Obrazovanje ima ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta i razvoja svake zemlje. Kvalitetno obrazovanje i razvijene vještine građana povećavaju produktivnost, inovativnost te zapošljivost pojedinaca . Time se smanjuje siromaštvo i društvene nejednakosti, a jača ukupni ljudski kapital (Becker, 1993). Ekonomska teorija ljudskog kapitala naglašava obrazovanje kao investiciju s visokim povratom – bolje obrazovana radna snaga doprinosi većem BDP-u, višim plaćama te održivom razvoju (Hanushek & Woessmann, 2007). S obzirom na tu važnost, usporedba obrazovnih sustava Hrvatske i Finske može pružiti vrijedan uvid u najbolje prakse i područja za poboljšanje. Cilj ovog rada je pregledati stanje obrazovanja u Hrvatskoj, identificirati ključne probleme, analizirati stanje i reforme u Finskoj te ponuditi usporednu analizu.
OBRAZOVNI SUSTAV U HRVATSKOJ
Hrvatski obrazovni sustav obuhvaća predškolski odgoj, osnovno obrazovanje (obvezno od 6. do 15. godine), srednje obrazovanje (uglavnom četverogodišnje gimnazije i strukovne škole) te visoko obrazovanje na veleučilištima i sveučilištima. U posljednjem desetljeću zabilježeni su određeni pozitivni pomaci, ali i dalje postoje značajni izazovi. Stopa ranog napuštanja školovanja u Hrvatskoj iznosi samo 2,3% (2022.), što je najniža stopa u EU (prosjek EU 9,6%). To znači da velika većina mladih u Hrvatskoj završi barem srednju školu. Također, dostupnost obrazovanja je teritorijalno široka – gotovo svaka općina ima osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje dostupno je u svim županijama. Međutim, kvaliteta ishoda obrazovanja izaziva zabrinutost. Rezultati petnaestogodišnjih učenika iz Hrvatske na međunarodnom PISA testiranju 2018. bili su ispodprosječni. Čak 31,2% učenika postiglo je ispod osnovne razine iz matematike, 25,4% iz prirodoslovlja i 21,6% iz čitalačke pismenosti. To Hrvatsku svrstava među zemlje EU s najvišim udjelom učenika s niskim postignućima u osnovnim vještinama. Istovremeno, hrvatski učenici postižu prosječno oko 480 bodova na PISA skali čitalačke pismenosti, dok je prosjek OECD-a ~489, a primjerice finski učenici postižu oko 520 bodova (jedan od najboljih rezultata). Dakle, iako gotovo svi hrvatski učenici završavaju srednju školu, mnogi ne stječu dostatnu razinu temeljnog znanja i vještina. Što se tiče obuhvata obrazovanja, pozitivni trendovi vide se u predškolskom odgoju. Sudjelovanje djece u ranom i predškolskom odgoju raste zahvaljujući novim ulaganjima. U 2022. oko 83,5% djece od 3 godine do polaska u školu bilo je uključeno u vrtiće, što je povećanje od 15,9 postotnih bodova u odnosu na 2013. Ipak, ta razina je i dalje među najnižima u EU (EU prosjek preko 93%). U dobnoj skupini ispod 3 godine, tek 29,6% djece pohađa jaslice (2023.), iako i tu postoji rast . Vlada nastoji povećati dostupnost vrtića – putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) financira se izgradnja novih vrtića (planirano 22.500 novih mjesta do 2026.). Također je 2023. uveden novi model sufinanciranja vrtića iz državnog proračuna kako bi se smanjilo opterećenje za manje razvijene općine. Unatoč tomu, postojeće regionalne nejednakosti su velike: u manje razvijenim područjima dostupnost vrtića i škola je slabija, što doprinosi iseljavanju mladih obitelji. U području visokog obrazovanja, Hrvatska je povećala udio visokoobrazovanih mladih, ali je on i dalje ispod prosjeka EU. U 2021. godini 34,2% osoba u dobi 30–34 godine imalo je završen fakultet ili višu školu, naspram prosjeka EU od 42,8%. Najnoviji podaci pokazuju porast – u 2022. godini tercijarno obrazovanje završilo je 35,5% mladih (EU prosjek 41%). Hrvatska je tako gotovo dosegla svoj nacionalni cilj (35% do 2020.), ali je još udaljena od novog EU cilja od 45% do 2030. Štoviše, postoje velike razlike unutar zemlje: u gradovima gotovo 48% mladih ima visoku stručnu spremu, dok u ruralnim područjima samo ~27% . Treba istaknuti i rodni jaz – žene čine znatno veći dio visokoobrazovanih (oko 20 postotnih bodova više nego muškarci). Posljednjih godina pokrenute su određene reforme obrazovnog sustava. 