Ekonomske politike Billa Clintona – Clintonomics

13313874_1045631868863350_263419942_o

U cjelokupnoj povijesti međunarodnih odnosa Sjedinjene Američke Države i njihova vanjska politika imale su posebno značenje. Bez obzira na međunarodni raspored i odnos snaga, broj aktera na međunarodnoj sceni, ulogu međunarodnih organizacija i financijskih institucija, dubinu i obim kriza, oružane sukobe te institucionalno-pravni okvir međunarodnog javnog prava, vanjskopolitičke odluke američkog predsjednika i njegove administracije imale su utjecaja na sadržaj i razvoj međunarodne zajednice.

Prvi u potpunosti posthladnoratovski predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, demokrat Bill Clinton, za američku i svjetsku javnost bio je personifikacija snažne Amerike koja je voljna i sposobna uvesti svijet u novo tisućljeće. Usprkos pritiscima na domaćoj političkoj sceni, brojnim skandalima u koje je bio upleten, kritikama njegove vanjske politike te nestabilnostima i nesigurnostima na globalnoj političkoj sceni, Bill Clinton uspio je dobiti i drugi mandat u kući.

Po ulasku u Bijelu kuću predsjednik Clinton neprestano je naglašavao da samo jaka, ekonomski snažna Amerika može uspješno predvoditi novi svjetski poredak. Svoju ekonomsku snagu, po njemu, Sjedinjene Države trebaju dokazati višim stupnjem integriranosti u svjetsko tržište. Na taj način SAD će stvoriti temelje svoje ekonomske supremacije u nadolazećem tisućljeću.

Kada je Bill Clinton prvi puta stupio na dužnost, prioritet mu je bio ispuniti dio svog izbornog programa, odnosno skrenuti fokus djelovanja američke vlade sa vanjske na unutrašnju. To se prvenstveno odnosi na smanjenje vojnog budžeta,  odnosno preusmjeravanje sredstava na poboljšanje američke ekonomije tj. ekonomskog položaja socijalno najugroženijih slojeva stanovništva. Na početku mandata je također inzistirao na brojnim društvenim reformama u duhu liberalizma i američkog progresivizma, odnosno lijevog krila vlastite stranke koja je nakon dvanaest godina republikanske Bijele kuće  držalo da mora kompenzirati prevelik utjecaj vjerske desnice  na administraciju Busha starijeg i Reagana.

15.02.1993. Clinton je napravio prvi korak koji se tiče direktno stanovništva, objavljujući plan dizanja poreza zbog izjednačavanja prihoda i rashoda u proračunu (tzv. budget deficit). Dva dana kasnije je na javnoj televiziji predstavio svoj ekonomski plan. Plan se fokusirao na smanjenje deficita više nego na smanjenje poreza srednjem sloju društva, a ekonomisti kojima je bio okružen su vršili pritisak na njega da digne poreze jer će smanjenjem deficita smanjiti cijene američkih obveznica.

U kolovozu 1993. godine Clinton uz potvrdu kongresa bez podrške republikanaca donosi zakon kojim smanjuje poreze tzv. Low income families, daje porezne olakšice 90% malih poduzeća i podiže poreze 1.2% najvećih poreznih obveznika.

U to vrijeme je i uveo direktivu „Don’t ask, don’t tell“ kojom je dozvoljeno homoseksualcima ulazak u vojsku, ali su svoju tajnu morali čuvati za sebe.

VOJNA ANGAŽIRANOST U SOMALIJI

Ako se nepostojanje dugoročne globalne vanjskopolitičke Clintonove strategije po njegovu dolasku u Bijelu kuću može opravdati posthladnoratovskim raspadanjem čvrstih temelja međunarodne zajednice i potrebe pronalaženja nekih novih oblika djelovanja na međunarodnoj sceni te nužnosti novog definiranja snaga i ovlasti, kriza na području Somalije pružala je mogućnost novoizabranom američkom predsjedniku da se iskaže svojim konkretnim vanjskopolitičkim akcijama. U krizi američka politika bila je upletena još od predsjednikovanja Busha, no na Clintonu je bilo da pronađe odgovarajuća konačna rješenja. Bila je to prilika Clintonu da pokaže međunarodnu odlučnost i snagu Sjedinjenih Američkih Država, ali i da se dokaže na domaćoj političkoj sceni kao predsjednik koji je u stanju rješavati i konkretne vanjskopolitičke krize.

