Zemlja ruža, u kojoj danas mlade ruže ne cvjetaju, već odlaze cvjetati u druge zemlje suočena je s odljevom mozgova i starenjem stanovništva. Navedeni dugoročni procesi zadat će bugarskoj ekonomiji velike probleme u budućnosti. Zemlja koja je 2007. godine ušla u Europsku uniju, danas nema problema s visokom zaduženosti, no stvaranje proračunskih deficita, politička nestabilnost uzrokovana niskim povjerenjem u političku elitu mogu dovesti do ozbiljnih problema u sferi javnih financija. Bugarski proračun bilježi deficite od 2009. godine, a bugarski ekonomisti su zabrinuti zbog prekomjernog trošenja novca fiskalnih vlasti te rasta javnog duga.
Tranzicija gospodarstva
Bugarsko gospodarstvo svoju tranziciju s planskog gospodarstva na tržišno gospodarstvo je započelo 1990.godine. Tranzicijski proces nije tekao lako, 1996. godine javlja se kriza u bankovnom sektoru koja je uzrokovala valutnu krizu (twin kriza). Nepostojanje dovoljne regulacije bankovnog sektora, ekspanzivna monetarna politika te spore strukturne reforme (privatizacija) dovele su do bankovne i valutne krize koje su utjecale na povećanje zaduženosti Bugarske. Bankovna insolventnost uzrokovana lošim plasmanima dovela je do „juriša na banke“ te povećane potražnje za dolarima što je utjecalo na deprecijaciju bugarskog leva. Nastali problemi su se pokušali riješiti ekspanzivnom monetarnom politikom no takva politika je dodatno utjecala na deprecijaciju bugarskog leva što je dovelo do gubitka povjerenja građana u monetarne vlasti. Fiskalne vlasti nisu provele privatizaciju bankovnog sektora i državnih poduzeća, uz to najviše su se zaduživale kod domaćih banaka te Bugarske Narodne Banke. Zaduživanje kod središnje banke ima izravan utjecaj na inflacijska očekivanja te u konačnici na inflaciju. Takvim procesima monetarna politika gubi svoju neovisnost što narušava povjerenje u nju te uz to postaje „bankomat“ za državne vlasti koje ne shvaćaju važnost monetarne neovisnosti. Svi ovi učinci utjecali su na pojavu galopirajuće inflacije. Zbog neprovođenja privatizacije, fiskalna vlast je bila pritisnuta visokim deficitima koji su stvoreni zbog lošeg upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu, ekonomskim padom koji je smanjio javne prihode te deprecijacijom leva prema dolaru što je povećalo trošak postojećeg duga. Kako bi vratila povjerenje u bankovni sektor, država je započela izravne fiskalne intervencije u bankovni sektor; uz to, jamčila je u stopostotnom iznosu za depozite građana. Galopirajuća inflacija imala je utjecaj na rast kamatnih stopa na domaćem bankovnom tržištu. Državni proračun je zbog visokog udjela domaćeg duga u ukupnom dugu 1996. godine izdvajao 59.7% od ukupnih rashoda na rashode od duga. Javni dug te godine je iznosio 303% BDP-a što je najveći iznos zaduženosti u povijesti Bugarske države.
Bankovna i valutna kriza su riješene sredinom 1997. godine pomoću MMF-a. Uveden je valutni odbor, zabranjeno je financiranje države od strane središnje banke te je započeo ozbiljniji proces privatizacije. Stabilizacija javnih financija i javnog duga postali su prioritet ekonomske politike Bugarske.
Stabilizacija gospodarstva i javnih financija
Bugarska ekonomija nakon krize doživljava procvat, prosječna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda od 2000. do 2009. iznosila je 6%. Inflacija se vraća na normalne razine uvođenjem valutnog odbora. Gospodarski rast i smanjenje troškova kamata u državnom proračunu dovode do smanjenja udjela duga u BDP-u. Rast ekonomske aktivnosti doveo je do značajnog rasta javnih prihoda koji su od 1998. godine do 2014. godine narasli za 330%. Najznačajniji rast javnih prihoda se zbio 2007. godine, kada je gospodarstvo potaknuto ulaskom u Europsku uniju raslo 7.7%, što je ujedno najveći rast bugarske ekonomije nakon tranzicije u tržišno gospodarstvo. Javne financije bilježe proračunske suficite od 2003. godine do 2009. godine kada je zabilježen deficit zbog svjetske ekonomske krize. Najveći suficit u nominalnom iznosu zabilježen je 2008. godine, a doprinos tom suficitu su imali gospodarski rast i priljev novčanih sredstava od Europske unije. Novčana sredstva dobivena od EU imaju sve veći udio u javnim prihodima bugarskog proračuna, od 4.18% u 2008. godini narasli na 11.17% u 2015. godini. Proračunski suficiti imali su izravan učinak na razduženje države, učinak suficita i rasta BDP-a doveo je do značajnog smanjenja udjela državnog duga u BDP-u koji je 2008. iznosio 13%, što je najmanje zabilježen javni dug od početka tranzicije. Javne financije su nakon krize 1996./1997. dovedene u red, a gospodarstvo je raslo visokim stopama što dovodi do zaključka da su ciljevi stabilizacije postignuti.
