Unutar zadnjih godinu dana mogla se pratiti vrlo opasna igra riječi vezana za trgovinu između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, koja je rezultirala najavama i uvođenjem kvota i tarifa na proizvode iz obiju zemalja te opravdanim tenzijama i špekulacijama o mogućem trgovinskom ratu. U trgovinskom ratu zemlje nameću carine i druge prepreke na uvoznim proizvodima, a to može usporiti poslovnu aktivnost širom svijeta te se uvelike odraziti na tokove međunarodne trgovine. U najgorem slučaju, trgovinski ratovi mogu dovesti do globalne depresije, a protekcionističke trgovinske politike jedan su od primarnih čimbenika za njezino produbljivanje. Ove špekulacije i mjere su jasno potresle investitore, što je unatrag par mjeseci izazvalo snažne promjene na tržištu. Dakle, postoji jedna činjenica s kojom se slaže većina ekonomista, nitko ne osvaja trgovinski rat.
PRESUDNI DATUMI
Deficit vanjskotrgovinske bilance između SAD-a i Kine postupno se proširio posljednjih godina, što se vidi na grafu u nastavku.
Izvor: US Census Bureau
U 2017. godini SAD je uvezao robu iz Kine u vrijednosti od 504 milijarde dolara, dok je Kina uvezla 130 milijardi dolara. Američki predsjednik Trump tvrdi da rastući deficit pokazuje kako Kina nepravedno ograničava američki izvoz, a jača domaće proizvođače. Trgovinski deficit nije nužno loš sam po sebi, a pogotovo deficit vanjskotrgovinske bilance SAD-a, no postoji snažna rasprava o tome hoće li Kina “iskorištavati” SAD u svojim trgovinskim zakonima i subvencijama za domaće tvrtke. Razmjena dobara između ova dva gospodarstva, čiju strukturu pokazuju slike u nastavku, je velika te bi se bilo kakve protekcionističke mjere negativno odrazile na profitabilnost s obje strane.
Izvor: United States International Trade Commission
Sve je započelo u travnju 2017. godine kada predsjednik Trump pokreće istragu o uvozu čelika te usmjerava Ministarstvo trgovine da istraže koliko stvarno uvoz stranog čelika iz Kine i drugih zemalja može ugroziti nacionalnu sigurnost. U kolovozu 2017. još jače se stežu vijci prema Kini. Trump pokreće drugu istragu eksplicitno usmjerenu prema Kini te traži od američkog trgovinskog predstavnika Roberta Lighthizera da pročešlja sve nepravedne trgovinske prakse Kine s posebnim naglaskom na navodnoj kineskoj krađi američke intelektualne imovine. Vladina agencija kasnije procjenjuje da krađa intelektualnog vlasništva od strane Kine košta SAD između 225 milijardi i 600 milijardi dolara svake godine. Nakon prilično javnih prijetnji uslijedilo je nekoliko mirnih mjeseci. Prijetnje Trumpove administracije protiv Kine ne dovode do ozbiljnijih problema tijekom ostatka 2017. godine, budući da Trump pokazuje suzdržanost usred povezanosti s kineskim kolegom Xi Jinpingom. Međutim, poučeni ovim kratkim iskustvom Trumpove vladavine i njegovim „promišljenim“ potezima lako se moglo zaključiti kako bi 2018. mogla biti godina koja će potencijalno dovesti do trgovinskog rata između ova dva velika gospodarstva. Prva velika trgovačka mjera protiv Kine dolazi početkom godine, kada SAD najavljuju 30% -tnu tarifu na uvozne solarne ploče od kojih većina dolazi iz Kine, i poreze na velike perilice rublja počevši od stope od 20%. U tom trenutku Kina izražava snažno nezadovoljstvo odlukom, dodajući kako to pogoršava globalno trgovinsko okruženje. Isto tako, ostale pogođene zemlje, uključujući Južnu Koreju i Meksiko, prijete različitim stupnjevima odmazde na tarife. Odjel, na čelu s ministrom trgovine Wilbur Rossom, predložio je niz tarifa u veljači 2018. godine, uključujući 24% na čelik i 7,7% na aluminij. 9. ožujka 2018. Trump službeno nameće predložene tarife oporezujući uvoz čelika 25%, a uvoz aluminija na 10%. Američki susjedi Kanada i Meksiko oslobođeni su od tarifa. Kina, najveći svjetski izvoznik čelika, proziva tarife kao ozbiljni napad na međunarodnu trgovinu te navode da će poduzeti čvrste mjere ako kineska poduzeća dožive gubitke nakon uvođenja tarifa. 2. travnja 2018. Kina uzvraća udarac; Peking uvodi carine na američki uvoz vrijedan oko 3 milijarde dolara, uključujući carinu od 15% na 120 američkih proizvoda kao što su voće, orašasti plodovi, vino i čelične cijevi te porez uz stopu od 25% na 8 proizvoda kao što su reciklirani aluminij i svinjetina. Trumpov sljedeći skup potencijalnih tarifa dolazi jedva 24 sata nakon prve kineske obrane. Kao odgovor na istraživanje u kolovozu 2017. na kinesku krađu intelektualnog vlasništva, američki trgovinski predstavnik predlaže 25% poreza na gotovo 1.300 kineskih dobara iz zrakoplovne industrije, strojeva i medicinske industrije.
Slika- Struktura i vrijednost 1300 uvezenih dobara iz Kine targetiranih od strane Trumpove administracije
Izvor: Izrada autora prema podacima s Office of the United States Trade Representative
Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova u Pekingu na ovo je odgovorio da Kina ne želi pokrenuti trgovinski rat, ali da ga se ne boji te da će se odlučno boriti do kraja ako SAD inzistira na ratu. 4. travnja 2018. kineska vlada objavljuje još jedan set mjera, koje gotovo pa zrcale Trumpove – 25% na niz proizvoda iz SAD-a, vrijednih oko 50 milijardi dolara, točnije njih 106. Globalna tržišta teško su pogođena kineskom najavom, isto tako i proizvodi na popisu i tvrtke koje ih proizvode.
Slika- Struktura i vrijednost 106 američkih dobara targetiranih od Kine
Izvor: Izrada autora prema podacima s Ministry of Commerce of the People’s Republic of China
TRGOVINSKI RAT?
Legitimno pitanje i dalje stoji je li Donald Trump pokrenuo trgovinski rat s Kinom, drugim svjetskim najvećim gospodarstvom? Wall Street je zasigurno zabrinut, ali većina ekonomista ipak smatra da SAD nije u trgovinskom ratu, barem ne još. Naravno izgledi su znatno porasli i ovo je jedna od najozbiljnijih situacija u posljednjih 40 ili 50 godina. U prošlosti su postojali bezbrojni carinski i trgovinski sporovi koji nikada nisu eskalirali na status punopravnog trgovinskog rata. Ako SAD uđe u trgovinski rat u punoj veličini, to bi bilo prvi put od Velike depresije. Teško je odrediti što predstavlja trgovinski rat, jer ne postoji čista linija između trgovinskog spora i rata, ali određeni razvoj događaja jasno bi značio prelazak te crte na stranu trgovinskog rata. U ovoj situaciji ako Kina odluči devalvirati juan, ako blokiraju ili otežavaju ulazak američkih kompanija na svoje tržište ili ako odluče smanjiti izravne investicije u SAD to bi značilo rat. Čak i ako trenutni trgovinski sukobi ne predstavljaju puni rat, još uvijek mogu uzrokovati veliki udarac američkim kompanijama i njihovim zaposlenicima. To s jedne strane uključuje kompanije koje više ne mogu izvoziti robu i usluge u Kinu te s druge strane kompanje i potrošače koji više ne mogu kupiti jeftiniji kineski uvoz o kojem su prilično ovisni.
MOGUĆE POSLJEDICE
Američki proizvođači čelika i aluminija zasigurno će dobiti poticaj, ali nije sigurno koliko oni zapravo imaju sposobnost zadovoljiti potražnju. Čak i trgovinska grupa aluminijske industrije priznaje da ostaci zaliha u SAD-u ne mogu biti dovoljni za zamjenu opskrbe koja dolazi iz inozemstva. Ostali sektori američke proizvodnje bi bili pogođeni povećanjem cijena čelika i aluminija. Tarife bi povećale cijenu sirovina za proizvođače automobila kao što su Ford i General Motors, ali i proizvođača zrakoplova Boeing. Budući da će cijene stranog čelika i aluminija biti veće, domaći proizvođači vjerojatno će povećati svoje cijene. Nadalje, američke tvrtke mogu vrlo lako izgubiti prodaju. Poznato je da SAD kupuje više od drugih zemalja nego što prodaje svojim trgovačkim partnerima. Jednom kada američke tvrtke izgube ugovor o prodaji svojih proizvoda u inozemstvu, može potrajati dugo vremena kako bi se taj posao vratio. Njihovi kupci će pronaći druge, možda u tom trenutku pouzdanije dobavljače te su posljedično mnogi dobro plaćeni poslovi u opasnosti. Prilično je jasno da su najveći gubitnici u trgovinskom ratu ipak potrošači. Cijene bi se trebale povećati ako se primjene tarife na uvoz čelika i aluminija. To znači da će cijena automobila, aparata, pakirane hrane i sve ostalo što koristi čelik ili aluminij ići gore. Tajnik trgovine Wilbur Ross inzistira na tome da će povezano povećanje cijena biti vrlo, vrlo malo. Isto tako, Wall Street je zabrinut da bi rastući iznos duga mogao povećati kamatne stope na državni dug, budući da će Treasury Department morati ponuditi veće stope kako bi posudio više novca. To bi povećalo trošak zaduživanja za potrošače i tvrtke, budući da mnoge vrste kredita, uključujući hipotekarne, prate stopu državnih obveznica. Jedna stvar koja čuva stope je potražnja za američkim dugom iz inozemstva. Američki strani trgovinski partneri, uključujući Kinu, među najvećim su kupcima tog duga. Kina je prošle godine nadodala 127 milijardi dolara na svoje udjele te sada posjeduje više od bilijun dolara u američkom dugu, čineći ga najvećim inozemnim nositeljem duga. Ako se trgovinski jaz smanjuje, iz bilo kojeg razloga, Kina neće imati toliko poticaja za kupnju američkog duga, a kamatne stope bi mogle značajno porasti.
