Kvartalni izvještaj - Financijski klub

1. Bruto domaći proizvod

Na priloženome grafu prikazano je kretanje realnoga BDP-a RH od prvog kvartala 2015. do trećeg kvartala 2020. Može se primijetiti kako je trend rasta, uz iznimke početkom četvrtoga kvartala 2015. godine te prvoga kvartala 2018. godine, stabilan sve do trećega kvartala 2019. godine.

Graf 1: Realni BDP Republike Hrvatske

Izvor: Federal Reserve Economic Data, izrada autora

Nakon toga bilježi se oštar pad u drugom kvartalu 2020. godine te zatim neproporcionalno sporiji oporavak u trećem kvartalu 2020. S obzirom na to da je RH u dva uzastopna kvartala zaredom bilježila pad BDP – a, proglašena je recesija. Do kraja promatranoga razdoblja vidljiv je V oblik kretanja realnoga bruto proizvoda.

Promatrajući dio grafikona koji prikazuje drugi kvartal 2020. BDP je pao na nižu razinu negoli je to bilo zabilježeno u postkriznom razdoblju u kojemu se RH nalazila na početku promatranoga razdoblja. Uzrok oštroga pada BDP-a, a zatim i recesije bila je pandemija koronavirusa. U drugome kvartalu gospodarstvo se zatvorilo tj. proglašen je lockdown što je zasigurno prouzrokovalo ovakav strmoglav pad. Realna stopa pada od 14,9% u 2020. u odnosu na prvo tromjesečje te 15,1% u odnosu na isto razdoblje prošle godine, najviša je od 1995., odnosno otkad se počela provoditi tromjesečna procjena BDP-a.

Sve sastavnice bruto proizvoda zabilježile su osjetan pad, izuzev državne potrošnje; pad se najviše očitovao u padu osobne potrošnje koja čini oko 60% BDP-a te u padu neto izvoza. U trećem kvartalu 2020. zabilježen je oporavak, a glavni razlog tomu jesu popuštanja epidemioloških mjera s ciljem očuvanja turističke sezone. Međutim, ni kretanja u tercijarnim djelatnostima nisu uspjela nadomjestiti pad koji je započeo u prvome kvartalu 2020. Zbog epidemioloških mjera, što naših, što glavnih emitivnih tržišta Republike Hrvatske, turistička sezona bila je skraćena.

S obzirom na jake multiplikativne efekte turizma došlo je do pada dohotka u ostalim djelatnostima; gledajući s te strane možemo reći kako je došlo do pada dohotka per capita odnosno do smanjenja kupovne moći domaćega, a prvenstveno lokalnoga stanovništva kojima turizam predstavlja značajan izvor prihoda. Posljedično, osobna potrošnja bila je manja u odnosu na onu koja se mogla ostvariti da je sezona standardno trajala, od lipnja do rujna.

Graf 2.Analiza dugoročnog trenda BDP-a RH

Izvor: Federal Reserve Economic Data, izrada autora

Naglašena volatilnost u kretanju realnoga BDP-a vidljiva je od 1995. do 2000. godine. Možemo izolirati dva uzroka ovakvome trendu. Hrvatska je početkom 1990. godine napustila planski sustav upravljanja i prešla na tržišni način privređivanja te je tako ušla u tranzicijsko razdoblje. Proces tranzicije bio je dugotrajan, uključivao je brojne strukturne promjene te je obilježen brojnim pokušajima i promašajima vezanima uz ekonomsku politiku.

Osim tranzicije, početak 1990-ih godina u Hrvatskoj je obilježio i Domovinski rat. 2000. godina uzima se kao kraj tranzicije, te su nakon toga vidljive značajne promjene u kretanjima realnog domaćeg proizvoda. Gospodarstvo raste, i u pogledu stvarnoga i u pogledu potencijalnoga BDP-a, a ciklična komponenta je znatno manje volatilna. Stabilan rast održan je sve do razdoblja od četvrtoga kvartala 2016. gdje je zamjetan značajniji porast domaćega proizvoda koji je trajao do trećega kvartala 2018. nakon čega je uslijedio pad.