Utjecaj svjetske ekonomske krize 2009. na bugarske javne financije
Rast bugarskog gospodarstva kao i ostalih tranzicijskih gospodarstava temeljio se na rastu potrošnje i investicijama, no dolaskom krize potrošnja doživljava pad, a isto tako investicije, stopa pada BDP-a iznosila je 4.2% (2009.). Također dolazi do pada javnih prihoda i rasta javnih rashoda. Priljev od poreza na dobit, porez na dodanu vrijednost se smanjuje, a na rashodovnoj strani značajan je rast rashoda socijalnog osiguranja i pomoći koji 2014. čine više od 40% javnih rashoda. Pojavljuju se proračunski deficiti (2009. i 2010. godine) koji prelaze 3% BDP-a, što privlači pozornost Europske komisije. U lipnju 2010. otvorena je procedura prekomjernog deficita nad Bugarskom što je dovelo do restriktivnije fiskalne politike koja se temeljila na zamrzavanju plaća u javnom sektoru i mirovina. Procedura je zatvorena u lipnju 2012. godine, iste godine gospodarstvo i javni prihodi se vraćaju na predrecesijsku razinu.
Izvor: Zavod za statistiku Republike Bugarske (NSIBG) i Svjetska Banka
Politička nestabilnost
Zbog restriktivne fiskalne politike, rasta cijene struje, raširene korupcije, siromaštva i nezaposlenosti započinju prosvjedi. Tadašnji, a i sadašnji bugarski premijer Bojko Borisov iz stranke desnog centra Građani za Europski razvoj Bugarske (GERB) daje ostavku. Prosvjedi rezultiraju smanjenjem cijena struje i povećanjem mirovina. Na prijevremenim izborima, pobjedu odnosi GERB s Bojkom Borisovom na čelu, no GERB ne uspijeva sastaviti vladu. Predsjednik Plevneliev daje mandat za sastavljanje vlade nestranačkom kandidatu Plamenu Orešarskom koji ima potporu Bugarske Socijalističke Partije (BSP) i Pokreta za prava i slobode (DPS). Nova vlada nije dugo vladala Bugarskom, masovni prosvjedi su započeli zbog postavljanja političara i medijskog mogula Deljana Peevskoga na čelo Nacionalne sigurnosne agencije. Nakon više od godine dana raspisani su prijevremeni parlamentarni izbori, a pobjedu je odnio GERB koji je uspio sastaviti veliku koaliciju.
Proračun 2016.
Prijašnja godina završila je najvećim deficitom od početka krize. Bankrot Korporativne Trgovinske Banke doveo je do porasta javnih rashoda zbog depozitnog osiguranja. Očekivani deficit te godine trebao je iznositi 2.8% BDP-a (iznosio je 5.4%) što je Europska komisija uzela u obzir i odlučila je ne otvoriti proceduru prekomjernog deficita nad Bugarskom zbog „pozitivnih“ srednjoročnih prognoza proračunskih deficita (deficiti do 3% BDP-a) i niskog udjela javnog duga u BDP-u. U novoj 2016. godini ciljevi fiskalne politike su stabilnost javnih financija (garancija financijske stabilnosti i postepena financijska konsolidacija) i porast učinkovitosti javnih rashoda. Očekuje se deficit u iznosu od 2% BDP-a, a u iduće dvije godine u iznosu od 1 do 1.4% BDP-a. Javni dug će rasti do 28.9% BDP-a (2018.) zbog financiranja proračunskih deficita i refinanciranja prošlih dugova. Najveći udio u javnim prihodima će imati PDV (40.8%), trošarine (22.6%) i porez na dohodak (13.7%); dok kod javnih rashoda: socijalno osiguranje, pomoći i skrb (35.2%), ekonomska djelatnost i usluge (16.6%), zdravstvo (11.6%) i obrazovanje (9.2%).
Mirovine postaju sve veći teret bugarskom državnom proračunu zbog čega će biti potrebne izmjene mirovinskog sustava. Izrazita nesklonost prema proračunskim deficitima i rastu javnog duga (zbog iskustva iz devedesetih godina) trenutnog bugarskog vodstva trebala bi voditi do stabilizacije javnih financija, no politička nestabilnost vladajuće koalicije mogla bi dovesti do drugačijeg raspleta događaja.
Izvor: Zavod za statistiku Republike Bugarske (NSIBG) i Ministarstvo financija Republike Bugarske
Ante Primorac