Dokapitalizacija i restrukturiranje Petrokemije d.d.

U jeku financijskih problema Agrokora i Uljanika na površinu isplivava još jedna kompanija kojoj je hitno bilo potrebno restrukturiranje te dokapitalizacija. Riječ je o kutinskoj Petrokemiji d.d. u čijoj je poslovnoj domeni proizvodnja mineralnih gnojiva uporabom prirodnih mineralnih sirovina. Svojim poslovanjem od gotovo pola stoljeća konkurira kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu te tako stvara oslonac domaćem gospodarstvu, kao i gospodarstvu zemalja bliže regije.

Proteklih 10 godina se mnogo uložilo u Petrokemiju, kako kroz program restrukturiranja u iznosu od 250 milijuna kuna za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, tako i kroz izdavanja jamstava za kredit Hrvatske banke za obnovu i razvitak u iznosu od 200 milijuna kuna koje je izdala Vlada Tihomira Oreškovića. Kako su se s vremenom mijenjale vlade proteklih 10 godina tako su se i planovi svake od tih pojedinačnih vlada o privatizaciji Petrokemije mijenjali. Napokon, u listopadu ove godine finalizirana su nastojanja prodaje većinskog udjela u Petrokemiji privatnim vlasnicima.

Priprema temelja za tržišnu dokapitalizaciju i restrukturiranje započela je u svibnju ove godine odlukom Vlade RH na čelu s Andrejem Plenkovićem o otkupu bankovnih potraživanja Erste banke, HPB-a te HBOR-a prema kutinskoj Petrokemiji d.d. u iznosu od 450 milijuna kuna. Spomenuta odluka Vlade bila je važna kako bi se napravila priprema za dokapitalizaciju, ali i kako bi se stvorili uvjeti za dugotrajno poslovanje te ulazak Petrokemije na slobodno tržište.

Prije same dokapitalizacije Petrokemija d.d. dugi je niz razdoblja generirala gubitke u poslovanju.  Kada promatramo rezultate za 2017. godinu, možemo primijetiti poslovni gubitak od 243 milijuna kuna. U nastavku su prikazani poslovni rezultati za razdoblje od 2013. do 2017. godine.

 

Izvor: Godišnje izvješće Petrokemije d.d. za 2017. godinu (revidirano)

 

Gubici iz proteklih promatranih razdoblja te tada u svibnju očekivani gubici za tekuću 2018. godinu stvarali su jasne signale potrebe za dokapitalizacijom te restrukturiranjem. Također, u Petrokemiji je bio jasan nedostatak kapitala koji je na dan 31. prosinca 2017. godine bio negativan te iznosio 196 milijuna kuna uz akumulirani dug veći od 800 milijuna kuna.

Početkom tekuće godine uprava Petrokemije d.d. utvrdila je četiri ključna čimbenika koja sudjeluju u kočenju realizacije pozitivnih poslovnih rezultata. Jedan od ta četiri čimbenika je povećana cijena prirodnog plina. Taj krucijalan problem u ostvarivanju pozitivnih rezultata Petrokemije detaljno je razrađen u kreiranom Ugovoru o dokapitalizaciji i restrukturiranju Petrokemije sklopljenom krajem listopada ove godine.

Problemi sa spomenutim ključnim čimbenikom jedinične cijene plina započinju nakon 2011. godine, odnosno nakon godine u kojoj je Petrokemija prvi put nakon ulaska RH u globalnu financijsku krizu ostvarila pozitivne poslovne rezultate. Naime, u to je vrijeme provođena liberalizacija tržišta plina u sklopu harmonizacije mjera RH s mjerama EU. Deregulacija same cijene plina za industrijske kupce imala je veliki utjecaj na poslovanje Petrokemije pošto je plin glavna sirovina Petrokemije za proizvodnju gnojiva. Uz povećanje cijene plina, pritisak na poslovanje Petrokemije vršile su i visoke transportne marže za protok plina kroz državne plinovode koji su nužni za dugoročno poslovanje same kompanije.

