27. travnja 2011. održana je ovogodišnja Debata Financijskog kluba. Teza koju su zastupali članovi afirmacijske skupine bila je „Ulazak Hrvatske u Europsku uniju je dobar za hrvatsko gospodarstvo“.
Sveukupno je u debati sudjelovalo 8 članova, 4 u afirmaciji i 4 u negaciji, zajedno sa 3 suca koji su budnim okom pratili i zapisivali cijeli tok debate. Nastup afirmacije otvorila je Katarina Dvorski postavivši tri argumenta svog tima. Prvi argument koji brani navedenu tezu bila je činjenica da bi Hrvatska ulaskom u EU bila u društvu ostalih članica Unije, u društvu koje bi doprinijelo Hrvatskoj svojim prestižem, statusom, civilizacijskim temeljima i kozmopolitskim uređenjem. Drugi argument bila je činjenica da bi se time otvorio pristup tržištu Unije, tržištu u kojem je kretanje robe i kapitala slobodno i bez prepreka, što bi unaprijedilo ulazak stranih investicija u Hrvatsku. Treći argument predstavljala je mogućnost korištenja europskih pretpristupnih i pristupnih fondova, čija sredstva bi svakako unaprijedila hrvatsko gospodarstvo.
Prvi govornik negacije, Petar Ninić, odmah je zatim postavio tri argumenta svog tima. Prvi, da nam je Europska unija nametnuta i da alternative za Hrvatsku nema, što je samo po sebi loše; drugi, da je gospodarstvo Europske unije društveno odgovorne orijentacije, što bi za Hrvatsku značilo nužnost prilagodbe svojih tvorničkih postrojenja (među ostalim stvarima), što je opet golem trošak, a time i loš za gospodarstvo; treći, da bi subvencije primane od EU bile van kontrole Hrvatske, što bi Hrvatsku stavilo u potlačenu poziciju.
Obje strane su uredno iznijele argumente i u daljnjim govorima je slijedilo međusobno pobijanje tuđih argumenata i obrana vlastitih – klasično debatiranje. Neki članovi su u tome bili uspješniji, neki manje uspješni, ali sve u svemu, njihove debatne vještine su bile zadovoljavajuće uzevši u obzir da je to svima njima bila prva debata. U govorništvu nije potkazao nitko, što samo potvrđuje da su članovi Financijskog kluba spremni bez straha javno nastupati, što je svakako važna prednost. Najbolji govornici bili su Mateja Mikulčić iz negacije i Mate Rosan iz afirmacije jer su najbolje prošli na sudačkoj procjeni. U biranju najboljih govornika primarno se gledala pragmatičnost onoga što govore, odnosno doprinos njihovog nastupa njihovom timu i ishodu debate. Sekundarno se gledao njihov nastup. Govorničke vještine, govor tijela, sve se uzimalo u obzir. Nijanse su presudile.
U konačnoj analizi debate, pobijedila je negacija. Razlog je bio taj što je negacija pobila drugi argument afirmacije (važnost slobodnog pristupa tržištu) te se u priličnoj mjeri dotakla prvog i trećeg argumenta. Dok sa, s druge strane, afirmacija propustila dotaknuti prva dva argumenta negacije u potpunosti, što je bilo kobno za ishod debate. Treći argumenti oba tima su se u određenoj mjeri preklapali, tako da je bilo „borbe“ oko njih, ali, na kraju su negaciji sva tri argumenta ostala stajati. A, uz jedan srušeni argument afirmacije, tu je odluka već mogla biti donesena.
Sve u svemu, članovi su se dobro iskazali.