Pregled odnosa Europske unije i Kine

Objavljeno od Adrian Babić
image

 

U današnjem svijetu smatra se da postoje tri velike svjetske ekonomske sile: Sjedinjene Američke Države, Europska Unija i Kina. Utjecaj ove tri velesile mogu osjetiti svi ekonomski subjekti neovisno o njihovoj veličini. Ovim člankom želimo razmotriti povijest, sadašnje stanje te potencijalnu budućnost između odnosa EU i Kine.

Europska unija (EU) politička je i gospodarska zajednica 27 europskih država koje povezuju zajednički ugovori i vrijednosti, potičući integraciju i suradnju na područjima poput trgovine, prava i ljudskih prava. EU ima vlastite institucije – Europski parlament, Europsku komisiju i Europsko vijeće – koje zajedno rade na donošenju zakona, upravljanju gospodarskim politikama i održavanju jedinstvenog tržišta koje omogućuje slobodno kretanje roba, usluga, ljudi i kapitala među državama članicama. Ima sveukupan nominalan BDP od 19.4 trilijuna USD (Graf 1.) – drugi najveći odmah nakon SAD-a.

Kina je jednopartijska država pod vodstvom Komunističke partije, središnjim autoritetom koji kontrolira politički sustav i društvo. Treća je najveća svjetska ekonomija, zasnovana na brzoj industrijalizaciji i izvozu. Od reformi 1978. godine, Kina se otvorila globalnim tržištima te ostvarila iznimno impresivne stope rasta, postavši ključnim globalnim proizvođačem i izvoznikom. Trenutačan BDP joj je 18 trilijuna USD te malo usporava svoje trendove iznimnog rasta (Graf 1.).

 

Graf 1: Kretanje BDP-a (bilijuni USD, tekuće cijene) Kine i Europske unije od 1980. do 2024.

image

Izvor: Međunarodni monetarni fond
https://www.imf.org/external/datamapper/NGDPD@WEO/EU/CHN

POČETCI ODNOSA

Pravi početak odnosa između EU i Kine može se smatrati posjet Kini tadašnjeg potpredsjednika Europske komisije Christophera Soamesa u svibnju 1975. Jedan od prvih važnijih dokumenata potpisan u tome trenutku bio je “Agreement on Trade and Economic Cooperation” (Sporazum o trgovinskoj i ekonomskoj suradnji) koji je postavio temelje daljnje liberalizacije tokova robe, usluga, tehnologije i znanja. Nažalost, tenzije između EU i Kine su porasle 1989. kada su se protesti na trgu Tiananmenu pretvorili u masakr koji je zgrozio međunarodnu zajednicu i postavio negativan sentiment protiv kineske vlade. EU je osudila navedeni događaj uvela je sankcije i embargo oružja na Kinu. Kroz 90-te godine 20. stoljeća odnosi su imali pozitivne trendove. Raspad SSSR (Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika) te impresivan rast kineskog gospodarstva potaknuo je Europsku Uniju da ponovno krene u razmjenu robe i usluga s Kinom, ali još uvijek ne odobravajući njihova mnoga kršenja prava.

 

RAST I POBOLJŠANJE ODNOSA POČETKOM 21. STOLJEĆA

2001. Kina ulazi u WTO (Svjetsku trgovinsku organizaciju), time se obvezuje poboljšati svoje trgovinske odnose s drugima i na taj način ostvarujući iznimno velike stope rasta BDP-a na razinama 10-11% svake godine (Graf 2.). Njihovi jeftiniji proizvodi lagano su pobjeđivali svjetsku konkurenciju te se Kina počela smatrati svjetskom tvornicom. EU iznijela je svoje planove u dokumentu naziva “China Country Strategy Paper 2002-2006” (Strateški plan za Kinu 2002.-2006.) u kome je očita tendencija da se podrža održivi razvoj Kine kao trgovinskog partnera, ali i potaknu socijalne reforme te podržava održivi rasti razvoj. Velika financijska kriza 2008. pogodila je Kinu znatno slabije nego ostale razvijene zemlje. Kina je imala ekstremno brzu i efektivnu intervenciju države te manju izloženost globalnim financijskim kretanjima zapada nego EU i SAD. Zbog svojeg lakšeg oporavka mogla je pomoći pri oporavku drugih zemalja te očvrsnuti postojeće odnose među njima.

 

Graf 2: Kretanje realnih stopa rasta BDP-a EU i Kine od 1980. do 2024.

image

Izvor: Međunarodni monetarni fond
https://www.imf.org/external/datamapper/NGDP_RPCH@WEO/EU

 

ZAHLAĐENJE ODNOSA POČETKOM 2010.

image

Prošlo desetljeće zakompliciralo je odnose Kine s ostatkom svijeta – njihov izniman ekonomski rast počeo se blago usporavati (demografsko starenje, visoke razine javnog duga…), a nove političke struje dodatno su otežale političke odnose s ostatkom svijeta. 2012. godine na vlast u Kini dolazi Xi Jingping koji vodi Kinesku Komunističku Partiju te uvodi razne mjere koje su intenzivirale prijašnje trendove Kine i svijeta. „Belt and Road Initiative“ (Inicijativa Pojas i Put) usmjerila je Kinu na što veću prisutnost na globalnoj trgovinskoj sceni te potaknula kineska poduzeća da što više investiraju u inozemstvo. Time su mnoge zemlje manje privlačne za ostale investitore primile velik izvor kapitala. 2013. počeli su pregovori o jednom od najvažnijih dokumenata između EU i Kine – The Comprehensive Agreement on Investment (Sveobuhvatni sporazum o investicijama) koji bi dalje razvio odnose. Važan dio samog dokumenta jest garancija jednakog tretmana inozemnih poduzeća što je bio aspekt u kojem je Kina zaostajala već neko vrijeme. Unatoč svim boljim trendovima, kršenje ljudskih prava i tenzije s okolnim subjektima (pogotovo Taiwanom) intenzivirale su se više nego prije, pogotovo sa sve većom konsolidacijom moći koju je provodio Xi Jingping. Kina je također pronalazila sve opasnije ekonomske saveznike u savezu BRICS.

