Srednja klasa izraz je koji se u najširem smislu koristi za pojedince i društvene grupe koji se nalaze na sredini hijerarhijske ljestvice određenog društva, odnosno između više, odnosno niže klase. Sama srednja klasa ponekad se zna dijeliti na nižu i višu srednju klasu. Kriteriji pripadnosti srednjoj klasi društva nisu svugdje isti i zavise o geografskim okolnostima, ekonomskim prilikama, životnom standardu, ali i ideologiji u društvu. Tijekom povijesti u ovu klasu uvrštavali su se činovnici, vojnici, sitni trgovci, obrtnici, poduzetnici, imućniji seljaci ili sitni zemljoposjednici. Danas se pod pojmom srednja klasa podrazumijeva društveni sloj čiji pripadnici sebi i svojoj obitelji bez većih problema mogu priuštiti “pristojni” standard života odnosno sav prihod ne troše isključivo za zadovoljavanje najelementarnijih egzistencijalnih potreba nego prihode koriste i u npr. svrhu štednje, ulaganja, putovanja i slično.
Oko 420. godine pr. Kr. Euripid piše: “Doista postoje tri klase u državi. Najprije, oni bogati, beskorisni građani, neprestano zaokupljeni uvećanjem svojega bogatstva. Zatim siromašni, lišeni čak i nužnog. Ti su opasni: jer skloni su zavisti, osvajaju ih govori izopačenih demagoga, okrutnim dosjetkama opsjedaju one koji ih posjeduju.
Od tri klase, napokon, srednja klasa je ona koja spašava države: ona koja održava institucije koje je država uspostavila”. Vrlo često se udio srednje klase u stanovništvu smatra indikatorom društvene kohezije, odnosno “uspješnosti” nekog društva ili vlade. Po tom kriteriju, što je udio srednje klase manji, to je veći jaz između bogatih i siromašnih, a samim time i veće siromaštvo, a s njime i politička nestabilnost u nekom društvu. Postojanost velikog broja pripadnika srednje klase povezana je s kombinacijom stabilnih političkih sustava i održivih stopa gospodarskog rasta, za razliku od društva s malim brojem pripadnika gdje se javljaju brojne političke napetosti i ekonomska krhkost. Pridobivanje srednje klase na svoju stranu cilj je kojemu teže predizborne kampanje suvremenih političkih stranaka u višestranačkim demokracijama. Primarna funkcija ove klase je održavanje statusa quo.
Prema zaradama srednje klase obično se računa standard nekog društva. Ona je i mjerilo demokratičnosti i civilnog društva. Ona ne voli promjene. Iako je kao najbolji potrošač u gospodarskom smislu od presudnog značenja za kupovnu moć i blagostanje, ona nije samo gospodarska kategorija, nego i odrednica društva, a njezina transformacija i izumiranje nije problem samo naših prostora, nego i mnogo zrelijih i bogatijih sredina. Važno je spomenuti i Henryja Forda, osnivača Forda kojem se pripisuje doprinos stvaranju srednjeg sloja američkog društva time što je uveo masovnu proizvodnju velikom broju ljudi dostupnih automobila na pokretnoj traci te je to ostvarenje nije samo značilo revoluciju industrijske proizvodnje, već je imalo i velik utjecaj na modernu kulturu. Time su se povećavale nadnice, a i profiti poduzetnika.
S tim na umu vidimo da to što se nam “prijeti” nestanak srednje klase nije nikakva dobra vijest. Procjenjuje se da u Skandinaviji i Americi srednju klasu čini 70 posto građana, u Njemačkoj 60, a u Hrvatskoj 20 do 30 posto stanovništva[1]. U brojnim zemljama zapadne Europe, gotovo dvije trećine stanovništva pripada u srednji sloj ili stalež, a to bi značilo da njihov dohodak leži negdje između 70 i 150% prosječnog prihoda[2]. 2008. se još samo dvadesetak posto stanovnika Rumunjske moglo svrstati u tu skupinu, a slično je i s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom te Srbijom[3]. Za razliku od njih u Bugarskoj se već govori o “nevidljivom” dijelu društva jer se procjenjuje da njoj pripada samo četiri do osam posto stanovništva što za zemlju s oko 7,2 milijuna stanovnika znači tek oko stotinu do dvije stotine tisuća građana[4]. Iznenađenje na globalnoj razini predstavlja Kina čija statistika ukazuje da unatoč brojnim izvještajima o rastu broja milijardera, pitanje raspodjele bogatstva ovisi o njenom najširem sloju. Tijekom proteklih nekoliko godina milijuni stanovnika koji prije nisu posjedovali ništa stekli su malu bazu imovine te je rezultat toga porast udjela imovine u rukama kineske srednje klase (kao i porast udjela srednje klase na globalnoj razini), ali i rast ukupnog broja “srednje bogatih”.
Obavljene su mnoge studije vezane uz problem nestajanje ove klase, a studija Međunarodne organizacije rada i Edward Elgar Publishinga objavljena uz potporu Europske komisije pokazuje da srednji sloj u Europi nestaje. U razdoblju od 2004. do 2011. godine broj Europljana koji se mogu smatrati srednjom klasom smanjen je za 2,3 posto, a taj pad je nastavljen i u godinama koje slijede[5].
Smanjenje srednjeg staleža potaknulo je više faktora, a gospodarska kriza je samo jedna od njih jer je srednji sloj platio najveću cijenu krize. Čak 95 posto radnih mjesta izgubljenih tijekom recesije u SAD-u odnosilo se na srednje plaćene poslove. 
U trgovini i uredima radi 3,2 milijuna Amerikanaca manje nego prije krize, dok je menadžera i radnika za oko tri milijuna više, a prosječni dohodak kućanstva pao je za 2900 dolara godišnje u odnosu na vrijeme prije 2007[6]. Sve više američkih obitelji pada iz kategorije srednje klase u nisku. Od 2001. godine u zemlji je nestalo više od 70 tisuća radnih mjesta u industriji i proizvodnji. Te poslove, gdje su ljudi dobivali pristojne plaće, zamijenili su nisko plaćeni poslovi u uslužnom sektoru.
U nekim zemljama smanjenje je povezano sa smanjenjem plaća i broja zaposlenih u javnom sektoru, što je najviše pogodilo žene koje su tamo zaposlene jer je javni sektor domaćin mnogih zanimanja koja se tradicionalno povezuju sa srednjim slojem – od nastavnika, preko državnih službenika do liječnika. Također, padom kupovne moći, prosječnom se plaćom više ne može osigurati isti standard kao nekad. U nekim zemljama ključnu ulogu odigrala emigracija određenih kategorija radnika i profesija. I sami možemo vidjeti iz svakodnevnog iskustva da nam nedostaje npr. liječnika i medicinskih sestara u bolnicama i Domovima zdravlja, koji su u potrazi za boljim životom otišli izvan granica “Lijepe Naše”. Također isto vrijedi i za građevinske radnike, elektrotehničare te inženjere. Osim iseljavanja, kod Hrvatske bismo mogli još reći da na nestanak srednjeg sloja utječe i negativan prirodni prirast koji zadnjih godina dostiže rekorde pa je razlika između broja rođenih i umrlih sve veća. Osim toga, potvrđuje se da su niža kvaliteta radnih mjesta i rastući sektor slabo plaćenih poslova, kao i progresivno slabljenje mehanizama kolektivnog pregovaranja, određujući faktori za polagani nestanak srednjeg sloja na tržištu rada.
Imajući sve na umu, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2018. iznosila je 6.262 kuna, što je realno više za 0,7% u odnosu na studeni 2018., a u odnosu na isti mjesec prethodne godine realno je viša za 4%[7]. Rastu bruto i neto plaće u 2018. godini svakako je pridonijelo povećanje iznosa minimalne plaće, a u prosincu je posebno pridonijela porastu plaća izmjena u poreznom sustavu. Očekuje se i daljnji rast plaća zbog poreznih izmjena jer je od siječnja 2019. godine proširen porezni razred s poreznom osnovicom od 24 posto sa 17.500 na 30.000 kuna, dok će se plaće iznad 30.000 kuna oporezivati po stopi od 36 posto. Međutim osim promjena u poreznom sustavu na rast plaća djeluje i manjak kvalificirane radne snage, unatoč visokom broju nezaposlenih osoba, a naravno tome pridonosi i problem iseljavanja i pogoršavanja demografske slike Hrvatske, zbog kojeg su mnoge djelatnosti, poput građevinarstva, brodogradnje i ugostiteljstva, ostale bez neophodne radne snage.