Recesija u Hrvatskoj od 2009. do 2014. godine mogla bi se opisati kao „L“ recesija, jer nakon oštroga pada u 2009. godini BDP ostaje ispod svoje potencijalne razine te ne pokazuje znakove oporavka gotovo šest godina. Nakon završetka šestogodišnje krize, hrvatsko se gospodarstvo počinje oporavljati te se tek u 2018. godini vraća na pretkriznu razinu. Početkom 2020. zamjetan je drastičan pad BDP-a prouzrokovan pandemijom koronavirusa te je Hrvatska nakon pada u dva uzastopna kvartala proglasila recesiju.

Graf 3: Analiza kretanja realnog BDP-a RH s glavnim vanjskotrgovinskim partnerima

Izvor: Federal Reserve Economic Data, izrada autora

U ovome dijelu prikazuje se BDP Hrvatske i glavnih vanjskotrgovinskih partnera. BDP zemalja prikazan je indeksima kako bi se omogućila komparacija, za baznu godinu uzeta je 2015. (2015 = 100). Promatrano od baznoga razdoblja, sve zemlje bilježe indeksni rast. Hrvatski BDP ima najveću volatilnost dok je talijanski nešto sporijega rasta, ali značajno stabilniji u odnosu na ostale zemlje.

U trećem kvartalu 2019. najveći indeksni porast u odnosu na bazno razdoblje bilježe redom Slovenija, Srbija, Hrvatska, Njemačka te Italija. U intervalu od prvoga do trećega kvartala 2020. godine kod svih se zemalja opaža V izgleda fluktuacije indeksiranoga BDP -a. Italija je zemlja koja bilježi najdublji V te je ona samim time i najviše bila pogođena koronakrizom; čak se ni u trećem kvartalu 2020. nije vratila na vrijednost iz baznoga razdoblja.

Njemačka i Hrvatska doživjele su približno jednak pad te su se u drugome kvartalu 2020. našle na vrijednosti ispod baznog razdoblja; međutim, za razliku od Italije, u trećem kvartalu 2020. nalazile su se na razini iznad baznoga razdoblja što nas upućuje na to da je utjecaj pandemije bio manji negoli u Italiji. Slovenija je došla na razinu rasta iz 2016. godine dok je Srbija zabilježila najmanji pad te se vratila na razinu rasta iz 2017. godine.

2. Tečaj

Hrvatska narodna banka vodi politiku tzv. upravljanoga fluktuirajućeg tečaja. To je tečajni režim u kojemu, s jedne strane, domaća valuta nije fiksno vezana uz neku drugu stranu valutu ili košaricu valuta, već odražava kretanja na deviznom tržištu, i drugo, nominalni tečaj kune prema euru stabilan je zbog povremenih HNB-ovih deviznih intervencija.

Graf 4. Tečajne fluktuacije, EUR/HRK

Izvor: Eurostat, izrada autora

Kretanja na deviznom tržištu poglavito ovise o novčanim tokovima s inozemstvom uključujući, primjerice, plaćanja uvoza i naplate izvoza, priljeve deviza zbog zaduživanja u inozemstvu ili otplate inozemnog duga, te priljeve na osnovi fondova EU-a. Tečaj kune prema euru pritom se slobodno formira na deviznom tržištu ovisno o kretanjima ponude deviza i potražnje za devizama. HNB se povremeno uključuje na devizno tržište, i to kada ocijeni da je već prisutno ili je moguće prenaglašeno kolebanje tečaja. HNB ne utvrđuje unaprijed gornju i donju granicu kretanja tečaja kune prema euru koju se obvezuje braniti (gornju i donju intervencijsku točku).

Iz fluktuacije tečaja može se primijetiti kako je početkom promatranoga razdoblja tečaj bio na najvišoj razini, kada je on iznosio 7,68, te se poslije toga počelo s aprecijacijskim pritiskom koji nije bio konstantan (u četvrtom kvartalu 2015. opet je došlo do deprecijacije koja se zadržala do prvog kvartala 2016.). U trećem kvartalu 2017. godine dolazi do trećeg deprecijacijskog pritiska te on svoj vrh postiže u četvrtom kvartalu 2017. godine kada je on iznosio 7,5327. Nadalje, aprecijacijski pritisak vidljiv je sve do trećega kvartala 2019. godine, kada je ujedno zabilježen i najmanji tečaj EUR/HRK (7,3936).