Uskoro se naišao još jedan značajan problem poslovanja s Kinom – slabo regulirano tržište stvaralo je ozbiljne probleme za okoliš. Sastavljen je dokument „EU-China Roadmap on energy cooperation (2016-2020)“ koji bi trebao promovirati obnovljive izvore energije te gradnju infrastrukture između EU i Kine.

Tijekom proteklih desetljeća, trgovinska razmjena između EU i Kine kontinuirano raste, pri čemu je Kina postala najveći dobavljač EU. Ovaj intenzivan uvoz rezultirao je značajnim trgovinskim deficitom za EU, odražavajući ovisnost o kineskim dobrima (Graf 3.).

 

Graf 3: Kretanje robne razmjene Europske unije s Kinom (bilijuni EUR) 2022. – 2023.

image

Izvor: Eurostat
https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=China-EU_-_international_trade_in_goods_statistics

 

Američki carinski rat s Kinom krajem desetljeća u nekim je aspektima poboljšao trgovinske odnose između Kine i EU. Smanjeni obujam razmjene sa SAD-om potaknuo je Kinu na povećanje poslovanja s određenim europskim državama, ali je istovremeno izazvao sve veći strah u Europi zbog ovisnosti o kineskoj robi. Sve navedeno izneseno je u „EU – CHINA STRATEGIC OUTLOOK“ (Strateški pregled EU i Kine) koji je iznesen 2019.

 

NAJNOVIJI TRENDOVI I BUDUĆNOST ODNOSA EU I KINE

Prošlih 5 godina istaklo je neke nove važne probleme u poslovanju s Kinom koji su stvorili neizvjesnost za budućnost.

U 2019. iz Kine je došla pandemija virusa COVID-19 koji je narednih nekoliko godina zaustavio svjetska gospodarstva i unazadio međunarodno poslovanje. Iako je virus došao iz Kine, Kinina „zero COVID“ politika koja je autoritativnim i učinkovitim mjerama zaustavila širenje virusa uspjela je ostvariti bolji oporavak kineskog gospodarstva od ostatka svijeta. Međutim, nakon obuzdavanja pandemije, prebrza smanjenja mjera dovela su do novih valova virusa te dalje pokazala slabije strane kineskog rukovodstva. Unatoč diplomatskim pokušajima Kine kada su nudili pomoć u pandemiji (npr. davanjem na raspolaganje velikog broja maski), većina članica EU počelo je pokazivati skepsu prema toliko velikoj ovisnosti. Zemlje kao Njemačka, Norveška i Francuska iskazivale su strah prema prebliskim odnosima, pogotovo zbog novije kineske tzv. „wolf warrior“ vrste diplomacije koja je promovirala i asertivnost i agresiju. Neke države poput Češke imale su i unutar zemlje dualne stavove o Kini, dok su neke kao Mađarska podržavale sve čvršće odnose s Kinom.

Već postojeću skepsu iznimno je ojačala Ruska invazija na Ukrajinu 2022. Članice EU većinom su zauzele snažan stav protiv agresije te podržale autonomiju i obranu Ukrajine. Kina je imala puno manje jasan odgovor, pomažući i Rusiji i Ukrajini tijekom rata. Izrazili su želje za kraj rata, ali također podržavali razne Putinove stavove o NATO ekspanziji. Mnoge sankcije EU prema Rusiji (npr. koje su priječile izvoz energenata iz Rusije na zapad) Kina nije podržala te je nastavila poslovati, čak i pomagati Putinovom režimu.

Ove trendove možemo primijetiti i s odlaganjem ratifikacije Comprehensive Agreement on Investment što je zamrznuto 2021. godine zbog kršenja prava koja su se dogodila u Xinjiangu. Međunarodna zajednica uvela je mnoge sankcije Kini, na koje je ona odgovorila protuakcijama.

 

BUDUĆNOST

image

Najnovija zbivanja u svijetu počela su ukazivati na sve veću polarizaciju današnjeg društva. EU i SAD su na izborima pokazale tendencije konzervativnijim strankama koje zauzimaju snažne negativne stavove protiv Kine i Rusije. Drugi mandat predsjednika Trumpa sigurno će ojačati te trendove. Budući američki predsjednik Trump namjerava ponovno pokrenuti proces carinskih ratova s Kinom i pokazati snažan stav prema drugim svjetskim silama. Također, Kinin animozitet prema Taiwanu sve je očitiji i prijeti vojnom eskalacijom. Što se tiče trgovine, rast tenzija vidi se na više nivoa, jedan od njih je npr., zbog problema konkurentnosti u proizvodnji električnih vozila. Sve navedeno nam ukazuje na potrebu kako ekonomske tako i političke samodostatnosti EU te realnom propitivanju odnosa s Kinom. Takav stav bi učinio EU manje izloženom rizicima kako ekonomskih, tako i političkih (tj. vojnih) događaja u svijetu u kojima sudjeluje Kina. Izrazito je bitno da se sve članice EU usuglase i imaju zajednički stav, jer je upravo targetiranje Kine prema pojedinoj od njih (npr. Mađarska) najbrži način da se EU oslabi.

 

Autori: Valeria Nina Fulir i Antonio Baretić

Izvori:

/* mobile version */