Prema objavi na službenim stranicama Petrokemije od kraja listopada kompanija je poslovala u uvjetima kontinuiranog rasta ulaznih cijena glavnih sirovina, među kojima je i prirodni plin. Cijena prirodnog plina je u listopadu 2018. bila viša za 19,3% od ostvarenog prosjeka u odnosu na isto razdoblje 2017. godine. Iz tog povećanja slijedi nemogućnost prijenosa rasta ulaznih troškova na prodajne cijene samih gnojiva uslijed jake konkurencije. Stoga primjećujemo da je glavni uzrok generiranja gubitaka Petrokemije u zadnjem desetljeću temeljen na konstantnom povećanju jedinične cijene plina kojeg kompanija koristi kao glavnu sirovinu za ostvarivanje kontinuiranog poslovanja te se u Ugovoru o restrukturiranju i dokapitalizaciji svakako morao staviti naglasak na dotičnu cijenu plina.

Sama realizacija privatizacije kutinske Petrokemije pripala je Vladi Andreja Plenkovića te je pred njega i njegov tim stavljen veliki izazov formiranja Ugovora o dokapitalizaciji i restrukturiranju te stvaranja uvjeta za ispunjenje postavljenih uvjeta iz samog ugovora.

Ugovor potpisan zadnjeg dana listopada nastoji potaknuti daljnje održivo poslovanje Petrokemije odnosno nastavak i razvoj proizvodnje mineralnih gnojiva kao glavnog proizvoda kompanije. Ključno je bilo finalizirati pregovore oko dokapitalizacije pred kraj ove godine kako bi se spriječio tada vrlo izvjestan stečaj Petrokemije.

Glavni ulagači, INA d.d. i PPD d.o.o. koji u dokapitalizaciji nastupaju pod imenom zajedničke tvrtke Terra mineralna gnojiva te RH koju u ovome poslu zastupa Centar za restrukturiranje i prodaju, formirali su niz uvjeta i obveza za obje strane koje su dužne ispuniti ih kako bi nastojanja vezana za razvoj poslovanja Petrokemije bila izvršena.

Kod ovog ugovora većinu obveza preuzela je država, dok su INA i PPD kao strateški ulagači dužni izvršiti dugoročne investicije s ciljem ostvarivanja pozitivnog novčanog toka te razvoja proizvodnje mineralnih gnojiva. Nove investicije su Petrokemiji prijeko potrebne ako želi ostati u tržišnoj utakmici među vrlo jakim konkurentima, posebice zbog prijašnje nemogućnosti prebacivanja rasta ulaznih troškova na prodajne cijene te zbog dugogodišnjeg zaostajanja u investiranjima u odnosu na glavne konkurente.

Obveza svakako ima više država nego sami ulagači ponajprije zbog rizičnosti samog posla što potvrđuje dio ugovora u kojemu stoji da ukoliko bi nešto nenadano iskrsnulo do trenutka uplate svježeg kapitala, država bi kod takvih problema morala odgovarati za sve iznose veće od milijun kuna. Također, država se obvezala preuzeti sve prošle obveze i rizike vezane za poreze te zaštitu okoliša koji su nastali prije potpisivanja ugovora. Nadalje, među glavnim obvezama države tu je svakako i potreba sklapanja sporazuma o reprogramiranju i restrukturiranju obveza prema HEP-u u iznosu od 330 milijuna kuna u dvije i pol godine s obzirom da je HEP do sada bio glavni dobavljač plina uslijed odluke INA-e i PPD-a o neželjenosti daljnjeg gomilanja duga.

Kao dvije najbitnije obveze države iz Ugovora o dokapitalizaciji valja istaknuti potrebu za stvaranjem uvjeta koji bi rezultirali smanjenjem jediničnog troška transporta plina do kraja godine te obvezu u kojoj se država obvezuje da ukoliko se u narednih 20 godina utvrdi da su bilo koji koraci u povećanju temeljnog kapitala bili protivni pravilima EU o državnim potporama, investitori imaju pravo prodaje dionica državi.