Od kraja trećega kvartala 2019. do drugoga kvartala 2020. tečaj je deprecirao. Nakon pada tečaja EUR/HRK ispod razine od 7,52 kuna za euro u trećem kvartalu 2020., održana je intervencija na kojoj je kupljeno 130 milijuna eura po prosječnom tečaju od 7,536038 kuna za euro. To je bila šesta intervencija HNB-a prošle godine i prva na strani kupnje, čime je HNB još jednom potvrdio dosljednost u provođenju politike stabilnog tečaja. Posljedično deviznoj intervenciji HNB-a, višak likvidnosti u financijskom sustavu zabilježio je povijesno visoke razine od gotovo 52 milijarde kuna.

3. Inflacija

Graf 5. prikazuje kretanje inflacije mjereno HICP indeksom. Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena ekonomski su pokazatelji kojima se mjeri promjena u razini roba i usluga koje su kućanstva stekla, koristila ili plaćala tijekom vremena, izračunati u skladu s usklađenim pristupom i posebnim skupom definicija. To omogućuje izračun dosljedne mjere inflacije za Europsku uniju i Europski gospodarski prostor, kao i usporedivost među državama članicama.

Graf 5. Kretanje inflacije iskazano HICP indeksom

Izvor: Eurostat, izrada autora

Na priloženome grafikonu vidljiv je značajan skok HICP indeksa u razdoblju od prvoga kvartala 2015. do trećega kvartala iste godine nakon čega dolazi do njegova pada; najniža vrijednost zabilježena je u veljači 2016. kada je HICP iznosio 98,32 indeksna boda. U drugome kvartalu 2016. ponovno dolazi do porasta indeksnih vrijednosti, koje zadržavaju rastući trend u odnosu na bazno razdoblje, 2015=100, sve do listopada 2017. kada je HICP iznosio 101,43.

Od četvrtoga kvartala 2017. pa sve do trećega kvartala 2017. vidljiv je W oblik kretanja. Upravo je u srpnju 2019. godine zabilježena maksimalna vrijednost, HIPC=104,12, što je porast od 5,8 indeksnih bodova u odnosu na veljaču 2016. Od četvrtoga kvartala 2019. vidljiv je opadajući trend koji je trajao do svibnja 2020. Posljednje tromjesečje 2020. nije doneslo značajnije promjene u kretanju HICP-a.

Budući da je trenutačna gospodarska kriza ima karakteristike šoka ponude i potražnje, a negativan šok potražnje ima deflacijske karakteristike postoji mogućnosti da dođe do pada HICP indeksa za naredna razdoblja 2020. godine. Međutim ako šok ponude bude dulji od šoka potražnje doći do inflacijskih pritisaka.

4. Tržište rada

Graf 6. prikazuje kretanje stope nezaposlenosti po kvartalima od 2015. do 2020. godine. Može se primijetiti kako od početka promatranoga razdoblja, kada je u prvome kvartalu zabilježena ujedno i najveća stopa nezaposlenosti od gotovo 18%, javlja opadajući trend kretnja stopa nezaposlenosti.

Graf 6. Kretanje stope registrirane nezaposlenosti u RH

Izvor: DZS, izrada autora

Ovako visoke stope nezaposlenosti u 2015. bile su posljedice krize koja je trajala gotovo šest godina, a smanjenje stopa nezaposlenosti u narednom vremenu posljedica je povećanja gospodarske aktivnosti tj. popraćena je rastom BDP-a. Najniža stopa nezaposlenosti zabilježena je u trećem kvartalu 2019. godine. Upravo od toga kvartala stope nezaposlenosti počinju fluktuirati od vrijednosti 5,7 do 7,5%. U drugome kvartalu 2020. počinje se osjećati utjecaj pandemije na gospodarstvo. Upravo je tada proglašen i prvi lockdown što je dodatno smanjilo potražnju za radnom snagom te je u konačnici dovelo do povećanja stope nezaposlenosti.

Iako je sezonski rast zaposlenih značajno izostao, snažan pad gospodarske aktivnosti nije popraćen zamjetnim pogoršanjem na tržištu rada koje potporu i dalje nalazi u Vladinim mjerama. Pri tome, trenutno najveći korisnici Vladinih potpora za zapošljavanje su mikro i mali poduzetnici. Mjere potpora u izmijenjenom obliku produljene su do kraja godine pa statistika tržišta rada neće ni u posljednjem tromjesečju zrcaliti kretanja u realnom sektoru. S obzirom na to da je RH proglasila recesiju, možemo pričati o cikličkoj nezaposlenosti. Visoke stope nezaposlenosti prateća su pojava u razdobljima recesije i depresije, te potječu iz nedostatka agregatne potražnje koja prisiljava poduzeća da otpuštaju radnike.

Ciklička nezaposlenost, koja se još naziva i konjunkturnom, posljedica je općeg nedostatka potražnje na tržištu roba i implicitno na tržištu rada. Ona se javlja kad je sveukupna potražnja za radom niska. Kad se smanjuju potrošnja i proizvodnja, nezaposlenost se povećava. Međutim, sam pojam podrazumijeva da se radi o srednjoročnoj pojavi koja nestaje u uvjetima ponovne ekspanzije gospodarstva.

Graf prosječne neto plaće pokazuje relativno stabilan, rastući trend. Na početku promatranoga razdoblja zabilježena je najmanja vrijednost u iznosu od 5.556 kuna, dok se u prvom kvartalu 2020. godine nalazila na najvišoj razini – 6.776 kuna.

Graf 7. Kretanje prosječne neto plaće u RH

Izvor: DZS, izrada autora

Nakon toga dolazi do blagog pada što je najvjerojatnije prouzrokovano neravnotežama u gospodarstvu koje su posljedica pandemije. U trećem kvartalu ponovno bilježimo oporavak gdje se neto plaća vratila na gotovo istu razinu na kojoj se nalazila u prvome kvartalu 2020. Prema posljednjim podacima DZS-a, u rujnu 2020., uz mješovita kretanja na mjesečnoj razini, zabilježen je nastavak rasta prosječnih neto plaća i na godišnjoj razini.

Prosječna neto plaća u rujnu je iznosila 6.747 kuna što je na mjesečnoj razini porast od 0,4% odnosno 24 kune u odnosu na kolovoz. U odnosu na isti mjesec prošle godine, neto plaća po zaposlenome nominalno je viša za 3,4% ili 221 kunu. Spomenute godišnje stope nastavile su trend povećanja plaća koji traje od travnja prošle godine.

5. Proizvodnja

Indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje važan je kratkoročni pokazatelj poslovnog ciklusa kojim se mjere mjesečni rezultati industrijskog sektora. S obzirom na njegovu periodiku i brzinu u kojoj je raspoloživ, on je središnji i ažuran pokazatelj razvoja industrijskog sektora, koji je jedan od najnestabilnijih sastavnica gospodarstva.

Graf 8. Indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje

Izvor: DZS, izrada autora

Na Grafu 8. indeks je prikazan u kvartalnim intervalima od 2015. godine koja je ujedno i bazna godina pa sve do kraja 2020. godine. Promatrano razdoblje možemo podijeliti na tri dijela. Prvi dio obuhvaća razdoblje od prvog kvartala 2015. do trećeg kvartala 2016. te se tu uočava rastući trend. Od trećeg kvartala 2016. do prvoga kvartala 2019. primjećuje se povećanje volatilnosti.

Razdoblje od prvoga kvartala 2019. do drugoga kvartala 2020. obilježava pad ovoga indeksa. Tako je vidljivo da je u svibnju 2020. zabilježen najveći pad od početka promatranoga razdoblja, koji je gotovo izjednačen s vrijednosti u siječnju 2015. godine kada je iznosio 93,9. Od svibnja 2020. pa do kraja promatranoga razdoblja bilježi se ponovno rastući trend, međutim on se još uvijek nalazi ispod vrijednosti pretkriznog razdoblja.

Iako su podaci o kretanju industrijske proizvodnje u listopadu donijeli povratak u pozitivno područje, kontrakcija domaće potražnje kao i niži izvoz robe i do kraja godine nepovoljno se odražava na kretanje industrijske proizvodnje. U 2021. RBA analitičari očekuju skromni oporavak industrijske proizvodnje, ali niska konkurentnost i produktivnost domaće industrije te razina tehnološke intenzivnosti ostat će glavna prepreka snažnijem razvoju i višim stopama rasta.

6. Građevinske dozvole

Građevinske dozvole prikazuju apsolutni broj novoizdanih građevinskih dozvola u tekućem mjesecu. Ti podaci daju uvid u buduće stanje građevinskog sektora što zauzvrat daje vrijedne informacije o budućoj zaposlenosti i potrošnji građana.

Graf 9. Broj izdanih građevinskih dozvola

Izvor: DZS, izrada autora

Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj je u rujnu izdana 1.031 građevinska dozvola, što je 13,4% više u odnosu na rujan prošle godine. Prema vrstama građevinama, 85%, odnosno 878 dozvola izdano je za zgrade, a 15% odnosno 153 dozvole za ostale građevine. Na godišnjoj razini broj građevinskih dozvola izdanih u rujnu za zgrade povećan je za 12,3%, a za ostale građevine za 20,5%. Dozvolama izdanima u rujnu predviđena je vrijednost radova od 3,4 milijarde kuna, što je 27,6% više nego u rujnu 2019. kada je vrijednost radova iznosila 2,7 milijardi kuna.

Na Grafu 9. vidi se kako je u 9. mjesecu 2020. godine izdano najviše građevinskih dozvola u posljednjih 5 godina. Sudeći prema pozitivnom trendu koji prati građevinske dozvole u posljednje vrijeme, RBA analitičari smatraju kako će upravo građevinski sektor biti jedan od rijetkih djelatnosti na koje aktualna kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 neće imati značajniji negativan utjecaj. Rastu građevinskih dozvola pridonose i investicije u privatnom i javnom sektoru. RBA očekuje daljnji nastavak rasta izdavanja dozvola i u 2021. godini. Tome bi svakako doprinijela pozitivna očekivanja doprinosa obnove Grada Zagreba rastu aktivnosti na tržištu nekretnina te nastavak subvencioniranih stambenih kredita u sklopu APN programa.

Graf 10. i 11. Struktura prema vrstama građevina, % i vrstama gradnje, %

Izvor: DZS, izrada autora

Na Grafu 10. i 11. vidi se kretanje udjela zgrada i ostalih građevina, kao i novogradnje i rekonstrukcije u novoizdanim građevinskim dozvolama. Tijekom pet godina vidljiv je dominantan udio izdanih dozvola za zgrade koji u prosjeku iznosi oko 80%. U Republici Hrvatskoj, gledano u posljednjih pet godina, prevladava veći udio novogradnje od rekonstrukcije građevina te se taj udio iz godine u godinu sve više povećava.

7. Pokazatelj ekonomskog raspoloženja (ESI)

Pokazatelj ekonomskog raspoloženja/indeks ekonomske klime (ESI) složeni je pokazatelj koji je proizvela Generalna uprava za ekonomska i financijska pitanja (DG ECFIN) Europske komisije. Cilj mu je pratiti rast BDP-a na razini država članica, EU-a i eurozone. ESI je ponderirani prosjek stanja odgovora na odabrana pitanja upućena tvrtkama u pet sektora obuhvaćenih EU anketama o poslovanju i potrošačima. Obuhvaćeni sektori su industrija (40%), usluge (30%), potrošači (20%), maloprodaja (5%) i građevinarstvo (5%). Ravnoteže se konstruiraju kao razlika između postotaka ispitanika koji daju pozitivne i negativne odgovore. Agregati EU i eurozone izračunavaju se na temelju nacionalnih rezultata i sezonski prilagođavaju. ESI se skalira na dugoročnu sredinu od 100 i standardno odstupanje od 10. Dakle, vrijednosti iznad 100 ukazuju na natprosječno ekonomsko raspoloženje i obrnuto.

Graf 12. Pokazatelj ekonomskog raspoloženja u Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji i Sloveniji

Izvor: Reuters, izrada autora

Na grafu 12. prikazani su pokazatelji ekonomskog raspoloženja Hrvatske i njezinih glavnih izvoznih partnera u razdoblju od 2015. do kraja 2020. godine. Vidljiv je sličan trend u kretanju ESI-ja tijekom godina između Hrvatske i partnera. Početkom 2020. godine bilježi se pad indeksa u svim navedenim zemljama uzrokovan COVID-19 virusom i zatvaranjem ekonomija u Europskoj uniji, koji je svoj vrhunac doživio u svibnju. Oporavak je vidljiv tijekom idućih mjeseci, međutim ne očekuje se skorašnji povratak na stanje prije krize uzrokovane koronavirusom. Blaži pad bilježi se u studenom, ponukan drugim valom COVID-19, nakon čega je u 12. mjesecu vidljiv ponovan blagi rast, čemu se nadoknadio pad zabilježen u mjesecu ranije.

