Kapitalni dobici predstavljaju porast vrijednosti imovine: zemlje, zgrada, strojeva, automobila, vrijednosnica (dionica i obveznica). Oni se mjere kao razlika između prodajne cijene i cijene po kojoj je dobro bilo ranije kupljeno. Porez na kapitalne dobitke predstavlja porez na povećanu vrijednost imovine. U teoriji se većinom smatra da se kapitalni dobici trebaju oporezivati jer predstavljaju jedan od mogućih izvora dohotka, ali primjena ovog poreza u praksi izrazito je raznolika. Stoga se pri analizi ovakvog poreznog oblika nailazi na mnoge probleme kao što su različitost predmeta oporezivanja koju su obuhvaćenih ovim porezom, različite porezne osnovice, tehničke prepreke pri uvođenju ovakvog poreznog oblika ovisno o situaciji u promatranoj državi i sl. U nekim se zemljama kapitalni dobici oporezuju jednako kao i bilo koja druga kategorija dohotka, u drugima se za kapitalne dobitke primjenjuju drugačije porezne stope ili se oporezuju samo određene vrste kapitalnih dobitaka. U nekim se pak zemljama, kao na primjer u Hrvatskoj, kapitalni dobici nisu oporezivali jer se smatralo da se na taj način izbjegava dvostruko oporezivanje, te potiču investiranje i rast.[1]
Ipak, od 1.1.2016. i Republika Hrvatska započinje s oporezivanjem kapitalnih dobitaka. Zapravo se ovaj porezni oblik već nalazi u Zakonu o porezu na dohodak, ali je njegova primjena zbog tehničkih razloga odgođena do 2016. godine. Promatramo li širu perspektivu, u Hrvatskoj se realni kapitalni dobici oporezuju i porezom na promet nekretnina. Budući da se pod porezni oblik Porez na kapitalnu dobit (eng. Capital gains tax) svrstava izrazito raznolika skupina poreza, ovisno o zakonodavstvu promatrane zemlje, u ovom će se radu porez na kapitalnu dobit promatrati samo u kontekstu financijske imovine.
Pri analizi ovog poreznog oblika susrećemo se s nekoliko problema. Prvi je taj što se kapitalni dobici ne oporezuju onda kad stvarno nastanu (kad poraste vrijednost imovine), nego onda kad se dohodak realizira odnosno kad se imovina proda. Za primjer se može uzeti kupnja dionice čija vrijednost raste kroz određeni vremenski period. Upravo ta porast vrijednosti predstavlja kapitalni dobitak, ali on se oporezuje tek kad se dionica proda. Stoga vlasnicima imovine nije u interesu prodati imovinu te dolazi do zadržavanja strukture portfelja (tzv. efekt zaključavanja). Ova pojava se može izbjeći samo u slučaju oporezivanja nerealiziranih kapitalnih dobitaka, što je izuzetno teško tehnički ostvariti jer se zahtijeva redovito vrednovanje cjelokupne imovine. Drugi je problem to što bi se pri izračunu kapitalnih dobitaka trebalo voditi računa i o inflaciji jer je ukupna kapitalna dobit jednaka realnom porastu vrijednosti imovine uvećanom za stopu inflacije. Stoga bi se trebalo od nominalnog kapitalnog dobitka odbiti stopa inflacije kako bi se oporezivali samo realni kapitalni dobici. Treće, pri oporezivanju kapitalnih dobitaka potrebno je obratiti pozornost na vremensko razdoblje držanja imovine. Općenito se smatra da se kratkoročni kapitalni dobici ostvaruju iz špekulativnog djelovanja pa bi ih se u teoriji trebalo jače oporezivati nego dugoročne kapitalne dobitke. Ova činjenica dodatno tehnički komplicira oporezivanje kapitalnih dobitaka, jer je vrijeme potrebno da bi se neka imovina smatrala dugoročnom različito za različite oblike imovine. Četvrto, oporezivanjem kapitalnih dobitaka zapravo se dvostruko oporezuje porezne obveznike. Naime, nakon oporezivanja dohotka, obveznik može ono što mu ostane od dohotka pretvoriti u imovinu. Pri prodaji te imovine bit će prisiljen opet platiti porez na kapitalnu dobit čime ga se dvostruko oporezuje.
Izuzev problema pri uvođenju, porez na kapitalnu dobit ima i iskrivljujuće učinke na gospodarstvo. Najvažniji problem je već spomenuti učinak zaključavanja (eng. locked-in effect) koji najviše utječe na stranu ponude na tržištu kapitala. Do njega dolazi jer se porez na kapitalnu dobit obračunava tek prilikom prodaje imovine, a ne prilikom porasta vrijednosti imovine. Stoga je pojedinac nespreman prodati svoju imovinu i dolazi do zaključavanja strukture portfelja. Ako imovinu zadrži u svom vlasništvu odgađa plaćanje poreza i stoga je nevoljko prodaje. Ovaj efekt naziva se efekt zaključavanja i može dovesti do neefikasne alokacije sredstava u gospodarstvu. Za primjer se može uzeti pojedinac koji drži dionice neke kompanije. Njegove analize pokažu da na tržištu postoje bolje prilike za ulaganje, odnosno one koje nude veće stope prinosa, ali on ne izlazi iz trenutačne pozicije kako bi izbjegao plaćanje poreza što u konačnici dovodi do tržišnih distorzija te je ekonomska učinkovitost ispod Pareto optimalne.
