Kako ispričati priču o bihevioralnoj ekonomiji u samo 2 sata?

U svijetlu nedavno dodijeljene Nobelove nagrade za ekonomiju, Financijski Klub organizirao je predavanje o liku i djelu ovogodišnjeg laureata, Richardu Thaleru pod nazivom Što se krije iza ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju? Kao predavača, imali smo čast ugostiti prof. dr. sc. Darka Polšeka, Voditelja Studija antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Teško je u ovih par stotina riječi opisati izvrsno Polšekovo predavanje, koji nas je tokom 2 sata proveo kroz povijest bihevioralne ekonomije, preko najvažnijih koncepata i autora te pobliže približio rad Richarda Thalera.  Predavanje koje je bilo začinjeno primjerima, mini eksperimentima nad publikom pozorno je slušala prepuna dvorana zainteresiranih studenata koja je svoje oduševljenje pokazala i gromoglasnim i zasluženim pljeskom.

Polšek nas je proveo i demonstrirao klasične eksperimente koje se provode u bihevioralnoj ekonomiji – poput igre ultimatuma i diktatora te pojasnio zašto ekonomska teorija maksimiziranja koristi u „stvarnom životu“ zapravo ne drži vodu. Sukladno tome, ljudi su skloniji zadovoljenju svojih koristi umjesto maksimiziranju istih. Tako ćemo primjerice, pri traženju partnera odrediti određenu razinu aspiracija umjesto da tražimo onog savršenog. Dotakli smo se Simonove teorije ograničene racionalnosti na kojoj i Thaler bazira svoj rad. Preko Kahnemana i Tverskog i njihove teorije dvostrukog procesuiranja pružen je uvid u dva sustava unutar našeg uma: automatski, intuitivni sustav 1 koji se bazira na brzim i paralelnim procesima te sustav 2 kojeg karakterizira sporost i umni napor te koji se uključuje pri teškim, kompliciranim zadacima. Problem nastaje kad pogrešno koristimo sustave: sustav 1 za teške zadatke, a sustav 2 za one lagane i intuitivne te ih bez potrebe kompliciramo.

Kada bi sva istraživanja na području bihevioralne ekonomije skupili, ona bi se mogla podijeliti u dva pravca razvoja bihevioralne ekonomije:

  1. Bihevioralna ekonomija kao odmak, predrasuda, pristranost od normi racionalnosti, čiji su predvodnici Ariely, Kahneman, Tversky i mnogi drugi
  2. Bihevioralna ekonomija kao prilagodba na evolucijski tipične situacije – tzv. ekološka racionalnost, koju zagovara Gerd Gigerenzer

Ipak, ne postoji sveobuhvatna teorija koja bi oba pravca okupila pod jednim krovom i pružila temeljni koncept za proučavanje i objašnjenje svih pristranosti i heuristika. Na tom tragu se nalazi i doprinos Richarda Thalera, koji sve heuristike objašnjava konceptom mentalnog računovodstva. Pri donošenju odluka, raspodjeli budžeta, ljudi se ponašaju kao računovođe – u glavi odvajaju novac u posebne pretince te u skladu time mijenjaju svoje ponašanje. To dočarava i primjer njujorških taxista – pretpostavimo da svaki taksist treba dnevno zaraditi 200$. Za vrijeme kišnih dana, kada je velika potražnja za taksistima, nakon što ispune svoju kvotu i zarade 200$, taksisti odu svojim kućama. Suprotno, za vrijeme lijepih dana, beskonačno čekaju na posao ne zarađujući ni upola od predviđenog iznosa. Svakome bi bilo logično da se za vrijeme kišnih dana ostane duže i unovči povećana potražnja. Objašnjenje za ovakvo ponašanje se nalazi u spomenutom mentalnom računovodstvu. Nadalje, postoji i tzv. endowment effect, odnosno sklonost precijenjivanju vrijendosti objekata jer su u našem vlasništvu. Dobro poznati eksperiment koji to pokazuje proveo je Kahneman, gdje je jednoj grupi ljudi dao šalice, a drugoj nije. Prva grupa je potom morala procijeniti vrijednost tih šalica, odnsono za koliko bi bili spremni prodati iste drugoj grupi. Rezultati su pokazali da su subjektivne procjene bile mnogo veće od stvarne vrijednosti šalica. Kahneman je ovo objasnio vezanjem uz iste zbog čega predmetima u svojem vlasništvu  pripisujemo mnogo veću vrijednost. Ovu pristranost najviše iskorištavaju markentigaši – prilikom nuđenja probnih vožnji automobila, kupnje predmeta s mogućnošću isprobavanja i garantiranog povrata novca (npr. Amazon Prime free return politika) ne bi li se što prije vezali uz predmet i bili skloniji kupnji. Averzija prema gubitku je još jedna pristranost koju Thaler uklapa u koncept mentalnog računovodstva. Naime, ljude će puno više pogoditi gubitak od 100 kn, od dobitka u istom iznosu. Puno smo osjetljiviji na gubitke, u odnosu na dobitke, što se vidi i prema nagibu krivulje na donjim grafovima.  Još jedan u nizu brojnih pristranosti jest i onaj neočekivanog dobitka (tzv. windfall gains). Primjerice, ukoliko plaću prikažemo kao neki fiksni iznos + bonus, zaposlenici će biti mnogo sretniji te biti skloniji potrošiti taj iznos neplanirano u odnosnu na one koji su dobili isti iznos, ali bez izuzimanja dijela plaće i prikazivanja kao bonusa.

Nudge, odnosno nespretno prevedeno kao poticaj, Thaler objašnjava kao bilo koji aspekt arhitekture izbora koji mijenja ljudsko ponašanje na predvidljiv način, a da se pri tome ne zabranjuju druge opcije niti bitno mijenjaju subjektove ekonomske inicijative. Primjeni nudginga su brojni, od primjena u zakonodavstvu i javnim politikama, poticanja doniranja organa do jednostavnog crtanja muhe u pisoarima u svrhu stvaranja manjeg „nereda“ oko istih.

Uz kratki pregled Thalerovog opusa, Polšek je završio predavanje apelom na ekonomiste da se pozabave primjenom bihevioralnih modela na makroekonomiju. Iako je ovo prvo ovakvo predavanje održano na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, sudeći prema reakcijama studenata i članova Financijskog Kluba, sigurni smo da nije zadnje. Još jednom veliko hvala prof. Polšeku na odazivu te svim sugestijama i proslijeđenim materijalima za daljnje proučavanje.

 

Tea Logožar