Gledajući graf vidimo da su prosječne mjesečne neto plaće u Hrvatskoj u prosincu prošle godine bile najviše u D, J i K djelatnostima, odnosno prema NKD-u 2007. u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, u informacijama i komunikacijama te u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja. Najniže prosječne neto plaće nalazimo u F, I i N djelatnostima odnosno u građevinarstvu, djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane te kod administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti[8]. Najniže prosječne plaće potvrđuju prethodne priče o iseljavanju građevinara te pripadnika srednje stručne spreme.
Prije gospodarske krize 2008. godine oko četvrtina Amerikanaca sebe smatrala pripadnicima niže klase ili niže srednje klase, a nakon recesije, više od 40 posto Amerikanaca sebe vidi pri dnu hijerarhije. Zanimljiv članak nedavno je objavio New York Post naslova “Why the middle class can’t afford life in America anymore?” u kojem se govori o američkoj ne tako bajnoj realnosti s kojom se svakodnevno susreći pripadnici nekad pristojne srednje klase[9]. Iako profesori, muž i žena s prosječnom plaćom od oko 69.000 dolara godišnje bruto, ne mogu si priuštiti pristojan život te im je vožnja za Uber neophodna kako bi mi si mogli osigurati ugodan obiteljski život. S obzirom na rast troškova života, koji rastu brže od plaća, može se reći da se ne susreće samo obitelj iz članka s tim problemom, nego i milijuni drugih Amerikanaca. Neravnopravnost u prihodima u Americi najveća je na svijetu. Sudeći prema podacima Istraživačkog instituta Credit Suisse iz 2015. godine. razlika između 1 posto najbogatiji i sljedećih 10 posto stanovništva pokazuje da je srednja klasa financijski i mentalno uništena.
Osim ranije spomenutih zanimanja koja su kao posljedica globalnih kretanja došla na udar, po američkim istraživanjima, tom popisu treba pridodati i odvjetnike. Mislim da smo više-manje svi čuli ili gledali popularnu američku seriju o odvjetnicima i njihovom životu zvanu Suits. Međutim američka realnost se u većini slučajeva ne može poistovjetiti s tom serijom. Odvjetnici su pritisnuti velikim dugovima dok istodobno zarađuju bitno manje nego prije recesije i to ako su bili dovoljno sretni da uopće pronađu posao. Do problema je došlo zbog digitalizacije i automatizacije pretrage i analize pravnih dokumenata, čime su se nekada bavili mladi odvjetnici. Danas postoje mnogi programi namijenjeni organizaciji i pretrazi velikog broja pohranjenih dokumenata koji rade brže i efikasnije od ljudi čime se smanjuje broj zapošljavanja mladih pripravnika. Mladi odvjetnici koji se i dalje bave spomenutim poslovima zarađuju od 17 do 20 dolara na sat, a fakultete su završili s oko 200.000 dolara studentskog duga. S napretkom tehnologije može se očekivati i daljnji rast dugova jer je npr. prosječan dug studenta prava iznosio 2012. godine oko 140.000 dolara, što je 59 posto više nego 2004. godine, a danas u 2019. godini iznosi sigurno i daleko više. Prema nedavno provedenom istraživanju na Oxfordu, u sljedećih 25 godina nestat će 47 posto poslova današnjice što uključuje i tzv. plave i bijele ovratnike, odnosno radnike koji obavljaju fizički posao kao i one koji se bave intelektualnim radom, osobito na području proizvodnje[10]. Procjenjuje se da će za svega nekoliko desetljeća, poslovi srednjeg sloja potpuno nestati. Razvoj tehnologije otežat će život mnogima jer ubrzano nestaju cijela zanimanja. Do sada su od razvoja i modernizacije korist imali samo ultrabogati ljudi, točnije njih jedan posto, a nova tehnološka revolucija dovest će do brisanja srednjeg sloja u društvu što će povećati jaz između bogatih i siromašnih[11]. Procjenjuje se da će 30 posto zadataka u 60 posto današnjih zanimanja uskoro biti prepušteno robotima. Računala će moći analizirati i usporediti hrpe podataka te samostalno te bez prisutnosti čovjeka donijeti financijske odluke ili one medicinske. Zbog toga će se smanjiti prijevare ili pogrešno postavljene dijagnoze te će cijeli proces biti brži i učinkovitiji. Lista ugroženih zanimanja prilično je duga: medicinske sestre, farmaceuti, novinari, vozači kamiona, blagajnici, porezni savjetnici, računovođe, učitelji, administrativni djelatnici…Iz navedenog vidimo da su se na udaru ponovno našle srednja i viša srednja klasa. Kako ljudi u istim branšama mogu imati sasvim drugo viđenje korištenja tehnologije na posljedice za ljude vidimo i u tome što Jeff Bezos, osnivač Amazona, se zalaže za što veći razvoj tehnologije, robotike, dućana bez asistencije ljudi već samo uz robote, za razliku od Jacka Ma, osnivača Alibabe, koji je također zaradio milijarde iz internet trgovine, ali vjeruje da su svijetu potrebniji ljudi s dušom i kreativnošću, a ne roboti u svakodnevnom životu.
