Europska dužnička kriza


Godine 2009. dogodila se kriza eurozone poznata kao i europska dužnička kriza. Radi se o krizi koja je utjecala na sve zemlje eurozone, ali posebice na Grčku, Španjolsku, Italiju, Portugal i Irsku. Stoga će biti ukratko proučena situacija navedenih zemalja. Kriza je nastala kao kombinacija više faktora od kojih bi valjalo istaknuti  prekomjerno javno trošenje, nisku cijenu posuđivanja novčanih sredstava te manjak brige o pravilima vezanih uz razine javnog duga. Pravilo eurozone je da javni dug ne smije biti veći od 60% BDP-a čega se navedene države nisu pridržavale. Radi se o fiskalnom pravilu donesenom u takozvanom Paktu o stabilnosti i razvoju kojega je  1997. godine izradilo Europsko Vijeće. Kako su rashodi država rasli, a rast prihoda od poreza nije pratio rast rashoda, došlo je do rasta zaduživanja odnosno do značajnog porasta javnog duga. Javni dug (izražen kao postotni dio BDP-a) koristi se kao standardni indikator zaduženosti zemlje.

Krajem 2009. godine Grčka je objavila da njezin javni dug iznosi oko 300 milijardi eura odnosno oko 140 % BDP-a. Kasnije će biti utvrđeno da su Grčke vlasti u početku lažirale podatke od stvarnom stanju javnog duga. Stvarno stanje javnog duga bilo je naime lošije od prethodno prikazanog. Bila je prisutna skepsa oko grčke mogućnosti da otplati svoj dug koji je u datom trenutku i dalje rastao. Kako Grčka ne bi bankrotirala određen je takozvani bailout package odnosno paket spasa od strane Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF-a) u iznosu od 110 milijardi eura. Grčka je zauzvrat morala srezati javno trošenje te je čak bilo govora o potencijalnom izbacivanju Grčke iz Europske Unije (EU). Radilo se ipak samo o špekulacijama te nikome nije bilo u interesu da zemlja koja koristi euro kao službenu valutu ne bude više član EU i eurozone. Razlog tome je što bi to dovelo do znatnog daljnjeg slabljenja eura (euro je u 2010. godini znatno pao naspram američkog dolara). U međuvremenu su počele rasti brige oko javnog duga drugih zemalja, točnije Španjolske, Italije, Portugala i Irske. Irska je početkom 2010.  godine dosegnula javni dug od oko 100 milijardi eura odnosno 80% ukupnog BDP-a što je 20 postotnih bodova više nego u prethodnoj godini. Odlučeno je da će MMF Irskoj osigurati bailout package kao što je to i Grčkoj osigurao. Paket je iznosio 85 milijardi eura. Došlo je do pada kreditnog rejtinga spomenutih zemalja odnosno cijena njihovog zaduživanja je porasla što je negativno utjecalo na investicije. Kreditni rejting se odnosi na mjerilo odnosno ocjenu koja služi kreditoru za odobravanje kredita. Veća ocjena odnosno bolji kreditni rejting omogućava povoljniji kredit. Investitori imaju averziju prema investiranju u imovinu koja je rizična. U ovome slučaju s padom kreditnog rejtinga državne obveznice postaju rizičnije (što je kreditni rejting niži to su veće šanse da država neće vratiti posuđeni novac). Investitor će zatim zahtijevati veće kamate na državne obveznice obzirom da je rizik ulaganja veći. Možemo zaključiti da prinosi na državne obveznice mogu biti indikator njihovog rejtinga. Na Grafikonu 1. je prikazan prinos na grčke obveznice.

   

Grafikon 1: Prinosi na obveznice Grčke 2008.-2013. godine

Izvor: tradingeconomics.com

Možete obratiti pozornost na prinose na Grčke obveznice od 2009. godine pa nadalje (na grafovima je označeno razdoblje od posebnog interesa za proučavanje krize eurozone). Evidentan je oštar rast u prinosima što znači  da će investitori, iako ih privlače veći prinosi, uglavnom izbjegavati investiranje. Razlog tome je očiti rast rizika ulaganja, a ni tadašnja gospodarska klima nije bila optimistična.

Početkom 2011. godine donesena je odluka o osnivanju Europskog Stabilizacijskog Mehanizma (ESM). Primarna svrha ESM-a je pomoć u pružanju bailout paketa potrebitim državama europodručja. Nedugo nakon osnivanja fonda  javila se potreba za novim bailout paketom, ovoga puta Portugalu u iznosu od 78 milijardi eura. U drugoj polovici 2011. godine situacija je i dalje nestabilna te se traže nova rješenja za stabilizaciju europske ekonomije. Države pogođene krizom nastavljaju rezati proračune odnosno rashode kako bi stabilizirali ekonomiju. Inače, ECB je bila zadužena za upravljanje monetarnom politikom spomenutih zemalja zato što su koristile euro kao službenu valutu. Na grafikonu 2 su prikazane stope nezaposlenosti pet spomenutih zemalja.

Grafikon 2: Stopa nezaposlenosti 5 odabranih zemalja

Izvor: TheGlobalEconomy.com

Vrijedi obratiti pozornost na nezaposlenost u razdoblju od početka krize 2008./2009. godine pa nadalje. Stopa nezaposlenosti je u ovom slučaju pozitivno korelirana s javnim dugom (Grafikon 3) odnosno njegovim udjelom u BDP-u. Drugim riječima, rast jednog je pratilo rast drugog.  Prekomjerni javni dug odnosno rast istog je bio indikator da bi moglo doći do nove krize, iako je istinito da recesije i krize nije lako predvidjeti.

Grafikon 3: Javni dug kao postotni udio u BDP-u odabranih zemalja

Izvor: International Monetary Fund

Trend smanjivanja kreditnog rejtinga država se nastavlja i u 2012. godini. Dolazi do smanjenja rejtinga Francuske i Austrije, ali i samog Europskog Fonda za Financijsku Stabilnost (EFFS). EFFS je fond koji je nastao kao alat za  borbu protiv deficitarne krize tj. kako bi pružao financijsku pomoć zemljama zahvaćenim krizom. U prvoj polovici 2012. godine donesena je odluka  o drugom velikom paketu spasa za Grčku u iznosu od 130 milijardi eura. Grčka  je  do polovice 2012. godine zaprimila sredstava u iznosu preko 250 milijardi eura. Oporavak Grčke bio bi upitan da nije bilo spomenutih paketa spasa. U 2012. godini, rejtinzi Italije i Španjolske padaju što uzrokuje nastavak  trenda rasta kamatnih stopa na njihove obveznice koji je počeo u drugoj polovici 2010. godine. Španjolski su se troškovi posuđivanja novčanih sredstava (kamatna stopa) toliko povećali da nije imala uvjete za paket spasa od strane MMF-a. Ponovo vrijedi obratiti pozornost na prinose, ovaj put na grafikonu 4, radi lakšeg poimanja situacije s rejtinzima.

Grafikon 4: prinosi na obveznice Italije i Španjolske 2008.-2014. godine

Izvor: Investing.com

Nakon 2012. godine koja se smatra neslužbenim krajem krize dolazi do smanjivanja rasta javnog duga (Grafikon 3). Isto tako dolazi do smanjenja stopa nezaposlenosti. Za oporavak zemalja eurozone su bili potrebni razni ekonomski alati poput strogih razina proračuna koje su izrazito nepopularne, novčanih pomoći zemljama u krizi, otpisa dugova, osnivanje novih financijskih institucija za borbu s krizom i drugih. Kriza je prouzrokovala visoku nervozu u svim društvenim slojevima u svim zemljama eurozone. Došlo je i do povremenih nemira i nereda kako u političkom životu tako i na ulicama gradova dok je tržište dionica eurozone doživjelo težak slom. Zemlje se polako oporavljaju od tada, međutim u trenutku pisanja se najavljuje nova recesija za koju nije sigurno gdje će početi i koliko će trajati. Pitanje je jesu li i u kojoj mjeri su vlade i njima slični entiteti naučili poruku koju im je poslala spomenuta kriza.  Vrijeme će pokazati svoje.

Ante Obradović

 

IZVORI:

 

BBC. Timeline: The unfolding eurozone crisis. Dostupno na:
https://www.bbc.com/news/business-13856580

 

International Monetary Fund. DEBT % of GDP. Dostupno na:

https://www.imf.org/external/datamapper/DEBT1@DEBT/OEMDC/ADVEC/WEOWORLD/ESP

 

Investing.com. Spain 10-Year Bond Yield. Dostupno na:

https://www.investing.com/rates-bonds/spain-10-year-bond-yield-streaming-chart

 

The Global Economy. Podaci o nezaposlenosti dostupni na:

https://www.theglobaleconomy.com/

 

Tradingeconomics. Greece Government Bond 10Y. Dostupno na:

https://tradingeconomics.com/greece/government-bond-yield

 

Tradingeconomics. Ireland General Government Gross Debt. Dostupno na: https://tradingeconomics.com/ireland/government-debt