Zamislite da želite od prijatelja posuditi novac kako bi mogli kupiti svoj prvi automobil i za to ste mu spremni platiti nekakvu naknadu. Taj prijatelj iako ste si dobri, spreman Vam je posuditi taj novac na određeni period, ali ipak se premišlja jer nije siguran s kakvim mjesečnim primanjima raspolažete. Kako bi odlučio hoće li Vam pozajmiti sredstava ili ne, on traži drugog prijatelja – ekonomista da pogleda Vašu financijsku sliku i ocijeni možete li i u kakvim ratama mu vraćati novac. Ta ocjena je vaš kreditni rejting.
Država i poduzeća za dobivanje te ocjene zapošljavaju rejting agencije kojima je dio djelatnosti i davanje ocjena za sposobnost vraćanja duga odnosno – kreditni rejting. Uzeći sve ovo u obzir možemo reći da je kreditni rejting zapravo mišljenje rejting agencije o kreditnoj sposobnosti dužnika na razini države, osobe, poduzeća ili na razini određenog financijskog instrumenta (dionica, obveznica i sl.). Neizostavan je dio financijskog tržišta posebice zbog procjene rizika neplaćanja i stabilnosti.
Kao što je već prethodno spomenuto kreditni rejting se izdaje i državama kao procjena buduće sposobnosti i volje središnje vlade da podmiri svoje financijske obveze. Država je zasigurno najsigurniji dužnik. Ona prisilom, odnosno porezima kojeg su obvezni plaćati svi građani, od nas uzima novac kako bi namirila svoje dugove. Ako procjenitelj kreditnog rejtinga vidi da Hrvatska ne može više porezima prikupiti novac za vraćanje duga ili da joj se povećava dug, ona će smanjiti rejting države. To dovodi do toga da će u budućnosti državu zaduživanje više koštati jer joj je rejting pao. Tako su u Europi najveće “platiše” Njemačka, Nizozemska, Finska i druge jake ekonomije, dok se Grčka, BIH, Srbija nalaze na začelju.
Slika 1. Kreditni rejtinzi u Europi
Kreditni rejting izdaje se u obliku slova A, B, C, odnosno AAA+ za najbolji kretni rejting, CCC za najgori kreditni rejting.
Slika 2. Vrste kreditnih rejtinga
Tri najpoznatije agencije koje izdaju kreditni rejting su S&P, Moody’s i Fitch.
Uzevši sve čimbenike u obzir postavlja se pitanje kako kreditne agencije mogu biti objektivne ako im za svaki rejting država/poduzeće plati? Razlikuju li se rejtinzi prema svakoj agenciji? Ta pitanja iziskuju dodatne rasprave, ali moramo uzeti u obzir da one često griješe – daju dobre ocjene nakon čega ubrzo nastanu problemi.
Hrvatskoj je savjetovano da, kako bi poboljšala svoj kreditni rejting, mora pokazati jasnu reformu koja će spriječiti daljnje gomilanje javnog duga odnosno zaduženja države.
Irena Prpić