U petak, 25. 11. 2011. održana je prva ovogodišnja debata naših članova s tezom „Potrebno je uvesti porez na banke.“ Tim afirmacije bili su redom govorenja: Alan Domić, Mateja Mikulčić, Mate Damić i Denis Mehić koji je u zadnji trenutak zamijenio spriječenoga Marina Relju. Tim negacije činili su Ivor Jelić, Matko Mavračić, Vlado Sutlović i Benjamin Radman.
Argumenti tima afirmacije bili su solidarnost, Tobinov porez i stabilnost. Kolega Alan Domić, uvodni govornik afirmacijskog tima, sve je argumente pomno pojasnio i potkrijepio primjerima te postavio pred Ivora Jelića, prvog govornika negacijskog tima jasan zadatak, da svojim izlaganjem „pobije“ navedene argumente što je Ivor sa velikim oduševljenjem prihvatio te je uz kratak povijesni pregled ukazao na negativnu korelaciju između oporezivanja i gospodarskog rasta. Potom je kazao kako porez na banke vodi ka padu stranih investicija i rušenju kreditnog rejtinga države.
Drugi govornik afirmacijskog tima bila je Mateja Mikulčić, koja je je pojasnila Tobinov porez te ukazala na probleme bankanskog poslovanja u vidu transparentnosti i moralnog hazarda. Negacijski tim bio je veoma odrješit pri postavljanju pitanja kolegici Mikulčić, no ona se hrabro snašla u neugodnoj situaciji te uz konzultacije sa svojim timom pokušala održati već otprije uzdrmane argumente. Matko Mavračić, drugi govornik negacijskog tima , predstavio je stav svoga tima da će porez na banke negativno utjecati na izvoz te će povećati kamatne stope što bi rezultiralo skupljim životom općeg stanovništva. Na samoj polovici debate, negacijski tim bio je u prednosti nad afirmacijskim,“ pobivši“ im sve argumente osim solidarnosti.
Uto na scenu stupa treći govornik afirmacijskog tima Mate Damić sa svojim iscrpnim objašnjenjem Tobinovog poreza i pojašnjenjem pojma adekvatnosti kapitala vraća u život drugi argument afirmacijskog tima. Uz to, navodi par konkretnih primjera i podataka kako uvođenje poreza uopće ne bi utjecalo na konzistentnost stranih investicija i ostalih argumenata navedenih od strane negacijskog tima. Treći govornik negacijskog tima, Vlado Sutlović, istupa sa konkretnim činjenicama o priljevu deviza te navodi probleme valutnog i sistemskog rizika, čime udara na argument stabilnosti ranije izenesnog od strane afirmacijskog tima.
Denis Mehić, zadnji govornik afirmacijskog tima, tijekom svog vatrenog govora više puta naglašava iznos od 1.7 milijardi kuna koji bi napunio državni proračun uvođenjem poreza na banke. Trudi se staviti naglasak na detalje, koje negacijski tim po njegovim riječima, konstantno zapostavlja.
Zadnji govornik negacijskog tima, Benjamin Radman, brojčanim redom elaborira o argumentima iznesenim od strane afirmacijskog tima. Spominje rizik eurozone, prvi navodi konkretni primjer jedne privatne banke koja je u ime poreza na banke uplatila 694 milijuna kuna, a profit im je pao za „samo“ 20 milijuna eura te pokušava uzdrmati apsolutno sve argumente afirmacijskog tima.
Nakon petnaestominutnog konzultiranja sudačka trojka donosi sljedeće odluke. Prvi argument afirmacijskog tima, solidarnost, po njihovom mišljenju nije bio dovoljno kontriran i adekvatno potkrijepljen sa strane negacije te je opstao do samog kraja debate i time donio afirmacijskom timu prvi bod. Stabilnost, jedan od argumenata afirmacijskog tima koji je po sudačkom mišljenju bio veoma kvalitetno polemiziran sa strane oba tima, ipak je bio bliži negacijskom timu koji je naveo konretne primjere kakve bi bile posljedice uvođenja poreza na banke na cijelokupnu stabilnost hrvatske ekonomije. Bod za negaciju! Tobinov porez iliti porez na financijske transakcije je argument oko kojega su suci dugo raspravljali, ostavili po strani svoja osobna uvjerenja te objektivno i kolektivno odlučili da je afirmacijski tim uspio održati navedeni argument, pogotovo zbog toga što je Mate Damić, treći govornik afirmacije ,oživio i potkrijepio taj argument u svojem govoru koji u kasnijim izlaganjima negacijskog tima nije bio kvalitetno negiran.
Stoga pobjeda odlazi afirmacijskom timu. Hvala svim članovima na sudjelovanju uz poruku:
„Success is not final, failure is not fatal: it is the courage to continue that counts.“