Margaret Thatcher je svakako po mnogo čemu posebna osoba u političkom životu Velike Britanije. Nakon što je 1975. postala prva žena koja je vodila jednu od dvije najveće političke stranke u Velikoj Britaniji, četiri godine kasnije postala je i prva (i do sada jedina) premijerka u poprilično turbulentnom dobu za svoju zemlju. Visoke stope inflacije, veliki štrajkovi sindikata u javnom sektoru, pozajmice od MMF-a kako bi se spasila ekonomija, a jedno vrijeme čak i komercijalne redukcije električne energije su samo neki od problema koji su potresali Britaniju. Za neke, baruničine ekonomske politike su bile spas od još dubljeg potonuća zemlje, dok su je s druge strane njeni protivnici smatrali ubojicom britanske industrije i osobom u čijem su se mandatu socijalne nejednakosti u zemlji dodatno povećale.
Po dolasku na vlast, baruničine prve zadaće vezane uz ekonomiju bile su: obuzdati inflaciju koja je u trenutku njenog dolaska na vlast bila na oko 14%, obuzdavanje proračunskog deficita, povećati konkurentnost britanskog gospodarstva i smanjiti pregovaračku moć sindikata. Thatcher je smatrala da se s inflacijom ne obračunava mehanizmima kontrole cijena ili nadnica nego kontrolom ponude novca što je bilo u skladu sa monetarističkom školom mišljenja. Takav način razmišljanja je zahtijevao podizanje kamatnih stopa od strane Bank of England što je inflaciju dovelo do prihvatljivih 5% u 1983., ali trošak takve mjere je bila recesija 1981. i visoke stope nezaposlenosti tijekom cijelog baruničina mandata.
Graf 1. Ekonomski rast i inflacija Velike Britanije za odabrano razdoblje
Izvor: Office for National Statistics
Poreznu politiku toga doba obilježilo je snižavanje stopa poreza na dohodak, pogotovo stope za najviši dohodovni razred koja je snižena sa 60% na 40%. U svrhu uravnoteženja proračuna, na prihodovnoj strani je došlo do povećanja određenih poreza, primjerice stopa PDV-a je podignuta s 8% na 15%, a povećale su se i trošarine za gorivo i doprinosi za zdravstveno osiguranje. S druge strane, u zdravstvo, policiju i vojsku se nije diralo pri kresanju rashodovne strane proračuna, gdje su se najviše smanjile subvencije industrijama od strateškog interesa, sredstva za lokalne jedinice, ali i sredstva za obrazovanje. Deregulacija financijskog sektora je omogućila elektroničko trgovanje, a uklanjanje ulaznih barijera je privuklo europske i američke banke u London što je praktički udarilo temelje današnjeg Cityja. U svrhu razbijanja državnih monopola i poticanja konkurencije na tržištu privatizirano je preko 50 državnih poduzeća, između ostalog telekomunikacije, naftna kompanija British Petroleum, industrija čelika, automobilske tvrtke kao što su Jaguar i Rolls-Royce i nacionalni avioprijevoznik British Airways. Zanimljivo je da je Thatcher držala da se zdravstveni sustav ne bi trebao privatizirati, već da mu je potrebno efikasnije upravljanje, pa je tako 1987.u proračunu osigurano 101 milijun funti više za zdravstvo. Barunica će ostati upamćena i po nepopustljivosti u pregovaranju sa sindikatima u državnim tvrtkama i značajnom smanjivanju njihovog utjecaja. 1980. donesen je novi Zakon o zapošljavanju koji je bio vrlo rigidan po pitanju štrajkova. Osnovana je posebna državna agencija koja bi mobilizirala policiju iz svih krajeva Britanije u slučaju masovnih štrajkova i nereda. Odgovor sindikata na takve mjere bio je štrajk rudara u rudnicima ugljena na sjeveru zemlje 1984. Thatcher je odbila ispuniti zahtjeve sindikata i štrajk je potrajao godinu dana, a njegov trošak se procjenjuje na 1.5 milijardu funti i rezultirao je zatvaranjem 25 neprofitabilnih rudnika 1985. Izgubljeno je na desetke tisuća radnih mjesta i došlo je do jasne polarizacije razvoja sjevera i juga Velike Britanije što djelomično može objasniti dugogodišnju sklonost sjevernih dijelova zemlje Laburistima na izborima. Sindikati u Velikoj Britaniji su do tada imali veliku pregovaračku moć. Smatra se da su upravo oni najviše pridonijeli padu vlade premijera Edwarda Heatha u velikom štrajku 1974. Broj članova sindikata od neuspjelog štrajka 1984. je u padu, što govori u prilog tezi o slabljenju njihovog utjecaja u Velikoj Britaniji.
Graf 2. Broj članova sindikata u Velikoj Britaniji za odabrano razdoblje
Izvor: Office for National Statistics
Iako se Margaret Thatcher ne može osporiti da je oživjela britansku ekonomiju, često joj se spočitavaju velika nezaposlenost uslijed zatvaranja industrijskih pogona, do tada motora razvoja, kao i produbljivanje nejednakosti. Gini koeficijent je 1979. iznosio 0.25, dok je po završetku njenog mandata 1990. iznosio 0,34. Svaka ekonomska politika u početku sa sobom nosi troškove prilagodbe, i potrebno je određeno vrijeme kako bi se rezultati tih politika vidjeli. Velika Britanija je trebala „vjetrove promjena“, i nema sumnje da ih je Margaret Thatcher donijela.
Ivan Alerić