U zaključku Zajedničkog stajališta Europske Unije za poglavlje o tržišnom natjecanju stoji da je Hrvatska dužna, prije pristupa Europskoj Uniji, podnijeti ugovore o privatizaciji brodogradilišta „3. maj“, „Kraljevica“, „Brodotrogir“ i „Brodosplit“. Uz to, Hrvatska mora smanjiti iznos potpora brodogradnji i svakih 6 mjeseci Bruxellesu dostavljati izvješća o provedbi planova restrukturiranja. Ukoliko Hrvatska ne ispoštuje obaveze i uvjete, brodogradilišta će morati vratiti potpore dodijeljene nakon 1. ožujka 2006., uvećane za iznos složenih kamata. S obzirom da se radi o nekoliko tisuća milijuna kuna to bi značilo i kraj hrvatskoj brodogradnji.
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) procijenila je ukupne troškove restrukturiranja „3.maja“ i „Kraljevice“ i „Brodosplita“ na 22 milijarde kuna. Određeno je da investitori sudjeluju u podmirenju 40% troškova dok ostatak namiruje država u obliku subvencija, državnih jamstava, otpisa te preuzimanja dugova. Prijedlogom Zakona o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja, Vlada je odlučila na sebe preuzeti otplatu dugova svih brodogradilišta u iznosu od 11,3 milijarde kuna i prenijeti ih u javni dug.
Za preuzimanje „3. Maja“, „Kraljevice“ i „Brodotrogira“ tvrtka „Jadranska ulaganja“ u vlasništvu Danka Končara, ponudila je 183 milijuna eura ulaganja u idućih pet godina. Kao jednu od strategija oporavka, Končar je naveo kupnju kineskog brodogradilišta kako bi se tamo gradili jeftiniji brodovi hrvatske kvalitete. Brodogradilište „Brodosplit“ trebao bi preuzeti samoborski DIV Tvornica vijaka i platiti restrukturiranje u iznosu od 1.6 milijardi kuna.
Očigledno je da pred hrvatskom brodogradnjom stoji veliki izazov. Kao dio restrukturiranja, brodogradilišta moraju promijeniti i proizvodnu orijentaciju. Brodogradilišta se moraju fokusirati na gradnju plovila posebne namjene, a ne na segment srednje složenih brodova zbog činjenice da su u tom segmentu najvažniji proizvođači Južna Koreja i Japan, a hrvatska brodogradilišta ne mogu ponuditi cijene na razini južnokorejskih. Osim toga trebalo bi se prijeći na serijsku izgradnju brodova i na model montažnih brodogradilišta. Brodogradilišta bi trebala međusobno surađivati u cilju smanjenja troškova koji su, između ostalog, nastali i zbog visokih cijena uvoznih resursa i uvoza radne snage. Hrvatska treba smanjiti državne potpore i poduzeti sve potrebne mjere kako nam se ne bi dogodio scenarij kao u Poljskoj koja je suočena s povratom prekomjernih državnih potpora i neuspjelom privatizacijom dvaju velikih brodogradilišta.
Poželjno bi bilo privući inozemna izravna ulaganja (FDI) u cilju oporavka brodogradnje, ali teško je za očekivati da će strani investitori u vrijeme recesije ulagati u neprofitabilna brodogradilišta, od kojih jedino „Uljanik“, potpomognut subvencijama, ne posluje s gubitcima. Investitori oklijevaju pri ulaganju u brodogradnju zbog viška zaposlenih, previsoke cijene rada, niske produktivnosti i birokratskih ograničenja. Loša situacija hrvatske brodogradnje vidljiva je i u podacima koji pokazuju nizak postotak FDI-a u vodeni prijevoz:
Istina je da je hrvatska brodogradnja u krizi, suočena s mnogim problemima koji su uglavnom nastali kao posljedica loše ekonomske politike u bivšoj Jugoslaviji. Ipak, ne smijemo zaboraviti postignuća hrvatske brodogradnje. Pomorstvo i brodogradnja u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. Većina naših velikih brodogradilišta osnovana je sredinom 19. i početkom 20. stoljeća kao dio pomorskog arsenala tadašnje austrijske kraljevine. Brodogradnja je jedina gospodarska djelatnost u kojoj je Hrvatska, 2007. godine, spadala među prvih deset zemalja u svijetu. Ona je vrlo važan sektor u Republici Hrvatskoj i to po udjelu zaposlenosti (2,5%) u BDP-u (1,4%) te izvozu (12 do 15%). Kvaliteta hrvatskih brodova i sposobnost hrvatskih stručnjaka prepoznate su i u dalekoj Kini čija je China Investment Corporation spremna uložiti 63.8 milijuna eura u brodogradilište „3. maj“ u cilju, kako su naveli, povezivanja Kine i Europe koja dominira u proizvodnji visokosloženih brodova. Geostrateško područje Hrvatske, skori pristup Europskoj Uniji, visoka kvaliteta i duga tradicija signali su da hrvatska brodogradnja ima šansu za oporavak. Ipak, potrebne su rigorozne mjere kako bi se ta šansa i ostvarila.
Autorica osvrta: Tina Grubišić