2019. uveden je novi Kurikulum (reforma “Škola za život”) usmjeren na ishode učenja i digitalizaciju nastave. Od školske god. 2022./23. eksperimentalno se uvodi cjelodnevna nastava u osnovnim školama, kako bi se postupno ukinula dosadašnja praksa dvokratne nastave i omogućilo više vremena u školi za učenje i izvannastavne aktivnosti . Ovaj potez prati i ulaganje u infrastrukturu škola (npr. dogradnja učionica, školske kuhinje i sl.). Uz podršku iz NPOO-a, provodi se projekt e-Škole – digitalna oprema i platforme uvedene su u preko 1300 školskih lokacija , što je pomoglo prelasku na online nastavu tijekom pandemije. U području strukovnog obrazovanja, razvijaju se programi za dualno obrazovanje (učenje kroz rad kod poslodavca uz školu), uz osiguravanje sustava praćenja kvalitete. Također, donesen je novi Zakon o obrazovanju odraslih 2021. s ciljem poticanja cjeloživotnog učenja. Ukratko, Hrvatska je svjesna nužnosti reformi te je započela niz projekata uz financijsku potporu EU. Financijska ulaganja u obrazovanje u Hrvatskoj rastu, ali su još uvijek skromna u odnosu na potrebe. Ukupni javni izdaci za obrazovanje iznosili su oko 4,1% BDP-a 2021. godine. To je ispod prosjeka EU, a znatno manje od nordijskih zemalja (za usporedbu, Finska ulaže oko 6,5% BDP-a u obrazovanje). Iako je 2023. državni proračun za obrazovanje dosegnuo rekordnih 4,6 mlrd EUR (zbog investicija kroz NPOO), izazov ostaje osigurati održivo financiranje nakon završetka EU projekata.
Hrvatski su učenici u matematičkoj pismenosti postigli rezultat ispod prosjeka OECD-a, dok se u čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti nalaze blizu prosjeka. U odnosu na prosjek OECD-a, Hrvatska bilježi manji udio najboljih učenika (na razinama 5 i 6) u barem jednoj pismenosti. Udio učenika koji su dostigli minimalnu razinu postignuća (razina 2 ili više) u sve tri pismenosti sličan je kao i u prosjeku zemalja OECD-a.
Izvor: https://pisa.ncvvo.hr/o-pisa-ciklusima/pisa-2022/
KLJUČNI IZAZOVI HRVATSKOG OBRAZOVANJA
Glavni problemi hrvatskog obrazovanja mogu se svesti na nekoliko međusobno povezanih izazova. Prvi je niska razina temeljnih znanja – unatoč visokoj stopi školovanja, veliki broj učenika ne stječe kompetencije koje bi im trebale omogućiti daljnje obrazovanje ili zapošljavanje. Drugi je izražena regionalna nejednakost: u manjim i siromašnijim općinama dostupnost vrtića, škola i kvalitetnih nastavnika značajno je slabija, što dodatno potiče iseljavanje stanovništva. Zatim, još uvijek velik broj djece nije uključen u rani i predškolski odgoj, posebno ona iz ranjivih skupina. Također, nastava je često tradicionalna, frontalna, usmjerena na memoriranje činjenica, uz slab razvoj kritičkog mišljenja i interdisciplinarnih pristupa. Sustavno vrednovanje učeničkih postignuća još nije u potpunosti razvijeno – pilot-projekti nacionalnih ispita tek su nedavno uvedeni. Manjak nastavnika, osobito u prirodoslovnim i jezičnim predmetima, dodatno ugrožava kvalitetu nastave. Slab interes mladih za nastavnički poziv posljedica je niskog statusa i neatraktivnih uvjeta rada. Cjeloživotno obrazovanje je na niskoj razini – tek 4,4% odraslih (25–64 god) sudjeluje u nekom obliku učenja tijekom godine, naspram prosjeka EU od 11,9%. Za usporedbu, u skandinavskim zemljama poput Švedske taj udio prelazi 30%. Ovo znači da hrvatska radna snaga slabije nadograđuje vještine nakon formalnog školovanja, što negativno utječe na produktivnost i prilagodljivost ekonomije (osobito u kontekstu digitalne tranzicije).