Što će se dogoditi ako se nastavi trenutno kretanje i loše stanje u kojem se nalazi srednja klasa možemo samo predviđati. Smatram da su ljudi više-manje prilagodljivi i da će snaći u svakakvim situacijama pa tako i onim vezanim uz smanjenje plaća, pad kupovne moći te nestajanje jedne cijele klase. Iako se možda iz teksta može iščitati više pesimističan nego optimističan pogled na budućnost, ne mislim da to mora biti nužno tako. Zahvaljujući globalizaciji koja dovodi do smanjenja globalne nejednakosti, ekonomskom liberalizmu i migracijama, ljudi će uvijek imati prilike za radom, ne nužno u svom zanimanju, ali uvijek se može prekvalificirati, samo treba imati dovoljno volje i želje za prihvaćanjem novonastalih promjena oko nas. Srednja klasa je važna i u gospodarskom i u političkom smislu, kao što je ranije navedeno, ali smatram da ona neće nestati samo tako jer nikada nećemo svi biti isto bogati ili isto siromašni da bi pripadali jedino tim dvjema klasama.
Lucija Benko
[1]Grenac, D. (2013), Kamo nestaje srednja klasa?, tportal.hr,https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/kamo-nestaje-srednja-klasa-20131128, pristupljeno: 12.2.2019.
[2]DW, (2013.), Topi se srednji sloj – ostaju samo bogataši i sirotinja, https://www.dw.com/bs/topi-se-srednji-sloj-ostaju-samo-bogata%C5%A1i-i-sirotinja/a-16539839, pristupljeno: 12.2.2019.
[3]ibid
[4]ibid
[5]Jutarnji list (2016.), https://www.jutarnji.hr/biznis/financije-i-trzista/nestaje-srednji-sloj-u-europi-oni-koji-primaju-80-120-srednje-vrijednosti-placa-a-kod-nas-ni-ta-skupina-gradana-nije-srednja-klasa-po-kupovnoj-moci/5327503/, pristupljeno: 10.2.2019.
[6]Šunjerga, M. (2012.), U Hrvatskoj samo bogati i siromašni, srednji sloj nestao, Večernji list,https://www.vecernji.hr/zagreb/u-hrvatskoj-samo-bogati-i-siromasni-srednji-sloj-nestao-410995, pristupljeno: 10.2.2019.
[7]Državni zavod za statistiku, https://www.dzs.hr/, pristupljeno: 20.2.2019.
[8]Državni zavod za statistiku, https://www.dzs.hr/, pristupljeno: 20.2.2019.
[9]NY Post (2018.), Why the middle class can’t afford life in America anymore, https://nypost.com/2018/06/23/why-the-middle-class-cant-afford-life-in-america-anymore/, pristupljeno: 10.2.2019.
[10]Perry, P. (2016.), 47% of jobs will vanish in the next 25 years, say Oxford University researchers, Big Think
https://bigthink.com/philip-perry/47-of-jobs-in-the-next-25-years-will-disappear-according-to-oxford-university, pristupljeno: 13.2.2019.
[11]ibid