Stari principi i ideje su dio prošlosti te predstavljaju dio sadašnjeg problema koji bez šokiranja cijele nacije neće doživjeti promjenu i rješenje u budućnost. Možemo reći da bi to mogla biti kratka misao cijele konferencije koju su organizirali časopisi Banka i Poslovni dnevnik ovog ponedjeljka u zagrebačkom Sheratonu, a na kojoj su među „kremom“ financijskih stručnjaka prisustvovali i članovi Financijskog kluba.
Svjesni stanja u hrvatskom gospodarstvu i nužnosti promjena ekonomskih politika i okruženja u gospodarstvu dobili smo relativno dva u potpunosti oprečna stava. Jedan je onaj pomalo nemaštovit i politički obojen, dok je drugi pun dinamike i ideje promjene. Dok u hrvatskom gospodarstvu postoji 304.479 nezaposlene osobe, industrija i izvoz ne pokazuju znakove oporavka, svakako da tada ti indikatori postaju velika signalna vatra u obliku šumskog požara da se neke stvari trebaju mijenjati. Iako su svi sudionici svjesni teškoća u gospodarstvu, njihovi stavovi prema tim signalima i gašenju vatre razlikuju u silini i količini promjena s kojima bi ugasili taj požar.
Čast otvorenja konferencije pripalo je američkom ambasadoru James B. Foleyu, koji je naglasio da problem ekonomskog oporavka i izlaska iz krize globalni problem, te da se hrvatsko gospodarstvo izrazito loše nosi s njime. Neki od problema su strukturne prirode gospodarstva, ali problem koji je potkrijepio i primjerom su administrativne prirode koji plaši i udaljava inozemne investicije u hrvatsko gospodarstvo. Naveo je nužnost promjene modela funkcioniranja hrvatskog modela gospodarstva, čija promjena sigurno nije laka, ali predstavlja osnovu za budućnost. Ovim tezama nadovezao se savjetnik predsjednika republike Boris Cota koji je naglasio da zbog visokog rizika ulaganja i javnog duga, te posljedično zbog promijenjene ocjene rizika kreditora, rast hrvatskog gospodarstva ne može se više oslanjati na priljeve dužničkog kapitala. Istaknuo je da se u budućnosti rast treba temeljiti na ne dužničkom odnosno investicijskom kapitalu u izvozne sektore koji će investirati privatni sektor, a ne država.
Premijerka Jadranka Kosor u svojem izlaganju je naglasila nužnost političkog konsenzusa za promjene, te uvjerenje da projekti i napori koje čini Vlada RH, predstavljaju kvalitetnu osnovu za budućnost cijelog gospodarstva, samo da rezultati takvih velikih promjena nisu uvijek brzo vidljivi. Naglasila je da su svi segmenti korisnika suglasni u ideji da se mora „rezati“ negdje u proračunu, ali kada se to spomene nastaju rasprave zašto baš tom segmentu. Na temelju izlaganja premijerke nadovezao se Željko Lovrinović koji je izrazio da Vlada mora preuzeti rizik odluka, te ne pokušavati usuglasiti svoje rashode i odluke sa svima. Također, drugi gospodarski savjetnik premijerke Borislav Škegro se nadovezao na tezu izbjegavanja stalnog konsenzusa kroz promjenu izbornog zakona, jer je naglasio da margine i mali politički interesi uzimaju preveliki dio „kolača“ proračuna.
Nakon premijerke uslijedili su izlaganja predstavnice Svjetske banke Sanje Madžarević Šujster, koja je u svojem detaljnom izlaganju istaknula mnoge probleme hrvatskog gospodarstva od kojih je najviše istaknula probleme rigidnosti tržišta rada, te produktivnosti u odnosu na cijenu rada prema kojoj nikako ne možemo konkurirati zemljama u okruženju. Naravno, dotaknula se problema rasta vanjskog duga, visoke cijene novca, te rasta nenaplaćenih kredita koji će stvarati nove probleme u budućnosti ukoliko Vlada ne provede reforme na planu obrazovanja, povećanja konkurentnosti i reformu tržišta rada.
Najčešće korištene riječi do predavanja profesora ekonomskog fakulteta Ivo Bićanića bile su: reforma, restrukturiranje, smanjenje deficita, povećanje investicija, izvoz, srednji rok, problemi, a onda je nastupio ŠOK i ŠOKIRANJE. Cijela dvorana s odobravanjem se složila s tezom da nama trebaju šokovi koji daju rezultate u kratkom roku. Pokazao je problem strukture obrazovanosti radne snage, koja je jedan od uzroka niske produktivnosti. Također, pokazao je na pogrešnost uvjerenja da je rast javnih investicija nužnost pokretanja rasta cjelokupnog gospodarstva. Svakako u kratkom roku izazivaju pozitivan učinak, ali onda negativno (17 mjeseci nakon ciklusa ulaganja). Naglasio je negativne posljedice javnih investicija koje nisu proizvele očekivani učinak, već samo povećanje deficita. Založio se za šokove, kojima bi se u kratkom roku promijenili stavovi i uvjerenja cijele nacije i gospodarstva. Smatra da će šokovi izazvati bržu i jasniju reakciju nego reforme, koje smatra potrebnim, jer će se na taj način dogoditi zaokret u cjelokupnom trendu gospodarstva. Reforme u hrvatskom sustavu nazvao je skupim pokušajima i promašajima, jer u proteklih 50 godina nije niti jedna reforma uspjela, te je rekao da smo promjene u gospodarstvu trebali provesti još jučer, a za to nam je potreban šok. Naveo je šokove u javnom sektoru, te na tržištu rada, koji bi potaknuli rast produktivnosti cjelokupnog sustava. Zalaže se za bolje alociranje kapitala prema mladim poduzetnicima, prema znanju, uglavnom cijelom privatnom sektoru čije investicije uzrokuju rast BDP-a i gospodarstva. Nadovezao se na tezu Borisa Cote koji je naglasio kvalitetu stabilnosti tečaja kune, ali i na nužnost deprecijacije cijene rada, zbog stvaranja bolje konkurentnosti gospodarstva.
Drugi dio konferencije obilježili su predstavnici kompanija iz privatnog sektora: poljoprivrede, energetike i turizma. Oni su iskazali neke od glavnih problema s kojima se te djelatnosti susreću, te na nužnosti promjena u javnom sektoru i cjelokupnoj administraciji koji stvaraju velike poteškoće u njihovom poslovanju. Također, naglasili su na potrebu investicija u znanje i inovaciju na kojima svi koji temelje rast na globalnom tržištu moraju više investirati. Jedan od problema koji smatraju bitnim za stvaranje zdrave konkurencije i tržišnog natjecanja je nužnost daljnje privatizacije.
Svakako da je konferencija ponudila mnoge dobre ideje, možda buduće korake Vlade RH, ali budućnost svih ideja i teza će tek doći. Možemo iznijeti vlastiti zaključak da se budućnost hrvatskog gospodarstva mora temeljiti na novom modelu rasta. Taj model se treba temeljiti na tržišnim principima, a on je da javni sektor ne treba aktivno sudjelovati u privatnom sektoru kao sudionik, već kao regulator i nadzornik. Budući rast počiva na inovacijama, znanju, privatnim investicijama, rastu produktivnosti, boljoj alokaciji resursa, stvaranja pozitivne i poticajne poduzetničke klime, reformi tržišta rada i nastavku privatizacije koja će doprinijeti transparentnosti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Potencijala imamo, vrijeme je da ga iskoristimo na najbolji način kako bi nam budućnost bila svjetlija, a tu su članovi Financijskog kluba koji će sigurno na izravan ili neizravan način sudjelovati u razvoju hrvatskog gospodarstva.
Zahvaljujemo časopisu Banka i Poslovnom dnevniku, što su omogućili sudjelovanje članovima Financijskog kluba na konferenciji.
Alan Štefanac,
voditelj FRS Razvoj i suradnja