Komentar na demografske mjere 2017.

Hrvatska nestaje. U samo posljednjih je godinu dana, zbog negativnog prirodnog prirasta i migracijskog salda, nestao grad veličine Osijeka, a provedena istraživanja projiciraju nastavak takvog trenda te se do 2051. godine očekuje manje od 3,5 milijuna stanovnika. Rezultat je to neumoljivih egzistencijalnih problema i povijesnih okolnosti, naročito ratnih sukoba, ali i nedostatka kvalitetne, dugoročno osmišljene demografske politike.

Vijeće za demografsku revitalizaciju predstavilo je stoga nekoliko mjera s ciljem povećanja nataliteta i smanjenja emigracije hrvatskih državljana. Najavljeno je širenje mreža vrtića i uređenja poslijepodnevnih programa, međutim konkretnije se ipak govorilo o mjeri povećanja dohodovnog cenzusa, odnosno proširenja obuhvata obitelji koje mogu steći pravo na korištenje dječjeg doplatka za koju je osigurano 440 milijuna kuna, a koja će stupiti na snagu 1. srpnja 2018. godine. Trenutačno pravo na doplatak stječe korisnik ukoliko mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva ne prelazi 50% proračunske osnovice. Pritom je proračunska osnovica novčani iznos koji se utvrđuje svake godine Zakonom o izvršavanju državnog proračuna RH (2017. godine iznosi 3.326,000 kn).

Ukoliko korisnik stekne pravo na korištenje doplatka uslijedit će utvrđivanje njegovog iznosa pri čemu se korisnici svrstavaju u 3 razreda odnosno 3 cenzusne grupe.

 

Aktualni model (do 30.6.2018.)

Budući model (od 1.7.2018.)

 
CENZUSNE GRUPE

Iznos prosječnog mjesečnog dohotka (X) po članu kućanstva

Iznos prosječnog mjesečnog dohotka (X) po članu kućanstva Iznos doplatka
Prva X<543,14kn granice razreda će se naknadno odrediti 299,34kn
Druga 543,14kn<X<1.119,53kn 249,45kn
Treća 1.119,53kn<X<1.663,00kn …<X<2.328,00kn 199,56kn

Uvođenjem predstavljenih demografskih mjera proširit će se obuhvat treće cenzusne grupe u kojoj će se od 1.7.2018. nalaziti korisnici čiji je prosječni mjesečni dohodak po članu kućanstva manji od 70% proračunske osnovice. Izračunom s proračunskom osnovicom za 2017. godinu, koja iznosi 3.326,00 kuna, gornja granica treće cenzusne grupe povećala bi se sa sadašnjih 1.663,00 na 2.328,00 kuna.

Pitanje je, međutim, hoće li i u kojoj mjeri navedena promjena potaknuti pozitivno kretanje demografskih pokazatelja. Gledajući prirodu donešene mjere teško se uopće može govoriti o mjeri demografske revitalizacije, već o mjeri socijalne politike usmjerenoj na pomoć pri podmirivanju osnovnih životnih potreba pojedinaca i obitelji. S te strane ova promjena pomak je u dobrom smjeru jer će se njome u sustav dječjih doplataka uključiti novih 94 000 kućanstava, međutim svrstati ju u sferu demografske politike je, blago rečeno, optimistično.

U okviru demografske problematike Republike Hrvatske ističu se dva faktora s najvećim utjecajem na odluku mladih o apstiniranju od ulaska u brak i osnivanja obitelji – nedostatak radnih mjesta i neriješeno stambeno pitanje. Dakako, u okviru cjelovite demografske politike trebalo bi se dotaknuti i problema nefleksibilnog radnog vremena, nedovoljnog broja vrtića i vrtićkih mjesta, diskriminacije trudnica i mladih majki na tržištu rada, negativnog migracijskog salda, ali i sve češće spominjanog univerzalnog dječjeg doplatka.

Mjeru proširenja obuhvata gornjeg cenzusa, Vijeće za demografsku revitalizaciju okarakteriziralo je kao polu-korak prema uvođenju univerzalnog doplatka za svaku obitelj s djecom kojim bi se, za razliku od sadašnjeg modela dječjih doplataka prema cenzusnim grupama, svako dijete vrednovalo jednako. Međutim, kako se u slučaju uvođenja takvog doplatka planiraju istodobno ukinuti porezne olakšice na djecu, nužno je definiranje njegovog adekvatnog iznosa jer će se tom promjenom zakinuti osobe većih primanja koje u sadašnjem sustavu ostvaruju pravo visokih odbitaka na ime uzdržavanih članova (olakšica za jedno dijete na bruto plaću od 10.000,00 kuna iznosi 500 kuna).

Svaka zemlja koja se suočava s problemom demografskog osiromašenja stanovništva trebala bi, sukladno svojim specifičnim problemima i najutjecajnijim faktorima, oblikovati relevantnu demografsku politiku s jasno određenim elementima nositelja demografske obnove.

Francuska je primjer zemlje koja se sredinom prošlog stoljeća suočila s visokim negativnim prirodnim prirastom i snažnim emigracijama te su stoga vlasti predstavile cjelovitu eksplicitnu demografsku politiku usmjerenu na pronatalističke, ali i na mjere poticanja imigracije. Navedenim problemima pristupili su uvođenjem porodiljnih i roditeljskih dopusta koje mogu koristiti oba roditelja, raznim jednokratnim obiteljskim dodacima, progresivnim dječjim doplatcima (ovisno o broju djece), poticajnom stambenom i kreditnom politikom, diferenciranim oporezivanje dohotka prema broju djece te diferenciranim politikama cijena za razne proizvode za djecu.

Naposljetku, nužno je spomenuti još jedan ozbiljan problem koji koči demografski napredak, kako u Francuskoj tako i većini razvijenih zemalja, a to je tendecija žena da se sve više orijentiraju na izgradnju karijera pri čemu rađanje djece odgađaju ili odlučuju ne roditi. Stoga su od osobitog značenja mjere koje zaposlenoj ženi nude mogućnost usklađivanja obiteljskog i poslovnog života s ciljem motivacije i omogućavanja ostvarenja željenog broja djece. U tom kontekstu,  francuske vlasti uredile su fleksibilno radno vrijeme za majke djece do određene dobi kao i mogućnost korištenja raznih olakšica vezanih uz dnevnu brigu za djecu poput usluga čuvanja i njege djeteta te usluga oko dnevnih poslova u kući.

Iako je nerealno za očekivati jednaki pristup demografskoj situaciji poput onih koje njeguju razvijenije europske zemlje, domaći donosioci politika svakako bi iz njih mogli deducirati određene stavke i karakteristike potrebne za uspješne pronatalističke mjere. Potrebna nam je cjelovito osmišljena dugoročna demografska politika koja će zaustaviti negativne trendove i demografski slom Republike Hrvatske.

 

Iva Marić

LITERATURA

http://mirovinsko.hr/default.aspx?id=100

https://www.dzs.hr/hrv/important/Notices/projekcije_stanovnistva_2004-2051.pdf

http://www.mspm.hr/konferencija-za-medije-nakon-3-sjednice-vijeca-za-demografsku-revitalizaciju-13-11-2017/6774

Wertheimer-Baletić, A. (2006). Eksplicitna i implicitna populacijska politika u europskim zemljama. Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 4(1), str. 1-22.