Poslijednjih mjeseci aktualizirala se rasprava o sektoru brodogradnje u Republici Hrvatskoj. Brodogradnja svoju važnost crpi iz povijesnog značaja za dijelove Jadranske Hrvatske, trenutno velikog broja zaposlenih te relativno velikog udjela u ukupnom uvozu i izvozu (u predkriznom razdoblju u sektoru brodogradnje je zaposleno oko 16,500 zaposelnih te predstavlja 12% izvoza i 3% robnog uvoza Hrvatske) S druge strane, od prelaska na tržišno orijentirano gospodarstvo većina hrvatskih brodogradilišta posluje s gubitkom, a opstaju zahvaljujući visokim državnim potporama (Kersan-Škabić, 2009.). Osim direktnih subvencija, sektor je potpomognut jamstvima središnje države koja mu omogućava pribavljanje sredstava na tržištima kapitala po znatno nižoj cijeni.
Državna su jamstva financijski instrument kojim država jamči ispunjavanje obveza izvornog dužnika, ukoliko ih on nije sam u mogućnosti ispuniti na vrijeme i u potpunosti. Jamstva su potencijalna, eksplicitna obveza koja postaje dospjela i konačna nastajanjem određenog uvjeta – neplaćanja izvornog dužnika. Predstavljaju značajan izvor fiskalnog rizika, a vlada stav kako je u postojećim analizama njihov negativan utjecaj na konsolidirani dug opće države često podcijenjen. Jedan od razloga je i teškoća kod računovodstvene i statističke kvantifikacije te evaluacije rizika koje na sebe država preuzima njegovim davanjem (Bajo, Primorac, Badurina, 2011. ).
Pretjeranim odobravanjem jamstava država se izlaže riziku od nastanka proračunskih troškova uslijed njihova protesta kojim jamstva postaju izravni dug države. Posljedice uključuju smanjenje BDP-a, povećani utjecaj na odljev kapitala zbog smanjenja povjerenja investitora i umanjenje sposobnosti države u ostvarivanju fiskalnih ciljeva (Bajo i sur., 2011.). Primljena jamstva omogućuju društvima i institucijama korisnicima zaduživanje po povoljnijim uvjetima te određenu sigurnost koja se ogleda kao moralni hazard u raspolaganju dobivenim sredstvima. Navedeno vodi iskrivljavanju tržišne ravnoteže u efikasnoj alokaciji resursa te se narušavaju temeljna načela tržišne ekonomije.
Još od svog osnutka Republika Hrvatska ima znatan portfelj odobrenih jamstava na zaduživanje institucija iz javnog i privatnog sektora, denominiranih u domaćoj i stranoj valuti (Bajo i sur., 2011.). Trgovačka društva korisnici jamstava primarno proizlaze iz sektora prometa i infrastrukture (Hrvatske autoceste d.o.o, HŽ Infrastruktura d.o.o itd.) odnosno brodogradnje. Premda se veći broj ukupnih izdanih jamstava odnosi na društva u sektoru prometa (u razdoblju od 2010. do 2018. gotovo 80% izadnih jamstava odnosilo se na sektor prometa), svjedočimo porastu broja danih jamstava sektoru brodogradnje.
Uljanik Grupa ( u daljnjem tekstu: Uljanik) danas je na čelu sa društvom Uljanik d.d pod koju spada jedanaest ovisinih i neovisnih društava (vlasnička struktura grupacije prikazana je u prvoj tablici.). Od osnutka Republike Hrvatske kao iznimka u sektoru brodogradnje posluje s dobiti. Uslijed financijske krize 2008., kasnijeg neuspjelog (drugog) pokušaja privatizacije 2012. godine i preuzimanjem brodogradilišta 3. Maj inteziviraju se pritisci za restrukturiranjem pulskog brodogradilišta. Dodatno, nepovoljni uvjeti tržišnog poslovanja uzrokuju poteškoće kod urednog podmirenja obveza pojedinih društava unutar grupacije.
Tablica 1: Vlasnička struktura. Izvor: Konsolidirani godišnji izvještaj 2017.
Interes javnosti raste povećanjem broja danih jamstava i upozoravanjem stručnjaka na njihov (potencijalni) negativni učinak na javni dug. Provocira se i pitanje opravdanosti povećanja javnog duga jamstvima sektoru upitne efikasnosti. Analize ukazuju na neodrživost postojećeg stanja u hrvatskoj brodogradnji zbog nemogućnosti konkuriranja cijenama azijskim brodogradilištima, te naglašava potrebu suočavanja brodogradnje s tržišnim principima i sa sve manjom potporom države (Kersan-Škabić, 2009.). Isto potvrđuju i podaci o dobiti i gubitku na razini grupacije posljednjih nekoliko godina prikazanih u drugoj tablici.
Tablica 2: Dobit / Gubitak Uljanik Grupe. Izvor: Konsolidirani godišnji izvještaji Uljanik Grupe
Premda je u hrvatskom sektoru brodogradnje Uljanik kao iznimka poslovao s dobiti još do 2013. godine, spomenute teškoće uzrokovale su sveobuhvatni gubitak na razini grupe posljednjih godina, a time i posljedično povećanje broja izdanih državnih jamstva za nastavak i stabilizaciju poslovanja.
Tablica 3: Pregled državnih jamstava od 2010. godine do danas. Izvor: Izračun autora na temelju podataka
Ministarstva financija.
Republika Hrvatska je od 2010. godine do danas izdala preko 80 milijardi kuna financijskih i činidbenih jamstava. 12 milijardi bilo je u korist banaka koje su kreditirale društva iz sektora
brodogradnje. Od toga, gotovo 73% odnosilo se na društva unutar Uljanika.
Nagli rast izdanih jamstava Uljaniku od 2015. godine ukazuje na sve izraženije poteškoće s kojima se grupa susreće u redovitom poslovanju. Krediti za sanaciju, restrukturiranje, pokrivanje avansa i isplatu plaća osigurani su državnim jamstvima. Ukupan broj jamstava Uljaniku 2015. godine iznosio je preko četiri milijarde kuna. Nagli rast u odnosu na prijašnje godine opravdava se spomenutim teškoćama u poslovanju, dodatno potenciranim preuzimanjem 3. Maja. U narednim godinama gotovo sva jamstva izdana sektoru brodogradnje izdana su upravo toj grupi.
Pomoć se nazire pronalaskom novog strateškog partnera i revitalizacijom poslovanja. Dok se proces pregovora ne finalizira i ponudi rješenje posrnuloj industriji preostaje procijenjivati težinu ukupno danih jamstava pojedinim društvima unutar krovne Uljanik grupe.
U razdoblju od 2015. godine do danas nije bilo protestiranih jamstava iz sektora brodogradnje. Gotovo svi odljevi sredstava iz državnog proračuna u ime jamstava odnosila su se na trgovačka društva iz sektora prometa i infrasturkture (Hrvatske željeznice d.o.o i Hrvatske autoceste d.o.o) te iz sektora zdravstva (Imunološki zavod d.d). U nekim godinama povrati po jamstvima bili su veći od izdataka za jamstva tako da je neto efekt u konačnici bio i pozitivan za državni proračun.
Premda trenutno nema protestiranih, činjenica da postoji mnogo izdanih jamstava u ime sektora brodogradnje i primarno Uljanika predstavlja značajan fiskalni rizik. Nastavak lošeg poslovanja Uljanika i neuspjelih pokušaja restrukturiranja za posljedicu će gotovo sigurno imati protest danih jamstava. Procjene – koje je za medije (Hina, 2018.) potvrdio ministar financija Zdravko Marić – se kreću od dvije do četiri milijarde kuna izravnih odljeva sredstava iz državnog proračuna. Posljedično će rasti i javni dug uslijed financiranja spomenutih odljeva.
Rizik koji protestiranje jamstava povlači za sobom pokazuje razmjere negativnih posljedica koje može imati na državni proračun i javne financije u gospodarstvu. Postavlja se pitanje što ako poduzeća iz sektora prometa i infrastrukture također zapadnu u poteškoće kao i Uljanik te dođe do protesta njihovih jamstava koja su nekoliko puta veća od onih izdanih sektoru brodogradnje. Prijepore oko opravdanosti izdavanja jamstva javnim i privatnim društvima upitne efikasnosti obilježit će (vjerojatan) porast javnog duga uslijed protesta tih jamstava i razrez njegova teret na buduće generacije. Oportunost prenamjene sredstava u neke druge, efikasnije sektore i svrhe ostaje predmetom drugih analiza.
Tin Slovic
LITERATURA
Bajo, A., Primorac, M., Andabaka Badurina, A., Osnove upravljanja javnim dugom, Institut za
javne financije, Zagreb, 2011.
Kersan-Škabić, I., Brodogradnja u Europskoj uniji i Hrvatskoj- realnost i izazovi, Sveučilište
Jurja Dobrile u Puli, Pula, 2009.
Ministarstvo financija: http://www.mfin.hr
Konsolidirani izvještaji Uljanik Grupe: www.uljanik.hr/hr/ostale-informacije/rezultatiposlovanja-
drustva (11.12.2018.)
Hina, 2018., Marić: Za Uljanik do kraja godine bar 2 i pol milijarde kuna, Večernji list, URL:
https://www.vecernji.hr/vijesti/drzavna-jamstva-dana-uljaniku-imat-ce-efekt-na-javnefinancije-
1276971 (11.12.2018.)