Što se tiče smanjenja jediničnog troška transporta, tu se država obvezala da će do kraja godine stvoriti uvjete koji će rezultirati smanjenjem spomenutog troška za 20 posto do kraja tekuće godine. Taj jedinični trošak transporta je svakako Petrokemiji, uz cijenu plina, bio veliki čimbenik usporavanja razvitka i onemogućavanja ostvarivanja pozitivnih poslovnih rezultata. Samo smanjenje jediničnog troška transporta plina je u nadležnosti HERA-e (Hrvatske energetske regulatorne agencije).

Sa strane ulagača, INA-e i PPD-a, obveze se većinom temelje na financijskim ulaganjima te na restrukturiranju same unutarnje konstrukcije kompanije. INA i PPD su se obvezali da će, ukoliko im financijska snaga dopusti, osigurati usvajanje plana prema kojem će uložiti najmanje 600 milijuna kuna u narednih 10 godina. Među glavnim zadacima uprave se također ističe i kako osigurati s dobavljačima plina nove izvore financiranja kao oblik kredita za refinanciranje duga prema dobavljačima.

Također, uprava, koja je ugovorom izmijenjena u korist investitora, će imati veliki izazov u pitanju restrukturiranja radnih mjesta. Trenutačno je zaposleno oko 1600 ljudi s tendencijom otpuštanja oko 500 zaposlenih za koje se kompanija obvezala adekvatno financijski pobrinuti u vidu isplate otpremnina.

Kada govorimo o novoj vlasničkoj strukturi nakon dokapitalizacije, prva stvar koju primjećujemo je pad državnog udjela u Petrokemiji na 26% koji označava strateški paket dionica budući da je djelatnost Petrokemije od strateške važnosti za gospodarstvo. Novi većinski vlasnici, INA i PPD, sudjelovali su u dokapitalizaciji s 300 milijuna kuna s time da je novac uplaćen preko zajedničke firme u jednakim iznosima od 150 milijuna kuna za svaku firmu.

Od ostalih investitora koji su sudjelovali u dokapitalizaciji valja istaknuti Jadranski Naftovod koji je sudjelovao s 50 milijuna kuna, Plinacro koji je sudjelovao s 30 milijuna kuna te Fond za dekomisiju Nuklearne elektrane Krško s ulogom od 70 milijuna kuna. Tako je Petrokemija dobila 450 milijuna kuna temeljnog kapitala izdavanjem novih 45 milijuna dionica nominalne vrijednosti 10 kuna čime se temeljni ukupni kapital kompanije povećao na 550,28 milijuna kuna.

Ovih potezom INA-e i PPD-a kao većinskih investitora u dokapitalizaciji Petrokemije spriječena je u zadnji čas vrlo izvjesna situacija odlaska u stečaj za naše gospodarstvo vrlo važne kompanije Petrokemije. Na kraju, možemo si postaviti pitanje kako bi se odvijala situacija u okolnostima kraha državnih jamstava u slučaju Uljanika da se nije finalizirao plan restrukturiranja i dokapitalizacije te koliko još postoji potencijalno opasnih kompanija za gospodarstvo RH u državnim rukama. Ovim ugovorom svakako su izbjegnuti najgori scenariji kako za samu kompaniju Petrokemiju tako i za cijeli kraj Kutine i okolice te za hrvatsko gospodarstvo u cjelini. No, ovaj ugovor trebao bi biti tek uvod u novo razdoblje pozitivnog poslovanja Kutinske Petrokemije te njezinog razvitka.

 

Marin Pavić

 

 

Literatura

  1. Revidirano financijsko izvješće za 2017. godinu – dostupno na: https://petrokemija.hr/LinkClick.aspx?fileticket=G0QMZa-B9wU%3d&tabid=90&portalid=0&mid=592
  2. Podaci sa stranice ZSE – https://www.zse.hr/default.aspx?id=10006&dionica=258
    https://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/JX2FEk13pd6bZgS5V6gBNw==.pdf
  3. Ugovor o dokapitalizaciji i restrukturiranju Petrokemije d.d. djelomično objavljen u tiskanom izdanju novina Jutarnji List 6.studenoga 2018. godine