Javne politike određene države, odnosno njezini programski ciljevi ostvaruju se javnim sredstvima iz državnog proračuna. Valja spomenuti kako je državni proračun javni dokument u kojemu se prikazuju svi prihodi i rashodi potrebni za financiranje određenih državnih ciljeva, odnosno javnih potreba građana – poreznih obveznika. U vrijeme izbornog procesa i konstituiranja tijela vlasti, situacija u kojoj se Republika Hrvatska nalazi danas, umjesto državnog proračuna za 2016. godinu donesena je Odluka o privremenom financiranju poslova, funkcija i programa državnih tijela i drugih proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog budžeta za prvo tromjesečje iste godine. Naime, privremeno financiranje je privremeni proračun koji vrijedi tri mjeseca, a donosi se kada Sabor ne donese proračun prije početka fiskalne godine.
Zakon o proračunu, članak 42. kaže ako Sabor ne donese proračun prije početka proračunske godine, privremeno se, na osnovi Odluke o privremenom financiranju, nastavlja financiranje poslova, funkcija i programa državnih tijela i drugih korisnika u visini koja je neophodna za njihovo obavljanje i izvršavanje. U tom smislu se neometano nastavlja financiranje svih državnih poslova. Nadalje, ono se obavlja razmjerno rashodima izvršenim u istom razdoblju prethodne godine, a najviše do ¼ ukupno izvršenih rashoda bez izdataka. U razdoblju privremenog financiranja financiraju se isti programi, a korisnici proračuna ne smiju povećati broj zaposlenih u odnosu na stanje 31. prosinca prethodne godine niti smiju preuzimati nove obveze.
Iz prethodno navedenog da se zaključiti kako ova ograničenja ne dozvoljavaju provođenje novih projekata i aktivnosti, a samim time i zapošljavanje novih ljudskih resursa koji bi možda bili potrebni za izvršavanje postojećih projekata i aktivnosti. Da privremeno financiranje dovodi do diskontinuiteta u planiranju i financiranju razvojnih ciljeva države potvrđuje sljedeća činjenica: Svi projekti koji su ranije ugovoreni se nastavljaju, ali su limitirani iznosom prihoda. Drugim riječima, ono što nas očekuje u prva tri mjeseca 2016. godine jest da država neće moći planirati nove aktivnosti koje bi služile njenom razvoju. Izuzetak su, dakako, projekti koji se financiraju sredstvima Europske unije.
Dobra strana privremenog financiranja jest mogućnost financiranja osnovnih aktivnosti države (plaće zaposlenih u državnim tijelima, troškovi funkcioniranja javnih tijela, troškovi ugovorenih projekata i slično) u vrijeme kada Sabor nije u mogućnosti donijeti držani proračun. Međutim, ključan nedostatak je izostanak isplate sredstava namijenjenih financiranju razvoja kao i činjenica da svaka Odluka o privremenom financiranju odražava političke ciljeve one vlasti koja je na kraju mandata.
Konačno, postavlja se pitanje – što ako se u roku od tri mjeseca, koliko i traje privremeno financiranje, ne oformi nova vlast, a samim time i ne donese novi državni proračun? Upravo takav scenarij prijeti Republici Hrvatskoj. U takvoj situaciji je malo toga jasno, a ona predstavlja povećanje ionako visokih rizika u upravljanju državnim financijama.
Tihana Štimac