali i institucijama koje imaju utjecaja na milijune ljudi.

Juraj Borić

 

[1]Kocijancic, M. , (2019.), Naslov: EU budget: Making the EU fit for its role as strong global actor

[Online], Bruxelles, Europska Komisija, Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-4086_en.htm

[2]Europska Komisija, (2016), The Anti Tax Avoidance Directive, Bruxelles

[3]OECD, (2019.), Base Erosion and Profit Shifting[Online], Dostupno na: https://www.oecd.org/tax/beps/about/

[4]Europska Komisija, Press Release (2016) Naslov: VAT Action Plan: Commission presents measures to modernise VAT in the EU [Online], Bruxelles, Europska Komisija, Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-16-1022_en.htm

[5]Europska Komisija, Press Release (2016) Naslov: Commission proposes major corporate tax reform for the EU [Online], Bruxelles, Europska Komisija, Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-16-3471_en.htm

[6]Wikipedia, (2019), Naslov: Accession of Montenegro to the European Union [Online], Podgorica, Ministarstvo Evropskih Poslova Republike Crne Gore, Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_Montenegro_to_the_European_Union

[7]Wikipedia, (2019), Naslov: Accession of Serbia to the European Union [Online], Beograd, Ministarstvo Evropskih Integracija Republike Srbije, Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_Serbia_to_the_European_Union

[8]Wikipedia, (2019), Naslov: Accession of North Macedonia to the European Union [Online], Skoplje, Sekretarijat za Evropske Poslove Republike Sjeverne Makedonije, Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_North_Macedonia_to_the_European_Union

[9]Vajdić, K. (2019.) Osuđena pravnica čiju karijeru prate skandali dolazi na čelo Europske središnje banke, tko je Christine Lagarde?,tportal[Online], Dostupno na: https://www.tportal.hr/biznis/clanak/osudena-pravnica-ciju-karijeru-prate-skandali-dolazi-na-celo-europske-sredisnje-banke-tko-je-christine-lagarde-foto-20190703[8.7.2019.]

 

Izvori

Kocijancic, M. , (2019.), Naslov: EU budget: Making the EU fit for its role as strong global actor [Online], Bruxelles, Europska Komisija, Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-4086_en.htm

Europska Komisija, (2016), The Anti Tax Avoidance Directive, Bruxelles

OECD, (2019.), Base Erosion and Profit Shifting [Online], Dostupno na: https://www.oecd.org/tax/beps/about/

Europska Komisija, Press Release (2016) Naslov: VAT Action Plan: Commission presents measures to modernise VAT in the EU [Online], Bruxelles, Europska Komisija, Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-16-1022_en.htm

Europska Komisija, Press Release (2016) Naslov: Commission proposes major corporate tax reform for the EU [Online], Bruxelles, Europska Komisija, Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-16-3471_en.htm

Wikipedia, (2019), Naslov: Accession of Montenegro to the European Union [Online], Podgorica, Ministarstvo Evropskih Poslova Republike Crne Gore, Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_Montenegro_to_the_European_Union

Wikipedia, (2019), Naslov: Accession of Serbia to the European Union [Online], Beograd, Ministarstvo Evropskih Integracija Republike Srbije, Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_Serbia_to_the_European_Union

Wikipedia, (2019), Naslov: Accession of North Macedonia to the European Union [Online], Skoplje, Sekretarijat za Evropske Poslove Republike Sjeverne Makedonije, Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Accession_of_North_Macedonia_to_the_European_Union

Vajdić, K. (2019.) Osuđena pravnica čiju karijeru prate skandali dolazi na čelo Europske središnje banke, tko je Christine Lagarde?, tportal[Online], Dostupno na: https://www.tportal.hr/biznis/clanak/osudena-pravnica-ciju-karijeru-prate-skandali-dolazi-na-celo-europske-sredisnje-banke-tko-je-christine-lagarde-foto-20190703[8.7.2019.]