U Clintonovo vrijeme Somalija je bila najsiromašnija zemlja na svijetu u kojoj je vladala anarhija, a uz pomoć UN-a SAD je htio uspostaviti unutarnji mir u Somaliji uz podijeljena stajališta u kongresu. Neuspjeli pokušaji specijalaca, pogrešne procjene CIA-e te sve veći broj brutalno ubijenih američkih vojnika kao i pripadnika humanitarne misije UN-a, te na kraju rušenje američkog helikoptera (film “Pad crnog jastreba” opisuje događaje iz Somalije, po mnogim kritičarima je jedan od najboljih ratnih filmova, a po mom osobnom mišljenju najbolji) od strane vojnog režima generala Aidide, nagnali su Clintona da obustavi vojnu akciju i povuče američke snage iz Somalije. Predsjednik Clinton izjavio je da „SAD ima obveza i u ostalim dijelovima svijeta“ te kako „izgradnja civilnog društva i demokracije u Somaliji nije isključivo američki posao“.

Clinton je u vanjskoj politici svoje zemlje promovirao koncept tzv. Humanitarnog rada, odnosno vojnih intervencija u cilju zaustavljanja stradanja civilnog stanovništva u zemljama zahvaćenim građanskim ratovima i sličnim krizama. Prvi takav primjer je bila američka okupacija na Haitiju 1994. godine, kojom je zamijenjena nekadašnja vojna garnitura i vraćen je demokratski poredak, odnosno spriječena je velika kriza koja je mogla zahvatiti i istočni dio obale SAD-a.

NAFTA

Dok je u društvenim pitanjima pokazivao sklonost prema ulijevo, Clinton je u ekonomskim pitanjima pokazao daleko više razumijevanja za neoliberalnu politiku svojih desničarskih prethodnika, uključujući i inzistiranje na konceptu slobodnog tržišta umjesto protekcionizma i državne regulative. Kruna takvih nastojanja bila je NAFTA, sporazum o uspostavljanju zone slobodne trgovine u Sjevernoj Americi, čime su velikim američkim korporacijama omogućile da ostvaruju profite na jeftinijoj radnoj snazi u Meksiku i Kanadi, a istovremeno zatvaraju domaće pogone.

Popularno zvana Klintonomija (Clintonomics) se fokusirala na 4 primarna zadatka:

  • Uspostaviti fiskalnu disciplinu i anulirati deficit u proračunu
  • Održavati politiku niskih kamatnih stopa i poticati privatni sektor
  • Maknuti tarife
  • Ulagati u ljudski kapital kroz obrazovanje i istraživanje

Bill Clinton je u dva mandata svojom politikom povećao GDP per capita sa 38 000$ na 45 000$ te smanjio javni dug kao udio u BDP-u s 66% na 56% dok je inflacija rasla prosječno „samo“ 2.3%, a nezaposlenost je na početku mandata iznosila 6.9%, spustila se na 4%, a na kraju mandata narasla do 4.7%.

graf1-clinton

SUMMA SUMMARUM

Bill Clinton izabran je za predsjednika SAD-a u dramatičnim danima američke i svjetske povijesti. Kraj hladnog rata, raspad SSSR-a i raspuštanje Varšavskog ugovora označavali su i nestanak gotovo 40-godišnjeg bipolarnog modela međunarodnih odnosa.

Svojom političkom ekonomijom i reformama u vojsci, monetarnoj i fiskalnoj politici je poveo SAD kao lidera sredinom i krajem 90-ih te početkom novog tisućljeća te ga učinio svjetskom supersilom.  Smanjivanjem poreza nižoj klasi i povećanju poreza višoj klasi je prikupljao političke poene, a usporedno s time i smanjio deficit od 4.7% na suficit od 2.4%.

Svojom politikom i reformama je zadobio simpatije mnogih amerikanaca, a u njegovo vrijeme SAD je doživio pravi mali boom, te je svojom političkom ekonomijom uveo SAD na velika vrata novog tisućljeća.

Ayrton Turudić