Tijekom posljednja dva desetljeća mnoge zemlje širom svijeta doživjele su značajan rast u svojim gospodarstvima. Paralelno s tim rastom, došlo je do još bržeg rasta u međunarodnim transakcijama, osobito u obliku izravnih stranih ulaganja (FDI). U širem smislu, inozemna izravna ulaganja (FDI) sastoje se od protoka kapitala, stručnosti i tehnologije u zemlju domaćina. Formalno je definirana kao “ulaganje radi stjecanja trajnog interesa za poduzeća koja posluju izvan gospodarstva investitora” (MMF, 1993). U našem je dinamičnom dobu privatizacije, liberalizacije i globalizacije, FDI nastao kao važan oblik međunarodnog toka kapitala te je putem ulaganja transnacionalnih korporacija (TNCs) postao glavni izvor vanjskog financiranja zemalja u razvoju. Udio neto inozemnih izravnih ulaganja u svijetskom BDP-u porastao je pet puta krajem osamdesetih i devedesetih godina, a na donjem grafu možemo pratiti trend FDI u dolarima.
Brzo i masivno kretanje kratkoročnih portfeljnih ulaganja koje su se dogodile u pojedinim zemljama svijeta uglavnom su bili akcelerator krize. Ipak, većina promatrača slaže se u jednom, razlikujemo FDI od kratkoročnih portfeljna ulaganja, jer je FDI dugoročno ulaganje. Dakle, uvidjevši važnost otvorenosti prema gospodarskom rastu, sve veći broj zemalja usvaja liberalne politike prema protoku stranog kapitala.
U literaturi, veza između FDI-a i gospodarskog rasta općenito ukazuje na pozitivan odnos između tih dviju varijabli te nudi nekoliko standardnih objašnjenja za to. U načelu, gospodarski rast može izazvati priljev FDI-a, u slučaju kada rast dovodi do veće ekonomije razmjera i, stoga, povećanja troškovne učinkovitosti. S druge strane, FDI može utjecati na gospodarski rast, kroz utjecaj na kapital, transfer tehnologije, stjecanje vještina ili tržišno natjecanje. FDI i rast također mogu pokazivati negativan odnos, osobito ako priljev FDI-a dovodi do povećanja monopolizacije lokalne industrije, čime ugrožava učinkovitost i dinamiku rasta.
Standardne ekonomske teorije ukazuju na izravnu, uzročnu vezu između ekonomskog rasta i FDI-a koji se može izvoditi u bilo kojem smjeru. S jedne strane, tokovi FDI-a mogu biti uzrokovani od strane zemlje domaćina gospodarskog rasta (ako zemlja domaćin nudi značajno potrošačko tržište), u kojem FDI služi kao zamjena robnoj razmjeni ili ako rast dovodi do veće ekonomije razmjera i troškovne učinkovitosti zemlje domaćina. S druge strane, FDI može pridonijeti izravno gospodarskom rastu zemlje domaćina povećavajući akumulaciju kapitala zemlje, izazivanjem transfera tehnologije i stjecanje vještina ili povećanjem konkurencije u lokalnoj industriji. Naravno, FDI-a može također spriječiti konkurenciju, a time i spriječiti rast, pogotovo ako vlade zemlje domaćina pružaju dodatnu zaštitu za strane investitore u procesu privlačenja njihova kapitala.
Općenito govoreći, odluke FDI-a, uz svoju tržišnu veličinu, ovise o različitim karakteristikama domaćih gospodarstva. To uključuje opću razinu plaća, stupanj obrazovanja, institucionalno okruženje, porezne zakone te ukupno makroekonomsko i političko okruženje. Utjecaj institucionalne kvalitete, fizičke infrastrukture, uvozne carine, makroekonomske stabilnosti i političke stabilnosti na priljev FDI-a uglavnom je pozitivna. (Wei, 1997; Mallampally i Sauvant, 1999; Trevino i sur, 2002;. Biswas, 2002), dok je utjecaj poreza na dobit usmjeren prema negativnom ishodu ( Wei, 1997;. Gastanaga, 1998; Hsiao, 2001).
Empirijski, pozitivan učinak zemlje domaćina gospodarskog rasta na priljev FDI-a potvrđen je putem raznih studija ( Veugelers, 1991.; Barrell and Pain, 1996.; Grosse i Trevino, 1996.; Taylor i Sarno, 1999.; Trevino, 2002.). Učinak FDI-a na gospodarski rast pokazao se pozitivnim (Dunning, 1993; Borensztein, 1998;. De Mello, 1999, Ericsson i Irandoust, 2000; Trevino i Upadhyaya, 2003), ali i negativnim (Moran, 1998 ). Općenito, pozitivan učinak FDI-a na rast više je vjerojatan kada je FDI-a uložen u konkurentno tržište, a negativan utjecaj FDI-a vjerojatniji je kod FDI ulaganja u zaštićenu industriju (Encarnation i Wells, 1986).
Nekoliko razloga može objasniti razlike u empirijskim rezultatima. Prvi, ispitivanja se tradicionalno provode pomoću podataka koje obično pripadaju heterogenim zemaljama. Drugo, prethodne studije koristile su različite teorijske modele. Treće, empirijske studije obično imaju implementiran broj različitih ekonometrijskih tehnika u ispitivanju i procjenama. Međutim, ova razlika u rezultatima ne isključuje potrebu za daljnjim istraživanjima predmeta, dok je jasno naznačeno da analiza i dobiveni rezultati nisu nužno generalizirani drugim slučajevima.
Autor osvrta: Mate Rosan