Ukratko, Hrvatska se suočava s dvostrukim izazovom: kvantitativnim – kako zadržati i uključiti populaciju u obrazovni sustav u uvjetima depopulacije, i kvalitativnim – kako poboljšati ishode učenja i relevatnost stečenih znanja. Rješavanje ovih problema zahtijeva cjelovite reforme i znatna ulaganja, pri čemu iskustvo zemalja poput Finske može biti vrlo poučno.
OBRAZOVNI SUSTAV U FINSKOJ
Finska slovi za jedan od najuspješnijih obrazovnih sustava na svijetu. Obrazovanje je potpuno besplatno – uključuje i udžbenike, školski obrok i prijevoz. Obvezno obrazovanje traje od 7. do 16. godine, nakon čega većina mladih nastavlja školovanje u gimnazijama ili strukovnim školama, a značajan dio i na sveučilištima. Finska se ističe po visokoj kvaliteti i jednakosti, a bitno je za naglasiti kako je dugi niz godina bila pri vrhu PISA testiranja – finski petnaestogodišnjaci tradicionalno pokazuju izvrsnu čitalačku, matematičku i prirodoslovnu pismenost.
Razlike među školama i regijama su vrlo male, a nastavnici su visoko obrazovani – svi imaju diplomski studij, a upisi na učiteljske studije su izrazito selektivni. Profesija je cijenjena, a nastavnici uživaju veliku autonomiju u radu, s naglaskom na profesionalni razvoj i timsku suradnju. Kurikulum se temelji na međupredmetnim kompetencijama, projektnoj nastavi i tzv. fenomenološkom učenju. Umjesto čestog testiranja, naglasak je na formativnom vrednovanju i osnaživanju učenika. edan od najjačih aspekata finskog sustava je nastojanje da svako dijete, neovisno o socioekonomskom statusu, nacionalnosti ili području stanovanja, dobije kvalitetno obrazovanje. Razlike između škola u Finskoj vrlo su male – nacionalni kurikulum je jedinstven, a financiranje nastoji izjednačiti uvjete. Posebna pažnja posvećena je učenicima s poteškoćama u učenju ili iz marginaliziranih skupina: sustav rane identifikacije i podrške razvijen je do te mjere da oko 30% učenika tijekom osnovne škole prima neki oblik dodatne pomoći ili prilagodbe nastave. To osigurava da malo koji učenik “ispadne iz sustava”. Iako je nedavno primijećen sve veći jaz u uspjehu između učenika s različitim socioekonomskim statusom te između domaćih i imigrantskih učenika , Finska i dalje stoji bolje od većine zemalja po pitanju obrazovne jednakosti. Strukovno obrazovanje je fleksibilno, orijentirano na praktične vještine i povezano s gospodarstvom. Visoko obrazovanje dijeli se na sveučilišta i strukovna visoka učilišta, a država aktivno radi na povećanju broja diplomiranih.
U Finskoj je 75% učenika postiglo barem 2. razinu znanja iz matematike, što je znatno više od prosjeka u zemljama OECD-a (prosjek OECD-a: 69%).
