Osnivanjem Europske zajednice 1957. godine otvara se put prema ekonomskoj i monetarnoj integraciji. Ekonomska i monetarna unija (EMU) predstavlja stupanj integracije zemalja koje su članice Europske unije s ciljem usklađivanja ekonomskih i monetarnih politika te postupno uvođenje eura kao zajedničke valute u zemljama članicama. Osnovana je 7. veljače 1992. godine u Nizozemskoj. Čine ju 19 zemalja članica koje su uvele valutu euro te ostalih 9 koje su također članice Europske unije, no do sada nisu uvele zajedničku valutu. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine pred voditelje političkih vlasti stavljene su zadaće zadovoljenja Maastrichtskih kriterija kako bi Hrvatska bila u mogućnosti prihvaćanja te uvođenja zajedničke valute Europske unije. Među ekonomistima i voditeljima političke vlasti vode se brojne rasprave. Ponajprije ističu koristi koje će gospodarstvo imati, ali vrlo malo govore o nedostacima uvođenja eura u Republiku Hrvatsku.
Nakon predstavljanja Vladine i HNB-ove Strategije za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj, kao glavnu prednost iznose ukidanje valutnog rizika povezanog s eurom s kojim je hrvatsko gospodarstvo trenutno izrazito izloženo. Smatraju da će euro pogodovati jačanju trgovinske razmjene s članicama jer je do sada ostvareno 60 % razmjene s članicama eurozone. Pošto je Hrvatska visoko eurizirana i visoko zadužena zemlja članstvo u eurozoni smanjit će troškove refinanciranja javnog duga. Navode kako će valutni rizik gotovo u potpunosti nestati jer će dug u eurima postati dug u domaćoj valuti. Uvođenjem eura smanjuje se rizik pojave valutne krize, a posljedično i pojave financijske krize. Transakcijski odnosno mjenjački troškovi zamjene kuna u euro nestaju. Uvođenjem eura kamatne stope u Hrvatskoj približit će se kamatnim stopama europodručja čime će dovesti do povećanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. S druge strane moramo uzeti u obzir, da smo i dalje slabo razvijena zemlja te da zbog čestih promjena zakona i spore birokracije naša zemlja nije pretjerano atraktivna za strane investitore. Država se neće moći koristiti deviznim tečajem kao alatom za povećavanje konkurentnosti gospodarstva. Time se zaključuje da euro ne može riješiti problem nekonkurentnosti. Zamjena hrvatske kune eurom dovodi do promjene vođenja monetarne politike. Hrvatska bi izgubila suverenitet prilikom provođenja monetarne politike te bi tu zadaću preuzela Europska središnja banka koja provodi zajedničku monetarnu politiku za sve države eurozone. Provođenje zajedničke monetarne politike može se odraziti loše na gospodarstvo države ukoliko se nalazi u različitoj fazi poslovnog ciklusa od ostatka eurozone. Zbog relativno lošijih makroekonomskih pokazatelja Hrvatske u odnosu na europodručje, naše gospodarstvo bi moglo pretrpjeti dodatne gubitke. Promjene u vođenju monetarne politike povezane su s promjenama vođenja fiskalne politike.
Slika 1. Kretanje fiskalne politike u Hrvatskoj
Izvor: HNB
Kao što se na slici može vidjeti Hrvatska je do sada provodila prociklič
ku fiskalnu politiku. U razdoblju do recesije (2009. godine) provodila je ekspanzivnu fiskalnu politiku, a nakon pojave gospodarske krize provodila je restriktivnu. Vladin cilj je i dalje smanjenje javnog duga te zbog tog razloga, ali i zbog gubitaka samostalnosti u području monetarne politike provodit će protucikličnu fiskalnu politiku, odnosno imat će ekspanzivan karakter tijekom recesije, a restriktivan tijekom uspona gospodarstva. Dakle, obrnuto od onoga što je do sada provodila. Vlada će i dalje putem fiskalne politike poticati gospodarski rast, konkurentnost i makroekonomsku stabilnost. Dodatnim smanjenjem poreznog opterećenja i neporeznih davanja nastojat će povećati konkurentnost gospodarstva. Proračun opće države nakon uvođenja eura imat će još veću stabilizacijsku ulogu tijekom poslovnog ciklusa.
Među građanima postoji strah od povećanja troškova života te pada životnog standarda. Kao primjer može se navesti susjedna Slovenija u kojoj je na samom početku od uvođenja eura došlo do povećanja cijena usluga, isto tako i do povećanja cijene nekretnina te su plaće građana s vremenom porasle. Ono u čemu se stručnajci slažu je da u Hrvatskoj ne bi trebalo doći do povećanja cijene nekretnina jer su cijene već izražene u eurima. Kako bi građani bili što manje pogođeni lošim stranama uvođenja eura HNB mora kunu držati što 
stabilnijom i provesti konverziju pod najboljim uvjetima za cijelu državu. Hrvatsku možemo usporediti i sa Slovenijom u pogledu dugoročnih državnih obveznica. Nakon uvođenja eura Slovenija je ostvarila povoljnije kretanje prinosa na državne obveznice, nego u razdoblju prije eura. To znači da se država mogla zaduživati povoljnije, a neposredno je dovelo i do smanjenja troškova financiranja za građane i poduzeća. Sličan scenarij očekuje se i za Hrvatsku.
Zbog brojnih iznesenih dobrih strana stručnjaci se slažu da će uvođenje eura imati pozitivan učinak na gospodarstvo. S druge strane, uvođenje eura moramo promatrati s određenom dozom opreznosti bez obzira na iznošenje brojnih prednosti od strane Vlade. Odricanjem vlastite valute gubimo samostalnost i postajemo ovisni o politici Europske središnje banke. Osim ekonomskih učinaka, uvođenje eura značilo bi gubitak nacionalne valute kao simbola suvereniteta i nacionalnog identiteta što predstavlja posebnost svake pa tako i naše Republike.
Zrinka Orlović
LITERATURA: