Devizni tečaj

 

Kune, euri, dolari… Mogli bismo tako nabrojati preko 200 različitih svjetskih valuta. U suštini sve one imaju istu svrhu – olakšati razmjenu roba ili usluga. Formalnije rečeno, to je papirni i kovani novac koji izdaje država ili središnja banka, a služi kao sredstvo plaćanja. Ograničivši opseg promatranja na samo jednu državu, recimo Republiku Hrvatsku, korištenjem mnogima nam drage hrvatske kune, omogućena je trgovina među svim žiteljima Lijepe naše. No, gotovo da ne prođe dan da ne čujemo kako je današnji svijet jedno veliko globalno selo. Stanovnici različitih država međusobno trguju, koriste izume zemalja koje su i tisućama kilometara udaljene, kupuju odjeću s drugih kontinenata, a možda privremeno i rade u stranoj zemlji kako bi prehranili obitelj u svojoj matičnoj zemlji. Mali problem se javlja zbog toga što ne postoji jedinstvena svjetska valuta, nego mnoge zemlje imaju svoje nacionalne valute. Kako sada naručiti prelijepi dizajnerski stol iz Italije čija je cijena izražena u eurima, a dotični ljubitelj talijanskog dizajna privređuje u Hrvatskoj te mu na račun sjedaju kune. Upravo tu u igru uskače devizni tečaj. Zaključujemo, otvorena ekonomija osnovni je preduvjet za pojavu ovoga monetarnog instrumenta.

 

Nominalni tečaj

(Nominalni) devizni tečaj izražava cijenu jedinice strane valute putem domaće valute.  Objašnjeno na primjeru gore spomenutog stola, putem deviznog tečaja osoba doznaje koliko stol, čija je cijena prvotno izražena u eurima, iznosi u kunama. Vrijedi napomenuti kako bi ispravno bilo i izraziti cijenu jedinice domaće valute u stranoj, no ovaj se članak pridržava prvotno spomenute konvencije.

Pogledom na web stranicu Hrvatske narodne banke (HNB), može se saznati kupovni, srednji i prodajni nominalni tečaj. Svaki od tri različita tečaja se koristi u druge svrhe (oni međusobno minimalno odudaraju, ali na velike iznose to je itekako primjetno). Tako će naš kupac stola zamijeniti kune za eure po prodajnom tečaju kako bi mogao platiti stol. Suprotna situacija je s turistom koji je stigao iz Njemačke u Hrvatsku te želi zamijeniti eure za kune. On će to u hrvatskoj banci obaviti po kupovnom tečaju jer banka kupuje od njega eure. Kako banka naplaćuje tu zamjenu, logičnim se nameće da je prodajni tečaj nešto veći od kupovnog.

Odnosi dviju valuta ne moraju biti i uglavnom ni nisu fiksni. Tako domaća valuta može ojačati u odnosu na stranu, odnosno tečaj može aprecirati. Isto tako, domaća valuta može deprecirati u odnosu na stranu što će rezultirati rastom omjera strane i domaće valute.

 

Realni tečaj

Nominalni devizni tečaj predočava odnos domaće valute i strane valute, ali ne mora nužno točno dočarati koliko zaista neki proizvod strane države košta izražen u domaćoj valuti. Bitan je i odnos cjenovnih indeksa. Realni tečaj predstavlja upravo to, osim što se doznaje koliko se strane valute dobije za domaću, realni tečaj sadržava i informaciju kakav je odnos cijena domaćih i stranih dobara. U izrazito pojednostavljenom primjeru, odnos cijena stola proizvedenog u Italiji i stola proizvedenog u Hrvatskoj bi predočio omjer BDP deflatora. Kako na sveukupni indeks cijena utječu mnoga dobra, ponešto je složeniji izračun BDP deflatora, negoli onaj korišten u ovom primjeru, ali o tome nekom drugom prilikom.

Ukoliko s E označimo nominalni tečaj, s P BDP deflator (indeks cijena) domaće, a s P* deflator strane zemlje, onda je:

Pritom valja naglasiti, kao i kod nominalnog tečaja, i realni devizni tečaj razlikuje aprecijaciju i deprecijaciju.

Režimi deviznih tečajeva

Okvirno govoreći, tečaj se formira na deviznom tržištu mehanizmom ponude i potražnje. Naravno, iza tako kratke rečenice stoji puno zamršeniji svijet s mnoštvom faktora koji direktno i indirektno uzrokuju fluktuacije tečaja, od kamatnih stopa pa nadalje. Svi potrebni mehanizmi bitni za shvaćanje konteksta ove serije članaka bit će spomenuti i objašnjeni, a za sada nećemo dalje u dubinu formiranja tečaja.

Svakako se mora spomenuti postojanje raznih deviznih tečajeva. Tu se kao dva ekstrema javljaju sustav plivajućih deviznih tečajeva i sustav fiksnih deviznih tečajeva.

Plivajući tečajevi su u potpunosti prepušteni tržišnim mehanizmima te mogu neprestance varirati u odnosu na svaku drugu stranu valutu. Takav sustav koriste primjerice SAD, Japan, Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Drugi ekstrem čine fiksirani devizni tečajevi. To su oni tečajevi koji su fiksirani prema nekoj stranoj valuti i shodno tome se kreću kao što se kreće i tečaj te strane valute. Kao primjere valja izdvojiti zlatni standard i stanje nakon sastanka u Bretton Woodsu 1944. godine.