Udio petnaestogodišnjih učenika s ispod osnovnih razina pismenosti (čitalačke, matematičke, prirodoslovne) prema PISA 2018. Finska ima znatno manji udio učenika s niskim postignućima (11– 14%) nego Hrvatska (oko 22–31%), što ukazuje na višu kvalitetu osnovnog obrazovanja (podaci: OECD/PISA 2018)
USPOREDBA HRVATSKE I FINSKE
Usporedba otkriva brojne razlike, ali i neke sličnosti. Finska nadmašuje Hrvatsku u ishodima učenja, razini jednakosti među učenicima, ulaganjima i statusu nastavnika. U Finskoj, učenici pokazuju bolja postignuća u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti, a razlike između škola su minimalne. Hrvatska, s druge strane, ima relativno nisku stopu ranog napuštanja škole, no to ne jamči visoku razinu znanja. Jednakost pristupa obrazovanju je znatno veća u Finskoj – državna potpora omogućuje kvalitetno obrazovanje bez obzira na regiju ili socioekonomski status. Predškolski odgoj je u Finskoj univerzalan i besplatan, dok Hrvatska još gradi potrebne kapacitete. Visoko obrazovanje u Finskoj strukturirano je tako da omogućuje visoku prohodnost, a cjeloživotno učenje sustavno je poticano kroz državne programe. Finska izdvaja znatno više sredstava za obrazovanje, ima povoljniji omjer učenika i nastavnika, te osigurava bolje radne uvjete za prosvjetne djelatnike. U tom kontekstu, mnoge lekcije iz finskog modela mogu poslužiti Hrvatskoj kao inspiracija za daljnje reforme. Iz usporedbe s Finskom mogu se izvesti konkretne preporuke za unaprjeđenje hrvatskog obrazovnog sustava. Te prijedloge treba promatrati u kontekstu hrvatskih okolnosti, ali finska iskustva služe kao smjerokaz što djeluje u praksi:
- Povećati ulaganja u obrazovanje i učinkovitije ih usmjeriti
- Unaprjeđenje statusa i osposobljavanja nastavnika
- Rana podrška i individualizacija učenja
- Reforma kurikuluma i metoda poučavanja
- Cjelodnevna škola i podrška učenicima
- Jačanje strukovnog i visokog obrazovanja uz povezivanje s tržištem rada
- Promicanje kulture cjeloživotnog učenja
ZAKLJUČAK
Hrvatska se nalazi u kritičnoj fazi razvoja obrazovanja. Finski model pruža korisne smjernice: sustavno ulaganje, visoka kvaliteta nastavnika, rani odgoj, jednake šanse i cjeloživotno učenje. Neke pozitivne promjene već su vidljive, no potrebna je politička volja i dugoročna strategija. Ključ uspjeha bit će u dosljednosti i političkoj volji da se obrazovanje tretira kao prioritet svih razina vlasti i društva. Ulaganja u obrazovanje dugoročno se vraćaju kroz kompetentnije građane i otpornije gospodarstvo. Hrvatska ima znanje, partnere i primjere – sada joj treba vizija i hrabrost da obrazovni sustav učini motorom društvenog napretka. Obrazovanje mora postati središnji prioritet jer je temelj budućeg razvoja i društvene kohezije. Hrvatska ima priliku učiti od najboljih i izgraditi sustav obrazovanja dostojan izazova 21. stoljeća.
Autor: Nina Gecaj
Literatura:
- Agencija za mobilnost i programe Europske unije. (n.d.). Općenito o obrazovanju u Hrvatskoj. Eurydice Hrvatska.
- Becker, G. S. (1993). Human Capital: A Theoretical and Empirical Analysis, with Special Reference to Education. Chicago: University of Chicago Press.
- Hanushek, E. A., & Woessmann, L. (2007). Education Quality and Economic Growth. Washington, DC: World Bank.
- Europska komisija (2022). Izvješće po državama – Hrvatska 2022 (SWD(2022) 614 final). Bruxelles.
- Europska komisija (2023). Izvješće po državama – Hrvatska 2023 (SWD(2023) 611 final). Bruxelles.
- Europska komisija (2023). Izvješće po državama – Finska 2023 (SWD(2023) 626 final). Bruxelles.
- Eurostat (2024). Educational attainment statistics (podaci o udjelu visokoobrazovanih).
- OECD (2019). PISA 2018 Results. Pariz: OECD Publishing.
- Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH (2023). Prijedlog eksperimentalnog programa cjelodnevne škole. Zagreb.
- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. (n.d.). Odgoj i obrazovanje. Vlada Republike Hrvatske.
- Štrukelj, I. (ur.) (2024). Gospodarstvo Hrvatske. Zagreb: Ekonomski fakultet Zagreb.
- https://pisa.ncvvo.hr/wp-content/uploads/2023/12/PISA-2022_Kratki-prikaz-rezultata.pdf