Nedavni neredi u Ukrajini te konačna Ruska invazija Krimskog poluotoka podsjeća na globalnu igru šaha. U ovom sam radu htio iznijeti neka od svojih zapažanja i skrenuti pažnju na ovu temu.
Jedna od prvih mjera kojima su svjetski vođe odgovorili Ruskom upletanju, a zatim i invaziju bile su sankcije prema ruskim političarima, oligarsima i kompanijama. Samo neki od visoko profiliranih osoba koje su pogođene sankcijama su; Sergei Ivanov, Gennady Timchenko, Vladimir Yakunin, Yuri Kovalchuk, Sergei Naryshkin, Victor Ivanov, Igor Sergun, Andrei Fursenko i Vladimir Kozhin. Trenutno popis broji više od 30 osoba.
Zajednički nazivnik privatnih osoba pogođenih sankcijama je njihova povezanost sa vrhom Rusije. Mnogi su prošli kroz KGB, visoko su educirani i odbijaju javno pridavati bilo kakvu pozornost ovim sankcijama negirajući postojanje vlastite imovine i interesa izvan Rusije, odnosno u zemljama koje su im postavile sankcije. Kompanijama poput Vise i Mastercarda ovakve sankcije ne odgovaraju jer posluju sa velikom količinom ruskog kapitala. Međutim ipak su najavili kako će prestati obrađivati transakcije u kojima su uključene ruske banke; SMP, InvestCapitalbank, Sobinbank i Bank Rossiya, ali to ne bi trebalo biti pogubno za poslovanje jer ove banke sudjeluju sa malim postotkom u financijskom poslovanju na ruskom teritoriju. Sankcije SAD-a i Europske unije za sada obuhvaćaju 17 pravnih osoba
Puno veći problem je pitanje nafte i zemnog plina. Međunarodna javnost na čelu sa SAD-om nastoji izolirati Rusiju. Jedna od metoda izoliranja Rusije je prekid ovisnosti Europe o ruskoj nafti i zemnom plinu.
SLIKA 1: Postotak destinacija izvoza ruskog zemnog plina, 2012
Rusija je prošle godine poslala oko 155 milijardi kubičnih metara zemnog plina u Europu, od čega je 82 milijarde prošlo kroz Ukrajinu. To predstavlja čak 30% europske potražnje za zemnim plinom. U centru događanja europsko-ruskih odnosa nalazi se Njemačka. Ruski plin i nafta predstavljaju 40% njemačkog uvoza tih energenata, a Njemačka uvozi čak i ugljen iz Rusije koji predstavlja 25% uvoza ugljena. Samo prošle godine uvezli su preko 40 milijardi kubičnih metara zemnog plina. Procjenjuje se da Njemačka može proizvesti samo 15% svojih potreba zemnog plina koristeći svoje resurse. Najveći dio ostatka zemnog plina Njemačka uvozi iz Norveške i Nizozemske. U slučaju krize ove zemlje bi mogle povećati svoju proizvodnju međutim to je kratkotrajno rješenje jer se predviđa da su zalihe u Sjevernom moru pri kraju. U Španjolskoj su otkrivene nove zalihe plina, međutim Španjolska dolazi sa svojim setom problema kao što je loša povezanost plinovoda.
Neke od alternativa izvan Europe bile bi uvoz ohlađenog, tekućeg plina (LNG) putem tankera iz Algerie, Qatara i SAD. Tada bi europska strana morala izgraditi nova skupa postrojenja za dekompresiju i pohranu plina, a i nove luke za prihvat ovako velikih tankera. Trenutni broj luka koje zadovoljavaju kriterijima nije dovoljan unatoč novo izgrađenim nizozemskim lukama. Trenutno je teško kupiti velike količine u kratko vrijeme na globalnom tržištu jer bi se poremetila cijena, a i zato jer su rezerve niske zbog Japana. Nakon potresa i incidenta sa nuklearnom elektranom Fukushima, Japan je drastično povećao svoju potražnju za plinom. Rusija je 2012 od prirodnog plina zaradila oko 50 milijardi eura, dok je nafta donijela zaradu od 211 milijardi eura. Iako zarada od prirodnog plina predstavlja oko 5 posto ruskog nacionalnog budžeta, pravi udarac ruskoj ekonomiji bilo bi smanjenje trgovanja naftom.
Ukrajina sada trpi najteže posljedice nalazeći se između dviju snažnih suprotstavljenih strana. U nedjelju 11. svibnja održan je novi referendum na Krimu kojim se glasalo žele li građani odvajanje od Ukrajine i stvaranje vlastite države. Glasovi su u velikoj većini bili za odvajanje. Ovo je tek prvi dio referenduma. Naime nakon odvajanja planira se novi referendum oko pripajanja Rusiji.
Činjenica je da Europa nema dugoročne alternative ruskom plinu, a kamoli ruskoj nafti. Sve ostale grane ekonomije su duboko povezane i nisu geografski limitirane što znači da bilo koji potez između SAD-a, Europe i Rusije rezultirao posljedicama koje bi sve strane osjetile. Vodi se igra biranja manjeg zla.
Autor osvrta: Filip Bilić