Brdsko–planinska područja pod posebnom su zaštitom Republike Hrvatske radi bržeg i ravnomjernijeg gospodarskog razvoja. Šire rečeno, pod tom zaštitom podrazumijeva se poticanje demografske obnove, naseljavanja, stvaranje preduvjeta za kvalitetnije korištenje prirodnih i gospodarskih resursa za razvoj, ne samo brdsko – planinskih područja, već i Republike Hrvatske u cjelini. Cilj je uz to očuvati biološku i krajobraznu raznolikost te kvalitetnije i ravnomjernije rješavanje socijalnih prilika i gospodarskog rasta i razvoja cijele države. O ulasku jedinice u brdsko–planinsko područje odlučuje Vlada Republike Hrvatske.
Brdsko–planinska područja mogu se podijeliti u dvije skupine.
- Prvu čine područja koja imaju negativan prirodni prirast stanovništva, nižu stopu gospodarskog rasta i razvoja, veću stopu nezaposlenosti te niži standard stanovništva u odnosu na prosječno stanovništvo Republike Hrvatske. Također, to su one koje su lošije opremljene komunalnom infrastrukturom i imaju niži stupanj izgrađenosti te čije je stanje javnih službi na razini nižoj od prosječne u Republici Hrvatskoj.
- Drugu skupinu čine one jedinice lokalne samouprave koje imaju otežane i skuplje uvjete življenja od ostalog stanovništva Republike Hrvatske zbog nepovoljnih klimatskih djelovanja prirodnih osobitosti koje objektivno djeluju na prostor brdsko – planinskih područja.
Status brdsko–planinskih područja mogu dobiti gradovi i općine. Taj status dodijeljen je sljedećim jedinicama:
- Gradovi: Buzet, Čabar, Delnice, Imotski, Lepoglava, Ogulin, Orahovica, Senj, Sinj, Trilj, Vrbovsko i Vrgorac
- Općine: Bistra, Budinšćina, Cerovlje, Čavle, Dicmo, Đurmanec, Fužine, Gračišće, Jelenje, Jesenje, Kalnik, Kaptol, Karlobag, Klana, Klis, Lobor, Lokve, Lovreć, Lupoglav, Ljubešćica, Matulji, Motovun, Mrkopalj, Muć, Novi Golubovec, Podbablje, Primorski Dolac, Radoboj, Ravna Gora, Skrad, Stubičke Toplice, Šestanovac i Vinodolska općina.
Vidljivo je da u Republici Hrvatskoj postoji 45 lokalnih jedinica sa ovim statusom. To su 12 gradova i 33 općine. Zahvaljujući svom povlaštenom položaju, brdsko–planinska područja imaju mnoge olakšice, a neke od njih biti će navedene u ovom radu.
Pri plaćanju poreza na dohodak, za brdsko–planinska područja uvedena je drugačija stopa osobnog odbitka. U tablici 1. prikazane su vrijednosti osobnog odbitka prema određenim kategorijama.
Osnovni osobni odbitak za područja izvan područja posebne državne skrbi (skraćeno PPDS) i brdsko–planinskih područja (skraćeno BPP) mjesečno iznosi 1800 kuna. Za brdsko–planinska područja iznosi 2400 kuna. Upravo zbog lošijeg ekonomskog položaja pojedinaca na tim područjima, njihov osobni odbitak uvećan je za 600 kuna. Osobni odbitak umirovljenika mjesečno izvan PPDS-ova i BPP-ova je u visini mjesečne mirovine, odnosno od 1800 do maksimalno 3200 kuna. Na području BBP je u visini mjesečne mirovine od 2400 kuna do 3200 kuna. Da bi se mogao koristiti uvećani osobni odbitak postoji uvjet da porezni obveznik i/ili članovi njegove uže obitelji imaju prebivalište i borave na tim područjima.
Porezne olakšice postoje i kod poreza na dobit. Na njih imaju pravo porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na brdsko–planinskom području i zapošljavaju više od pet zaposlenika na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i boravište na BPP ili PPDS. Oni plaćaju porez na dobit u visini 75% od propisane porezne stope od 2008. do 2010., međutim od 2011. plaća se propisana stopa.
Bitna olakšica za brdsko–planinska područja vezana je uz fond za izravnanje. Taj fond predstavlja dio poreza na dohodak što ga središnja država ustupa lokalnim jedinicama za financiranje decentraliziranih funkcija koje čine osnovno školstvo, srednje školstvo, zdravstvo, socijalna skrb i vatrogastvo. Od 570 lokalnih jedinica, njih 270 ne sudjeluju u punjenju tog fonda jer imaju poseban status u sustavu financiranja.
Oslobođeni uplaćivanja u taj fond su PPDS-ovi i BPP-ovi. Općine i gradovi na PPDS-ovima i BPP-ovima dobivaju najveći dio prikupljenog poreza na dohodak. To je zbog toga što im je država, osim svog dijela poreza, prepustila i dio poreza koji bi morali izdvajati u fond za izravnanje za financiranja decentraliziranih funkcija. Međutim, otočne općine i gradove, iako su u posebnom sustavu financiranja, država nije oslobodila plaćanja sredstava u fond za izravnanje, već im je samo ustupila svoj dio poreza na dohodak.
Dotacije preko Fonda za regionalni razvoj oblik su pomoći koja služi za poticanje ujednačenoga regionalnog razvoja PPDS-ova, otoka, brdsko – planinskih područja te posebice područja koja ostvaruju niži BDP od 65% prosječnoga u Hrvatskoj. Fond se financira iz središnjega državnog proračuna, prihodima od privatizacije, obveznica, zajmova, donacija te iz ostalih izvora.
Dijeljene poreza također je stavka u kojoj se BPP-ovi zajedno s PPDS-ovima i otocima izdvajaju od standardnih područja Republike Hrvatske. Od 2007. godine u dijeljenu poreza na dohodak državi ne pripada ništa. Standardno, županija dobiva 15%, općina/grad 52%, za decentralizirane funkcije ide 12%, a fond izravnanja 21%. Drugačija je slika na PPDS-ovima i BPP-ovima gdje se porez na dohodak dijeli između županije 10% i općine/grada 90%.
45 prije navedenih lokalnih jedinica dobilo je status brdsko–planinskog područja. U tim jedinicama uvedeni su jednaki porezni poticaji te sudjelovanje u dijeljenju poreznih prihoda kao i u PPDS-u. Status brdsko–planinskog područja nije uvijek dodijeljen onim jedinicama koje to zaista trebaju, najčešće zbog snažnog lobiranja. Tome još pridonosi i nedostatak jasnih kriterija prema kojima se dodjeljuje ovaj status. Zbog toga je moguće da u ovaj sustav uđu pojedine općine ili gradovi čiji fiskalni kapacitet omogućuje financiranje tekućih rashoda. Potrebna je dobra revizija kako bi se vidjelo kako se kreće fiskalni kapacitet navedenih lokalnih jedinica i postoje li jedinice koje ne bi trebale biti u posebnom sustavu financiranja.
Autorica osvrta: Antonija Zuban