Porez na dodanu vrijednost (PDV) opći je porez na promet te ga karakteriziraju određene prednosti u odnosu na izravne poreze, kao što su izdašnost, jeftinoća ubiranja, relativna stabilnost prihoda, kao i velike potencijalne mogućnosti da ga se koristi kao iznimno elastičan i učinkovit instrument ekonomske politike. Predstavlja svefazni porez na promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno-prodajnog ciklusa, ali samo na iznos dodane vrijednosti koja se oblikovala u toj fazi, a ne na cjelokupnu vrijednost proizvodnje.
PDV ima određene prednosti u odnosu na ostale oblike općeg poreza na promet. Prije svega, predstavlja najvažniji preventivni instrument u borbi protiv sive ekonomije. Karakterizira ga izostanak kumulativnog učinka – pri oporezivanju prometa bruto svefaznim porezom na promet oporezuje se svaka faza prometnog ciklusa, ali tako da se za poreznu osnovicu uzima bruto naknada u svakoj fazi prometnog ciklusa. Na taj način porez plaćen u prethodnoj fazi ulazi u poreznu osnovicu iduće faze, što nije slučaj kod PDV-a.
Tijekom analize poreznog sustava utvrđeno je da su bitne karakteristike poreznog sustava Republike Hrvatske visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju s jedne strane i prevelik broj poreznih olakšica, oslobođenja i izuzeća s druge strane. Osim navedenog, utvrđena je i porezna nestabilnost i nesigurnost, što potvrđuje i činjenica da je u razdoblju od 2012. do 2015. godine bilo čak 44 izmjene i dopune poreznih propisa.
U sustavu poreza na dodanu vrijednost uočeno je kako je kategorija poreznih obveznika s manjim prometom opterećena obvezom podnošenja prijava PDV-a, što poskupljuje njihovo ispunjavanje poreznih obveza te da su neke isporuke dobara i usluga opterećene visokom stopom PDV-a. Cilj ove reforme je smanjiti regresivnost PDV-a kroz redefiniranje sniženih stopa na dobra i usluge koje u najvećem dijelu koriste svi građani Republike Hrvatske te prebaciti dio poreznog opterećenja s rezidenata na nerezidente.
Predviđene su dvije faze reforme – od 1. siječnja 2017. te od 1. siječnja 2018. godine. U prvoj fazi planirano je snižavanje stope PDV-a na pojedine proizvode i usluge s 25% na 13% – inputi u poljoprivrednoj proizvodnji, isporuka električne energije, dječje sjedalice za automobile, odvoz smeća, isporuka ljesova i urni. Snižena stopa od 13% prelazi u stopu od 25% za usluge u ugostiteljstvu i šećer, dok za kino ulaznice stopa od 5% prelazi u stopu od 13%.
Najznačajnije predložene promjene nakon dobivanja suglasnosti svih zemalja članica odnose se n
a povećanje praga za ulazak u sustav PDV-a na iznos od 300 000 kuna, s ciljem pojednostavljenja administracije za male porezne obveznike, te omogućavanje odbitka pretporeza za poduzetnike za troškove nabave automobila za osobni prijevoz i povezanih ostalih zavisnih troškova u iznosu od 50%.
Što se tiče druge faze, predložene promjene od 1. siječnja 2018. odnose se na pojednostavljenje sustava s dvije stope – opća stopa iznosila bi 24%, a snižena 12%. Nadalje, kod uvoza strojeva i opreme planira se primjena obračunske kategorije PDV-a, u smislu poboljšanja likvidnosti kod poreznih obveznika.
Od nove porezne reforme očekuje se puno, a prvenstveno je u planu rasterećenje poduzetništva. Najviše je rasprava izazvalo planirano povećanje stope za usluge u ugostiteljstvu. Preostaje sačekati prve učinke kako bi se vidjelo do kojih će stvarnih posljedica najnovija reforma dovesti, a svakako je potrebno sagledavati je sveukupno. Sama po sebi neće biti djelotvorna ukoliko izostanu preostale reforme, poput provođenja mjera za olakšavanje uvjeta poslovanja, reforme javnog sektora, smanjenja administrativnih troškova poslovanja te općenito stvaranja bolje poslovne klime.
Barbara Barbarić