Usporedimo li hrvatski oblik poreza na kapitalnu dobit sa zemljama u susjedstvu kao što su Slovenija i Mađarska može se zaključiti da u svim promotrenim zemljama postoji neki oblik poreza na kapitalnu dobit, ali i da se on plaća ne samo na instrumente tržišta kapitala, nego i na velik broj drugih instrumenata kao što su: kamate na depozite i štednju, kamate na obveznice, rojaliteti, anuiteti životnih osiguranja, prihodi od iznajmljivanja i sl. Takvom poreznom politikom ove zemlje ne potiču određenu vrstu ulaganja, nego jednako oporezuju sve kapitalne dobitke po bilo kojoj osnovi. Ako promatramo Hrvatsku u usporedbi s promatranim zemljama, u sustavu poreza na dohodak oporezuju se slijedeći oblici: kamate na štednju i dane zajmove po stopi od 12% plus prirez bez priznavanja osobnog odbitka te sve dividende po stopi od 12% bez olakšica. Ujedno se plaća i porez na dohodak od imovine po osnovi najma ili zakupa stambenih i poslovnih prostora. Od 1.1.2016. u sustavu poreza na dohodak uvodi se porez na kapitalnu dobit i to na način da se oporezuje dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka od financijskih instrumenata i strukturnih proizvoda po stopi od 12% plus prirez. Pritom se dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ostvarenih od ulaganja financijske imovine u portfelje, sukladno propisu koji uređuje tržište kapitala, utvrđuje u trenutku realizacije prinosa iz portfelja umanjenog za troškove upravljanja portfeljem (neto prinos). Kapitalni gubici mogu se odbiti samo od dohotka od kapitalnih dobitaka koje je ostvaren u istoj kalendarskoj godini. Kapitalni gubitak iskazuje se najviše do visine porezne osnovice. Oporezivanja neće biti ako je riječ o ulaganju duljem od tri godine. U Hrvatskom poreznom sustavu ne oporezuju se kamate na obveznice, primici po osnovi prinosa na životno osiguranje s obilježjima štednje te pozitivno stanje na transakcijskim računima.[2] Za razliku od promatranih zemalja, koje većinu oblika štednje odnosno ulaganja oporezuju po jednakim stopama, uvođenjem poreza na kapitalnu dobit u Hrvatskoj će doći do dodatne iskrivljenosti na tržištu jer će dio štednje građana svakako otići u neoporezive oblike kao što su na primjer životna osiguranja, a dio kapitala bi se mogao povući na burze u susjedstvu.
Pri uvođenju novog poreznog oblika potrebno je promotriti i utjecaj koji će taj porezni oblik imati na objekt oporezivanja te posljedično cijelo gospodarstvo. U ovom slučaju to je tržište kapitala koje je iznimno bitno za funkcioniranje cjelokupnog gospodarstva. Na tržištu kapitala već se oporezuju dividende pri čemu je s 2015. godinom ukinuta mogućnost povrata poreza u slučaju ako je iznos dividendi manji od 12,000kn čime se dodatno opteretilo male ulagače kojih je ionako malo na tržištu. Na Zagrebačkoj burzi prometi su niski, a postoji veoma mali broj aktivnih ulagača. Takvih je u drugom kvartalu 2014. bilo tek 13.000, što je 1,5 posto od ukupnog broja računa, ali stvarno aktivnih zapravo ima tek između tri i pet tisuća. U usporedbi sa zemljama u regiji, likvidnost na Zagrebačkoj burzi iznimno je mala.
Graf 1. Usporedba prometa i tržišne kapitalizacije regionalnih burzi[3]
Ako bismo na ovaj graf pokušali dodati austrijsku ili njemačku burzu, tržišna kapitalizacija Zagrebačke burze ne bi bila ni vidljiva. Ovim će porezom osobito biti obeshrabeni mali investitori koji su značajan generator likvidnosti, a upravo se na njih računalo kod najavljenih privatizacijskih procesa.
Iz ovih podataka možemo zaključiti da ionako nedovoljno likvidnom tržištu ne trebaju dodatni nameti jer već ionako nedovoljan broj ulagača trguje na burzi i prinosi su premali. Dodamo li svemu ovome učinak zaključavanja koji uzrokuje porez na kapitalnu dobit, svakako se može zaključiti da će uvođenje ovog poreza otjerati dio ulagača sa tržišta kapitala.
Za kraj, svakako je potrebno spomenuti da je porez na kapitalnu dobit jedan od najkompliciranijih poreza što se tiče ubiranja što je jedan od glavnih razloga odgode uvođenja u Hrvatskoj do početka 2016. godine. Način na koji se porez na kapitalnu dobit uvodi u Hrvatskoj uzrokuje dva problema u tehnici obračuna. Prvi je taj da će se svaka stvorena dobit morati prijaviti Poreznoj upravi u roku od sedam dana, pa bi male ulagače koji trguju, primjerice, i dva puta mjesečno, takva praksa mogla odbiti, a bilo bi im prihvatljivije da se prijave obavljaju kvartalno. Drugi je problem što netko tko je u jednoj godini ostvario gubitak na trgovanju određenom dionicom, a sljedeće dobitak, tada taj dobitak prijavljuje Poreznoj, ali nema pravo na kraju godine prijaviti gubitak od prošle, jer je to moguće učiniti samo za godinu kada je gubitak, a istodobno i dobitak ostvaren.
Također, prihodi po osnovi ovog poreza neće značajnije pridonijeti ukupnim poreznim prihodima zbog slabih prinosa na tržištu, slabe likvidnosti tržišta, malog broja instrumenata te malog broja ulagača, ali će dovesti do otežanog razreza, ubiranja i kontrole poreza te visokih dodatnih troškova porezne uprave.[4]
Zaključak
Porez na kapitalnu dobit izrazito je kompliciran porezni oblik pa ga je stoga teško kvalitetno obraditi te usporediti njegove primjene u različitim poreznim sustavima. Ono što je jako bitno prije uvođenja je provesti kvalitetnu analizu potencijalnih učinaka ovog poreza na gospodarstvo. Ništa od toga nije učinjeno u Hrvatskoj nego se ovaj porez uvodi kao ad-hoc mjera kojom će se pokušati popuniti državni proračun. Tijekom istraživanja nisam pronašla nijednu stručnu analizu ili znanstveni rad koji bi se bavio kvantificiranjem učinka poreza na kapitalnu dobit u Hrvatskoj. Također, smatram da u Zakonu nije jasno precizirana tehnička strana ubiranja ovog poreza, a ne vodi se računa ni o specifičnostima samog poreza. Nigdje se ne napominje ništa o učinku inflacije na kapitalne dobitke, a gubitci se mogu odbiti samo u istoj godini. Moglo bi se zaključiti da je Zakon spremljen izuzetno brzo te da je nedorečen što ostavlja veliku mogućnost za nekoliko dorada u budućnosti u poreznom sustavu u kojem se ionako porezni zakoni mijenjaju na tjednoj bazi.
Izuzev loše definiranog zakonskog okvira, ne zna se učinak porez na kapitalnu dobit na gospodarstvo i tržište kapitala u Hrvatskoj. Ono je trenutačno izrazito nelikvidno, čak i u usporedbi sa zemljama u regiji. Prinosi su niski, a ulagača je malo. Tom malom broju ulagača već se oporezuju dividende i to bez ikakvog izuzeća, a sad ih se želi dodatno opteretiti. Razumljivo bi bilo uvesti ovaj porez u Hrvatskoj, kad bi on bio izdašan i kada bi se jednako oporezivali i drugi oblici štednje odnosno investiranja kao što je slučaj u većini drugih zemalja. Ali u Hrvatskoj će porez na kapitalnu dobiti nositi zanemariv prihod državnom proračunu, a samo će dodatno opteretiti ionako tešku situaciju na tržištu kapitala. Usto će uzrokovati i distorzije na tržištu jer se, kao što sam prethodno napomenula, ne oporezuju jednako svi oblici štednje pa može doći do prebacivanja dijela ulagača u životna osiguranja ili obveznice. Distorziju će najvjerojatnije uzrokovati i učinak zaključavanja za dio investicija.
Za kraj, porez na kapitalnu dobit iznimno je specifičan porezni oblik koji postoji u brojnim zemljama svijeta, ali smatram da Hrvatskoj trenutačno nije potreban što zbog stanja u gospodarstvu i na tržištu kapitala, što zbog nedovoljne pripremljenosti vlasti za uvođenje ovakvog poreznog oblika, zakonske nedorečenosti te tehničkih poteškoća. Ne smatram preporučljivim uvođenje novog poreznog oblika i dodatno opterećenje ulagača samo radi ubiranja par desetaka milijuna kuna u proračunu dok se ne poradi na rashodovnoj strani, na kojoj se zapravo nalaze pravi problemi.
Barbara Galić
[1] Kesner Škreb, M.: Oporezivanje kapitalnih dobitaka; Financijska praksa, 22 (6), 727-729
[2] Zakon o porezu na dohodak NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12; Odluka USRH 120/13, 125/13; Odluka USRH 83/14, 143/14
[3] iCapital: Korporativne vijesti i analize: Usporedba prometa i tržišne kapitalizacije regionalnih burzi; 21.3.2014. http://icapital.hr/news/icNews/QUQ1V05BYzFBbVJkYmxkaw==#.VjULCfkvfIU
[4] Kesner Škreb M. Što s porezima u Hrvatskoj? Porezno opterećenje, oporezivanje dohotka, dobiti i imovine; Newsletter Instituta za javne financije, rujan 2007.