Temeljni kriteriji prema kojima zemlje možemo svrstati u najnerazvijenije su sljedeći:
a) kriterij-niskog dohotka, mjeren Bruto nacionalnim dohotkom po stanovniku
b) kriterij slabosti ljudskog kapitala, mjeren Indeksom ljudskog kapitala
c) kriterij gospodarske ranjivosti, mjeren Indeksom gospodarske ranjivosti
Trenutno, UN navodi 84 zemlje kao najnerazvijenije zemlje svijeta, a većina njih su afričke zemlje koje već godinama imaju imidž nerazvijenih zemalja.
U razdoblju od 2001. do 2010. godine FDI priljevi kapitala su u najnerazvijenim zemljama svijeta (LDCs) bili najvažniji vanjski privatni kapitalni tokovi, premašujući iznos inozemnog portfelja i ostalih ulaganja u kombinaciji. Ostali su ispod ukupne razine ODA odnosno (Službene razvojne pomoći), ali bili su veći od bilateralne ODE (koja isključuje ODU iz multilateralnih organizacija). U razdoblju od 1990. do 2009., u 13 najnerazvijenih zemalja FDI se povećao dok su se bilateralni tokovi ODE smanjili.
FDI ima važnu ulogu u najnerazvijenijim zemljama, budući da se od 2001. do 2010. u navedenim zemljama udvostručila prisutnost najvećih transnacionalnih kompanija (TNCs). Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se od početnih 108 korporacija njih 75 povuklo, ali je u spomenutom intervalu otvoreno drugih 175 podružnica, koje su na taj način pridonijele rastu prisutnosti transnacionalnih kompanija. Iako je FDI u navedenim zemljama prilično neodrživog i nestabilnog karaktera, to je samo jedan od načina na koji ga možemo promatrati u spomenutom slučaju.
Geografska distribucija FDI-a u najnerazvijenijim zemljama prilično je neproporcionalna, odnosno, 80 % svih tokova odnosi se na resursno bogata gospodarstva u Africi dok su priljevi stagnirali ili čak padaju u zemljama poput Butana, Burkine Faso, Djiboutija i Mauritanije.
Grafički prikaz 5. Odnosi se na 10 zemalja kod kojih vrijednost FDI-a iznosi više od 5 bilijuna dolara, a samo Angola, Ekvatorijalna Gvineja, Sudan i Zambija primile su više od ukupne polovice iznosa FDI-a u najnerazvijenih zemljalja, što upućuje na koncentriranost FDI-a.
Dok su azijske najnerazvijenije države u svojim uslužnim industrijama, poput telekomunikacija i opskrbe električnom energijom, uspjele privući strane ulagače, u Africi najveći dio priljeva čine aktivnosti ekstrakcije, odnosno mnogi veliki FDI projekti u formi greenfield invesitcija bazirani su na vađenju metala ili nafti. Veliki FDI projekti u uslužnim djelatnostima poput telekomunikacija realiziraju se tek kroz spajanja ili pripajanja.
Iako je došlo do rasta ulaganja u Africi, ostaje problem premalog ulaganja u proizvodni sektor, što je posljedica političke nestabilnosti te nedostatka kvalificirane radne snage. Također, loš odaziv investitora u proizvodnom sektoru moguća je posljedica postupne liberalizacije velikih tržišta gdje je nagrižen poželjni pristup prema LDCs.
Analizirajući samo dio koji se odnosi na aspekt FDI-a u najnerazvijenijim zemljama, može se zaključiti da još uvijek postoji prevelika averzija ulagača prema spomenutim zemljama, što zbog opravdanih ili neopravdanih razloga. Opravdani razlozi se odnose na nesređene političke prilike unutar zemalja, građanske ratove i slično, dok ulagači neopravdano ne žele ulagati u uslužne djelatnosti od kojih bi nerazvijene zemlje dugoročno profitirale, već je fokus na vađenju neobnovljivih sirovina što donosi kratkoročni prosperitet.
Autorica osvrta: Maja Žegrec