Zlatni standard označava vezivanje tečaja u ovisnosti o zlatu te spremnost i obvezu zemlje koja se drži zlatnog standarda da na zahtjev mijenja jedinice valute za jedinice zlata prema istaknutom tečaju kao što je bio slučaj s Velikom Britanijom do sredine 20. stoljeća.

Sastanak u Bretton Woodsu je iznjedrio novi dizajn međunarodnog monetarnog i tečajnog sustava. O tome će više biti riječi u dijelu Priča o povijesti, a za sada valja naglasiti da se 1944. godine 44 države vezalo za tečaj dolara i takvo stanje je potrajalo do krize 1973. godine.

Između dva navedena ekstrema trebalo bi istaknuti da ima i mnoštvo hibridnih rješenja od kojih je prigodno izdvojiti Europski monetarni sustav. Zemlje članice sustava (među kojima su Francuska, Njemačka, Italija…) dogovorile su krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća granice unutar kojih moraju održavati svoje bilateralne devizne tečajeve. Na taj sustav se može gledati i kao na prijelazno rješenje prema današnjoj zajedničkoj valuti (euru), odnosno ista valuta u više zemalja se može interpretirati kao ekstremni slučaj vezanog (fiksiranog) tečaja.

Što se tiče Hrvatske, 1993. Vlada je donijela odluku čvrstog vezivanja deviznog tečaja kune za njemačku marku (1 DEM = 4,444 HRK) kako bi se smanjila vrlo visoka inflacija. Cilj je već u prvoj godini provođenja stabilizacijskog programa postignut. Danas HNB provodi politiku upravljanoga fluktuirajućeg tečaja, a takav tečajni režim svrstavamo u hibridni. Iako domaća valuta nije fiksno vezana na neku drugu stranu valutu, niti košaricu valuta, nominalni je tečaj kune prema euru stabilan uz povremene HNB-ove devizne intervencije. Tomu doprinosi i velika političko-ekonomska povezanost Hrvatske s ostatkom država članica Europske unije te samim time i neizbježna vezanost uz euro makar deklarativno imali fluktuirajući tečaj. Vrijedi spomenuti da politika stabilnog odnosa HRK/EUR implicitno određuje odnos kune prema drugim stranim valutama na temelju njihovih tečajeva prema euru te je HNB lišen utjecaja na vrijednost kune prema valutama poput američkog dolara, švicarskog franka i drugih.

Naravno, svaki od sustava ima svoje prednosti i mane, no u velikoj većini slučajeva plutajući sustav je na glasu kao funkcionalniji. Tako fiksni tečaj u kratkom roku lišava dotičnu državu makroekonomskih instrumenata poput neovisnog određivanja kamatnih stopa i deviznog tečaja kao odgovor na eventualne šokove te se to može anulirati tek u srednjem roku.  Naime, ukoliko šok pogodi samo jednu od država u simbiozi, svakoj će biti potrebna drugačija makroekonomska prilika za pravilan odgovor na šok. Problem se javlja jer država koja ima neovisan tečaj poduzima mjere koje joj odgovaraju, dok ju država s fiksiranim tečajem mora slijediti makar joj to štetilo. Ukoliko se ispostavi da je situacija kritična te da se ipak mora promijeniti tečaj, tada se ne govori o aprecijaciji i deprecijaciji, već se kod fiksiranih tečajeva govori o revalvaciji i devalvaciji. Dva slučaja se ističu kao valjani razlozi za uvođenje fiksiranog deviznog tečaja:

  1. Kod grupe zemalja koje su izrazito međusobno integrirane, u smislu da dijele slične šokove ili je mobilnost radnika među njima izrazito velika
  2. Kada centralna banka nema dovoljno povjerenje građana i investitora za vođenje odgovorne monetarne politike

Kod plutajućeg deviznog tečaja vrijedi izdvojiti veću volatilnost i poteškoće kontroliranja tih fluktuacija putem monetarne politike.

 

Multilateralni devizni tečaj

Za kraj kratkog uvoda u problematiku deviznog tečaja još vrijedi spomenuti kako je bilateralan slučaj bio promatran samo radi jednostavnosti objašnjavanja, dok se u stvarnosti formira multilateralan tečaj, uzimajući u težinski odnos sve trgovinske partnere neke zemlje.

Summa summarum

Ovaj kratki teorijski pregled deviznog tečaja služi ponajprije kao alat čitateljima koji nisu ekonomske struke da bi stekli osnovna znanja potrebna za kvalitetno razumijevanje problematike koja se veže uz odnose stranih valuta. Svaki sljedeći članak će podrazumijevati usvojenost ovdje iznesenih pojmova, no neće zalaziti u dublje ekonomske sfere, već je naglasak na pristupu koji će biti razumljiv svima uz gore priložena osnovna teorijska znanja o deviznom tečaju.
Dragi čitatelji, znanje je moć. Shvatite ovaj mali djelić ekonomskog znanja kao vrlo moćno oruđe za kritičko razmišljanje o narednim člancima. Upravo će Vam ta kombinacija omogućiti vlastito kritičko promišljanje o prednostima i manama eura kao (zajedničke) valute. Svakako valja imati na umu kako je ovo tek vrh ledene sante za istinsko razumijevanje problematike, no i najdulje putovanje kreće prvim korakom!

Domagoj Badanjak

Literatura:

  1. Blanchard, Olivier (2017) Macroeconomics 7th edition. Boston Pearson
  2. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=63794
  3. https://treasury.un.org/operationalrates/OperationalRates.php
  4. Lovrinović, Ivan (2015.) Globalne financije. Zagreb Accent