Porez na dodanu vrijednost u članicama Europske unije

Jedan od najvažnijih poreznih javnih prihoda je porez na dodanu vrijednost. On spada u kategoriju državnih poreza, što znači da se novci slijevaju u državni proračun te se potom određuje namjena iskorištavanja novčanih sredstava prikupljenih PDV-om, čime PDV spada u kategoriju nenamjenskih poreza. Isto tako, PDV je jedan od oblika poreza na promet. Ako pogledamo još dublju podjelu spada pod opći svefazni i neto porez, što znači da se oporezuje sav promet dobara i usluga u svim faza prodaje ili proizvodnje i to samo dodana, odnosno neto vrijednost. Zbog svojih karakteristika PDV predstavlja vrlo izdašan i jednostavan način prikupljanja novčanih sredstava. Kao glavni nedostatak ovog oblika poreza je njegov regresivan učinak te time djeluje izrazito nepovoljno na socijalni karakter. Pod regresivnim učinkom smatra se situacija u kojoj porezni obveznik s manjim prihodima, iako kupujući isti proizvod kao i osoba s većom ekonomskom snagom zapravo snosi puno veći novčani teret. Kako bi se smanjio regresivan učinak PDV-a u velikom broju država članica primjenjuju se i nulte stope te izuzeća. Time se također želi potaknuti potrošnja pojedinih proizvoda i usluga.

Prvi puta uveden je u Francuskoj 1954. godine te je potom dobro prihvaćen u mnogim zemljama svijeta. U Europskoj uniji zajednički sustav PDV-a primjenjuje se od 1. siječnja 1970. godine. Glavni cilj uvođenja PDV-a je uspostaviti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. U zemljama članicama provodi se porezna harmonizacija. Pod tim pojmom podrazumijeva se da svaka država ima pravo zadržati vlastiti porezni sustav te uvoditi određene nove oblike, no obavezuje se da će dio sustava uskladiti s odredbama Europske unije. Kao glavni dokument kojega se države članice moraju pridržavati naziva se Šesta direktiva (77/388/EEC). Donesena je od strane Europske unije te sadrži glavne smjernice o harmonizaciji. Ona predstavlja vodič po kojem bi države članice trebala oblikovati svoje porezne sustave.

Za vrijeme gospodarske krize koja je zahvatila gotovo svaki sektor gospodarstva utjecala je i na poreznu politiku unutar Europske unije. Za to vrijeme došlo je na porast stope PDV-a u zemljama članicama EU-e.

Grafikon 1. Posljedice povišenja stope PDV-a

Izvor: VALUE ADDED TAXATION: Mechanism, Design, and Policy Issues Tuan Minh Le (2003.)

Na grafikonu 1 prikazan je kratkoročni učinak uvođenja povišene stope PDV-a. Crvena linija prikazuje razinu cijena prije povećanja stope PDV-a. Zatim dolazi do uvođenja povišene stope PDV-a u razdoblju t0. Zbog pretpostavke povećanja cijene uvođenjem stope PDV-a protekom određenog kraćeg vremena dolazi do prilagođavanja cijene koja raste s P0 na P1. Dugoročno, Vlada radi povećanja PDV-a prikuplja sve više prihoda te u gospodarstvu sužava ponudu novca i time posljedično dolazi do pada stope rasta cijena. Može se zaključiti da za vrijeme gospodarske krize povećanje stope PDV-a, osim što Vlada prikuplja novac te na taj način uspješnije provodi restriktivnu politiku, može i pozitivno utjecati na razinu cijena. Analitičari upozoravaju da je vrlo važno odabrati vrijeme kada povisiti stopu PDV-a te da to nikako ne smije biti za vrijeme rasta stope inflacije.

Grafikon 2. Standardne stope PDV-a u zemljama članicama Europske unije

Izvor: https://ec.europa.eu/taxation_customs/business/vat_en

Na ovom grafikonu može se uočiti kako je Mađarska zemlja s najvećom standardnom stopom PDV-a u iznosu od 27%. Isto tako Hrvatska se ne nalazi u pretjerano povoljnijem položaju od Mađarske. Standardna stopa u Hrvatskoj izosi 25% isto kao i u Finskoj, Danskoj i Švedskoj. Ako bi Hrvatsku uspoređivali s tri prethodno navedene država možemo zaključiti da se nalazimo u izuzetno nepovoljno položaju. S obzirom da je životni standard u Finskoj, Danskoj i Švedskoj puno bolji, nego što je u Hrvatskoj, hrvatski građani snose veliki porezni teret u pogledu PDV-a.

Porez na dodanu vrijednost porezni je oblik koji se primjenjuje u gotovo svim državama. Na području Europske unije provodi se usklađenje sustav PDV-a kako bi se stvorilo jedinstveno tržište i time olakšao promet dobara i usluga među državama članicama. To nije tako laka zadaća jer Europska unija ima 28 članica te svaka od njih ima nešto različito u svom poreznom sustavu. Također, pojedine države smatraju da je upravo porezni sustav slika nacionalnog suvereniteta te vrlo teško prebacuje svoje nadležnosti na Europsku uniju. Ako izdvojimo Hrvatsku, ta stopa bi trebala biti niža jer pripada slabo razvijenim zemljama te na taj način utječe nepovoljno na socijalni karakter, koji je glavni nedostatak PDV-a. Sustav PDV-a u Europskoj uniji ima još dovoljno prostora za poboljšanja te provođenje reformi u pogledu harmonizacije.

Zrinka Orlović