MOŽDA I PRESUDNA NOVA SAZNANJA
Bilo je lako propustiti američku i kinesku izjavu o trgovinskim regulacijama koju je Bijela kuća objavila, usred kraljevske svadbene manije. No, izgledno je da će se situacija ipak primiriti te teško sakriti da Kina izgleda kao da pobjeđuje u trgovinskom sukobu pokrenutog od strane predsjednika Trumpa. Kineska vlada je donijela internu odluku o dopuštanju i štoviše poticanju uvoza roba i usluga iz SAD-a. Ovo dolazi nakon deregulativnih mjera koje su predložene Kini u pokušajima da se spriječi rat koji je Donald Trump započeo. Prava i najvažnija bitka trebala je biti protiv krađe intelektualnog vlasništva. Cilj je bio spriječiti krađu američkih poslovnih tajni i tehnologije. Odgovor Kine je bio kratak i nedovoljan, rekavši kako su obje strane pristale ojačati suradnju i da će Kina „unaprijediti relevantne izmjene“ na svoj patentni zakon. Sada ostaje samo vidjeti hoće li se to dogoditi. Kinezi imaju jedno od najbrže rastućih gospodarstava. Kineske tvornice i gradovi trebaju više energije te nije iznenađenje da su zainteresirani za kupnju više američkih energetskih i poljoprivrednih proizvoda. Trumpova administracija pokušava to prikazati kao pobjedu, ali bilo je gotovo sigurno da će Kinezi svejedno uvesti tu robu iz SAD-a zbog potrebe za njom.
Sjedinjene Američke Države pristale su suspendirati tarife. Kina je uspjela izbjeći trgovinski rat pružajući američkim i kineskim monetarnim promatračima ono što žele.
PROTEKCIONIZAM KAO BUDUĆNOST?
U duhu multilateralnog trgovinskog sustava gospodarstva bi trebala izbjegavati protekcionizam u svim njegovim oblicima. Povijesno gledajući uvozna ograničenja štete svima, a posebno siromašnijim potrošačima. Ona ne dovode samo do skupljeg proizvoda i ograničenijih izbora, već i sprečavaju trgovinu da igra ključnu ulogu u povećanju produktivnosti i širenju novih tehnologija. Kao rezultat, čak i zaštićene industrije na kraju pate jer postaju manje dinamične od svojih stranih konkurenata. Ipak, rasprave o trgovinskim ograničenjima često su povezane s konceptom deficita i viška trgovine. Neki analitičari tvrde da ove neravnoteže ukazuju na nepoštene trgovinske prakse. Istina je da postoje nepoštene prakse koje mogu ostaviti trag na trgovinskim balansima između dvije zemlje. No općenito, ove bilateralne neuravnoteženosti predstavljaju sliku podjele rada diljem gospodarstva, uključujući globalne lance vrijednosti. Što je još važnije, nepravedna trgovinska praksa ima malo utjecaja na ukupni trgovinski deficit zemlje s ostatkom svijeta. Tu neravnotežu potiče činjenica da zemlja troši iznad vlastite proizvodnje. Najbolji način za rješavanje ovih makroekonomskih neravnoteža nije nametanje carina, već korištenje politika koje utječu na gospodarstvo u cjelini, poput fiskalnih alata ili strukturnih reformi. Sjedinjene Američke Države, primjerice, mogu pomoći u borbi s prekomjernom globalnom neravnotežom, usporavanjem dinamike javne potrošnje i povećanjem prihoda – što bi pomoglo u smanjivanju budućih fiskalnih deficita. Dakle, što bi političari mogli učiniti o nepoštenim praksama? Svaka zemlja ima odgovornost za unaprjeđenje trgovinskog sustava gledanjem vlastitih praksi i obvezivanjem na ravnopravni teren gdje svatko prati pravila. To podrazumijeva bolju zaštitu intelektualnog vlasništva i smanjenje narušavanja politika koje pogoduju državnim poduzećima. Ipak treba priznati predsjedniku Trumpu da je jedini u novijoj povijesti uspio uspješno izvršiti pritisak na Kinu da napravi ustupke u trgovinskoj razmjeni i svojim često nepoštenim trgovinskim praksama. Kao drugo najveće svjetsko tržište Kina je privlačan partner svim svjetskim gospodarstvima i stoga joj se mnogi ne usuđuju zamjerati. Trumpov ples na rubu koji je izvodio na raznim poljima u dosadašnjem mandatu za sada ga ipak nije gurnuo u provaliju, no sigurni smo da ova priča ipak nije gotova već je samo stavljena na čekanje.
Tihana Nađ