Državna jamstva Republike Hrvatske

13414538_1052268854866318_660796232_n

Državno jamstvo predstavlja instrument osiguranja kojim država jamči ispunjenje obveza za koje se izdaje jamstvo. Država jamči ispunjavanje obveza izvornog dužnika ukoliko ih on nije u mogućnosti ispuniti na vrijeme i u potpunosti. Međutim, stanje u Republici Hrvatskoj nam govori kako su jamstva rijetko kad sastavni dio utvrđenih strategija i ciljeva upravljanja javnim dugom i rizicima. S navedenim se slaže i MMF koji tvrdi kako jamstva nisu najprikladniji oblik za ispunjavanje željene svrhe. Ipak, Vlada i Ministarstvo financija prepoznali su rizike potencijalnog dospijeća financijskih jamstava, a posebice njihov utjecaj na rast proračunskih deficita i javnog duga.

Institucionalni okvir izdavanja državnih jamstava

U Hrvatskoj se od 1996. izdaju državna financijska i  činidbena jamstva kao potpora financiranju i povoljnijem zaduživanju trgovačkih društava u većinskom vlasništvu države na financijskom tržištu. Zakonodavni okvir kojim se uređuje područje jamstava u Republici Hrvatskoj čine Zakon o proračunu i godišnji zakoni o izvršavanju državnog proračuna.

Državna jamstva 1999. – 2016., mil. HRK

graf1-RH

Izvor: HNB

Jamstva su odobrena od strane Sabora i Vlade, međutim ipak najveći dio odobrava Vlada. Od 1994. do 1999. nisu postojali jasni kriteriji odobravanja državnih jamstava. Neovisno o Ministarstvu financija, Vlada je izdavala jamstva za zaduživanje uglavnom institucijama javnog sektora, a dijelom i privatnog sektora. U tom razdoblju kriteriji i uvjeti za odobravanje državnih jamstava propisivani su godišnjim zakonima o izvršavanju Državnog proračuna; njima se uređuju i izvori sredstava te uvjeti i načini podmirivanja obveza države. Od 1999. Vlada odobrava jamstva tek nakon prethodnog mišljenja Ministarstva financija i mjerodavnog ministarstva, kojima tražitelji jamstava moraju priložiti detaljne financijske podatke na temelju kojih se utvrđuje financijski položaj tražitelja, te podatke o programima razvoja.

Godišnjim zakonima o izvršavanju proračuna Vlada utvrđuje visinu izdanih jamstava u jednoj godini te ograničenja. Od 2000. do 2003. zakonima o izvršavanju Državnog proračuna nije utvrđena visina jamstava, pa je izdavanje jamstava bez utvrđenog ograničenja ostala diskrecijska odluka Vlade i Ministarstva financija. Na žalost, u najvećem dijelu promatranog razdoblja izdano je više financijskih jamstava od utvrđenog ograničenja. Međutim u 2015. godini vidimo kako je došlo do smanjenja izdanih jamstava i držanja njihove razine ispod utvrđenog ograničenja.  Veći dio jamstava odobrava se i odlukama Sabora, mimo utvrđenih Vladinih godišnjih ograničenja.

Vladina ograničenja na izdavanje jamstava

graf2-RH

Izvor: Ministarstvo financija RH

Utjecaj državnih jamstava na javni dug

U širem obuhvatu javni dug obuhvaća dug proračuna opće države uvećan za izdana i još uvijek aktivna jamstva. Negativna ekonomska kretanja u kombinaciji s restrukturiranjem pojedinih sektora, znatnim preuzimanjem obveza  javnih poduzeća te akumulacijom proračunskih manjkova dovela su do naglog rasta javnog duga u proteklom razdoblju. Osim toga, izražena prilagodba uslijedila je i zbog prijelaza na Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010). Dosad je najveći učinak na dug opće države imalo uključivanje triju sljedećih subjekata: Hrvatskih autocesta, Autoceste Rijeka – Zagreb te Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR). Dug ovih subjekata u 2015. godini iznosio je 45,3 milijarde kuna.

Izdana jamstva po sektorima u mlrd. kn

graf3-RH

Izvor: Bajo, A.: Državna jamstva kao potencijalni javni dug RH

Ukupna izdana jamstva RH krajem 2015. iznosila su 7,6 milijardi kuna, odnosno 2,3% BDP-a te su u odnosu na kraj 2014. godine smanjena za 754,1 milijun kuna. Ovakav iznos ukupnih jamstava prvenstveno je rezultat prethodno navedenog usklađivanja s metodologijom ESA 2010 i preuzimanja obveza javnih poduzeća u javni dug.

Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2016. godinu utvrđeno je da godišnja vrijednost novih financijskih jamstava za 2016. iznosi 6 milijardi kuna od čega se 2,5 milijardi kuna odnosi na izvanproračunske korisnike državnog proračuna. Primjećujemo kako se saznanje o potencijalnim rizicima jamstava doveli do obuzdavanja rasta aktivnih te smanjenje izdavanja novih državnih jamstava. U konačnosti, za zaustavljanje ponovnog rasta potencijalnih obveza nužno je nastaviti s restrukturiranjem pojedinih sektora gospodarstva.

Helena Gadže