Prema Europskoj komisiji, u cijeloj eurozoni oporavak ESI-ja potaknut je znatno većim povjerenjem u industriju i među potrošačima te u manjoj mjeri građevinarstvom. Suprotno tome, povjerenje je zabilježilo blagi pad u uslugama i trgovini na malo. Među najvećim gospodarstvima europodručja, ESI se značajno povećao u Italiji, dok je uglavnom ostao nepromijenjen u Njemačkoj. Prema podacima DZS-a, pokrivenost robnog uvoza izvozom u rujnu je iznosila 71,7%. Zabilježen je godišnji rast izvoza robe te nastavak negativnih godišnjih stopa rasta uvoza robe. U 2020. godini do rujna bilježi se pad vanjskotrgovinske robne razmjene Hrvatske s inozemstvom te se, prema RBA analitičarima, nastavak tog pada očekuje i u nadolazećim mjesecima. Uz ionako nisku konkurentnost domaće industrije, ona je dodatno pogođena smanjenom inozemnom potražnjom i otežanim protokom roba na jedinstvenom tržištu EU, što trenutno ne nudi optimističan pogled na buduće povećanje izvoza Hrvatske prema glavnim partnerima.

8. Javni dug

Javni je dug definiran kao dug općeg proračuna i predstavlja ukupnu zaduženost opće države prema domaćim i stranim vjerovnicima na određeni dan. Pritom opća država obuhvaća središnju državu, regionalnu i lokalnu državu te fondove socijalne sigurnosti. U svojoj biti predstavlja kumulativ dosadašnjih proračunskih deficita, stoga na određeni način predstavlja sumu vođenja fiskalne politike.

Graf 13. Udio javnog duga u BDP Republike Hrvatske te rast BDP-a od 2015. do 2020. godine i projekcija za 2021. i 2022. godinu

Izvor: Eurostat, Smjernice za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. i projekcija za 2022. i 2023. godinu, HNB, izrada autora

Na Grafu 13. vidljivo je kako se tijekom pet godina kretao udio javnog duga u BDP-u u Hrvatskoj. On se na svoju najnižu razinu od 72,8%, u posljednjih pet godina, spustio u 2019. godini, sugerirajući nastavak povoljnih fiskalnih kretanja od prošlih godina što je smanjilo potrebe države za zaduživanjem, kao i okruženje visoke razine likvidnosti i nastavak razdoblja niskih kamatnih stopa. Time su se poboljšali uvjeti zaduživanja na domaćem i međunarodnom financijskog tržištu. Pad udjela javnog duga u BDP-u rezultat je solidnog realnog gospodarskog rasta u 2019. godini od 2,9%.

Nastavak povoljnih trendova prekinut je pojavom pandemije COVID-19 virusa. Nepovoljna ekonomska kretanja neće zaobići ni Hrvatsku, stoga se uz pad gospodarstva u 2020. godini očekuju rast udjela duga opće države u BDP-u na razine i iznad 80%, zadnji put zabilježene 2016. godine. Prema projekcijama Ministarstva financija Republike Hrvatske, očekuje se rast udjela od 86%. Čimbenik koji također može pridonijeti povećanju omjera javnog duga u odnosu na BDP može biti i slabljenje kune u odnosu na euro. Porastom duga na 86%, mogla bi se dosegnuti povijesno najviša razina. Time će biti i zaustavljen trend smanjivanja omjera javnog duga i BDP-a koji je trajao kontinuirano od 2015. godine.

Prema predviđanjima Hrvatske narodne banke, nakon strmog pada BDP-a u 2020. godini od -8,7%, oporavak i pozitivni trendovi očekuju se već u 2021. godini s rastom BDP-a od 5,9%. Udio javnog duga u BDP-u, prema projekcijama Ministarstva financija, bilježit će pad na 84,1% u 2021. godini te će nastaviti blažim smanjenjem u 2022. godini čime će udio iznositi 82,2%. Ministarstvo financija prema trenutnim projekcijama ne predviđa ponovni suficit konsolidiranog proračuna opće države ni u 2023. godini.

Lucija Benko

Sanjin Tomljenović

Literatura:

Podjeli ovo: