Ekonomija u svojoj srži promatra pojedinca. Proučava kako se on ponaša, kako donosi odluke i kako njegovo ponašanje utječe na ostale sudionike na tržištu. Od mikroekonomske razine, odnosno ponašanja pojedinaca i poduzeća, do makroekonomske razine, kumulativa tih ponašanja, uspostavlja se uzajamno povratna veza koju nazivamo ekonomijom. Način na koji sudionici na tržištu međusobno surađuju promatra se kroz (makro) ekonomske modele. Naravno, ekonomija je znanost koja se ne može laboratorijski ispitivati, stoga su modeli zapravo supstitucija za laboratorij i jedini način modeliranja uzročno posljedičnih veza, reakcija, ponašanja te predviđanja kakve ono posljedice ima za ekonomiju. Budući da je ekonomija vrlo kompleksna pojava, na nju utječe bezbroj varijabli. Naravno, sve te varijable nije moguće niti popisati, a kamo li uvrstiti u modele, stoga se korste brojne pretpostavke koje omogućavaju i olakšavaju primjenu istih. Jedna od takvih pretpostavki je, primjerice, tranzitivnost preferencija: ako više preferiramo dobro A u odnosu na dobro B, a dobro B u odnosu na C, da ćemo preferirati dobro A u odnosu na dobro C. Čini se potpuno logično, zar ne? Štoviše, taj izbor bi se mogao nazvati racionalnim, ispravnim ponašanjem. Racionalnost se toliko uvukla pod kožu ekonomistima (ali i laicima), da se iracionalnost poistovjećuje s nečim lošim, nepromišljenim ponašanjem koje za posljedicu ima negativne učinke – bilo na budžet, zadovoljstvo, psihičko stanje i sl.
Zadržimo se malo na pojmu racionalnosti. Počeci racionalnosti u ekonomskim modelima javljaju se još od doba Adama Smitha i neoklasične ekonomske teorije iz sredine 20.stoljeća. Ekonomistička koncepcija racionalnosti oblikovala se kroz teoriju racionalnog izbora von Neumanna i Morgensterna (1944). Prema njima, racionalnost se može modelirati kao maksimiziranje očekivane dobiti. Stoga, teorija racionalnog izbora pretpostavlja da ljudi uvijek biraju najbolju opciju od ponuđenih. Tako je uspjeh ili neuspjeh pojedinca jednak zbroju pametnih ili loših odluka, pa ćemo (ekonomski) uspješne pojedince moći zvati racionalnima, a neuspješne neracionalnima (Polšek i Bokulić, 2013.). Jedna od temeljnih pretpostavki unutar racionalnosti podrazumijevala je da donositelji odluka imaju, zapravo, nadljudske sposobnosti. Uzmimo za primjer donošenje odluke o kupovini automobila. Naime, prema teoriji očekivane koristi, za donošenje racionalne odluke, potrebno je imati potpune informacije iz kojih potom izračunavamo očekivane koristi opcije kupovine automobila. Pod potpunim informacijama smatraju se sve moguće posljedice i koristi od kupovine automobila (npr. ušteda vremena, veća samostalnost, viši troškovi, troškovi parkiranja..), potom bi svakoj pojedinoj posljedici i koristi morali pridružiti pripadajuće kvantitativne vjerojatnosti te zbrojiti sve umnoške. Taj postupak bismo morali ponoviti i za sve marke vozila koje uzimamo u obzir – jer naravno, razlikuje se socijalna posljedica vožnje automobila marke Lada i Mercedesa. No, računanju tu nije kraj! Isti postupak bismo morali ponoviti i za alternativu – ne kupovinu automobila. Tek nakon toga, usporedbom dobivenih vrijednosti bismo mogli donjeti (racionalnu) odluk
u. Samo iz čitanja postupka koji vodi ka racionalnom odlučivanju boli nas glava, a ekonomski modeli pretpostavljaju da ovakve odluke donosimo nekoliko stotina puta dnevno! Jasno je da koncept racionalnosti u stvarnosti nije primjenjiv. Zbog ove, ali i mnogih drugih neodrživih pretpostavki, javila se potreba za deskriptivnim modelima ponašanja ljudi. U ekonomiji se sve više počeo javljati pojam bihevioralne ekonomije, kao discipline koja ispituje eksplanatornu snagu ekonomije kombinirajući je s realističnijim psihološkim postavkama, koristeći se socijalnim, kognitivnim i emocionalnim faktorima u razumijevanju ekonomskih odluka pojedinaca i institucija. (Camerer i Loewenstein, 2004., prema Polšek, Bovan, 2014.) Iz ove definicije je vidljivo da je cilj i ekonomije i bihevioralne ekonomije ostao isti – razumijevanje ekonomskih odluka pojedinca i instititucija. No, način na koji se to radi je bitno drugačiji. Bihevioralna ekonomija istražuje granice racionalnosti ljudi, a rezultati se mogu primijeniti na gotova sva područja odlučivanja i ljudskog (ali i životinjskog) života općenito.
Mnogo je pojedinaca zaslužno za njen nastanak i razvoj. Od Herberta Simona i koncepta ograničene racionalnosti, preko dvojca Kahneman i Tversky i teorije dvostrukog procesuiranja, do Gerda Gigerenzera, a naposlijetku i Richarda Thalera, ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju. Thalerov doprinos na području bihevioralne ekonomije je višestruk. Njegovi koncepti mentalnog računovodstva, arhitekture izbora i socijalnih preferencija izgradili su most između ekonomskih i psiholoških analiza donošenja pojedinačnih odluka. Osim toga, zajedno s Robertom Schillerom, smatra se utemeljiteljem bihevioralnih financija koje analiziraju kako psihologija investitora utječe na formiranje cijena na financijskim tržištima. Također, može se reći da je svoju popularnost stekao glumeći samog sebe, u filmu koji na najbolji način opisuje posljednji financijsku krizu, The Big Short gdje objašnjava znameniti fenomen Hot hand fallacy čija je primjena danas najviše prisutna na NBA parketima.
Sve o Thalerovom liku i djelu i njegovom značaju za bihevioralnu ekonomiju možete poslušati ovoga petka, 17. studenoga u 12h na predavanju Što se krije iza ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju?, u organizaciji Financijskog Kluba. Gost predavač bit će prof. dr. sc. Darko Polšek, Voditelj Studija antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tea Logožar
Izvori literature:
- Camerer, C. F., Loewenstein, G. (2004), Behavioral economics: Past, present and future, U: Camerer, C. F., Loewenstein, G., Rabin, M, ur. Advances in behavioral economics. Princeton: Princeton University Press, 3-53
- Neumann, J., Morgenstern O. (1944), Theory of Games and Economic Behavior, Princeton, NJ: Princeton University Press
- Polšek, D., Bokulić, M. (2013), Dvije paradigme objašnjenja kognitivnih pristranosti u odlučivanju, u: Polšek, D. Bovan, K., ur., Uvod u bihevioralnu ekonomiju, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 11-37
- Polšek, D., Bovan, K. (2014), Uvod u bihevioralnu ekonomiju, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar