Bruto domaći proizvod (BDP) jako je važan pokazatelj kretanja nekog nacionalnog gospodarstva. Na kretanje BDP-a utječu četiri komponente:
- osobna potrošnja (C),
- (bruto) investicije (I),
- državna potrošnja (G),
- neto izvoz (X- M) – razlika izvoza i uvoza
Ovaj rad razmatrat će samo komponentu investicija i to samo one investicije koje se odnose na investicije stranih subjekata u RH, tj. direktne strane investicije (FDI). Međutim, sve investicije stranih subjekata ne ulaze u FDI, već moraju zadovoljiti jedan od dva osnovna kriterija, stoga se direktnim stranim investicijama smatraju:
- investicije u vlastito poduzeće u inozemstvu (podružnica, predstavnoštvo ili samostalno poduzeće),
- te kupnja minimalno 10% nekog inozemnog poduzeća.
Na osnovu ova dva kriterija direktne strane investicije dijelimo na:
- greenfield investicije – investicije u nova postrojenja,
- brownfield investicije – investicije u postojeću infrastrukturu.
Statistiku direktnih stranih investicija vodi Hrvatska narodna banka, i to od 1993. godine, stoga je zgodno pogledati kako se FDI kretao u vremenskom periodu od 1993. do 2010. U tom periodu (18 godina) ukupne direktne strane investicije iznose 24.722,9 milijuna eura. 1999. godine prvi puta je FDI prešao milijardu eura te se na toj razini zadržao do 2003. godine kada je iznosi 7,13% u ukupnom FDI-u. 2004. godine zabilježen je pad FDI-a ispod milijardu eura, no 2005. godine ponovno se FDI vraća na razinu iz 1999. godine. 2006. godine FDI raste na 2.768,3 milijuna eura (11.20% ukuonog FDI-a) što je porast od šest postotnih bodova u odnosu na 2005. godinu. Do 2008 . godine FDI je u konstantom rastu i tada doseže svoju najveću vrijednost u promatranom razdoblju, 17,06% ukupnog FDI-a (4.218,6 milijuna eura). 2009. godine uslijed financijske krize koja je zahvatila svijet u cijelini FDI pada, no ne tako drastično kao u 2010. godine kada FDI pada ispod razine iz poslijeratne 1996. godine tj. na 232,3 milijuna eura. Prva dva kvartala 2011. godine daju nam nadu da će se FDI oporaviti i vratiti barem na razinu iz 2000.godine. (Prilog 1.)
Iznos FDI-a po pojedinoj godini sam za sebe ne govori mnogo, ali kada se pogleda struktura po djelatnostima dobije se nešto bolja slika. U promatranom razdoblju najviše se ulagalo u financijsko posredovanje, 8.732,5 milijuna eura (35,33% ukupnog FDI-a u promatranom razdoblju) te u trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini 2.725,5 milijuna eura (11,02% ukupnog FDI-a u promatranom razdoblju). Razdoblje od 2006. godine do 2010. godine posebno je zanimljivo za promatrati. 2006. godine jedna trećina svih investicija išla je u financijsko posredovanje, dok 2007. godine taj udio prelazi 50%. 2008. godine vidljiv je nagli skok investicija u trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini koji se održao čak i u kriznim vremenim, dok su investicije u financijsko posredovanje zabilježile drastičan pad u 2010. godini. Ostale dijelatnosti su zanemarive ili su bilježile dezinvestiranja. (Prilog 2.)
Primjerice, u 2010. godini ostale poslovne aktivnosti bilježe porast od 105% u odnosu na ukupni FDI te godine samo zbog velikih dezinvestiranja u pojedninim djelatnostima, posebice u kemijskoj industriji.
Prikazano je koliko se ulagalo i gdje se ulagalo, a sada će biti izneseno tko je sve ulagao u RH i u kojem iznosu. Prvih osam ulagača u RH u promatranom razdoblju (1993. – 2010.) od ukupnog iznosa FDI-a uložilo je 82,24% (20.331.4 milijuna eura) što pokazuje veliku koncentraciju ulagača. Gledajući samo prva tri ulagača dolazimo do podatka da su oni uložili preko 50% sredstava u promatranom razdoblju (52,37%), što apsolutno iznosi gotovo 13 milijardi eura, što potvrđuje činjenicu da su direktne strane investicije u RH izrazito koncentrirane.
Najveći ulagači u RH i novčana ulaganja u promatranom razdoblju:
- Austrija – 6.252,0 milijuna eura (25,29%),
- Nizozemska – 3.703,2 milijuna eura (14,48%),
- Njemačka – 2.992,9 milijuna eura (12,11%),
- Mađarska – 2.333,4 milijuna eura (9,44%),
- Luksemburg – 1.387,3 milijuna eura (5,61%),
- Francuska – 1.357,7 milijuna eura (5,49%),
- Italija – 1.202,8 milijuna eura (4,87%),
- Slovenija – 1.101,8 milijuna eura (4,46%).
Vidljivo je da većina direktinh stranih investicija dolazi iz europskih zemalja, a sve su članice Europske Unije. Potvrda visoke koncentracije FDI-a je i podatak da je Austrija uložila četvrtinu ukupnih sredstava u promatranom razdoblju. 2006. i 2009. godine Nizozemska se pokazala kao veliki ulagač dok je Austrija stagnirala. 2010. godina je posebno zanimljiva jer se pokazala kao godina u kojoj su glavni ulagači (Austrija i Nizozemska) povukla značajna sredstva, no neke nove zemlje, kao što su Italija, Belgija i Luksemburg, pokazale su se kao važni ulagači. Prva dva kvartala pokazuju značajan oporavak i povratak velikog ulagača Austrije, a SAD se ponovno pojavljuje kao značajan ulagač. (Prilog 3.).
Kako je BDP jako važno mjerilo gospodarskih kretanja pojedine zemlje, a incesticije (FDI) su jedna od komponenti BDP-a usporediti ćemo investicije s BDP- om u razdoblju od 1995. do 2010. godine.
Kao što je vidljivo iz tablice 5. FDI nikada, u promatranom razdoblju, nije prešao 10%, a najveći je bio 2008. godine (8,91%) kada su i BDP i FDI bili najveći. (Prilog 4.) Iz toga se da zaključiti da bi trebalo povećati FDI, no isto tako trebalo bi promijeniti strukturu FDI-a jer se ulaganjem u djelatnosti za koje već postoji infrastruktura (brownfield investicijama) povećava FDI, no utjecaj na BDP je malen. Iznimka je samo 2008. godina kada se naglo povećavaju investicije u trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini, vjerojatno zbog ulaska stranih trgovačkih lanaca (greenfield investicije), a te investicije imale su utjecaja i na porast BDP-a.
Prilog 1 – FDI po godinama ulaganja
Prilog 2 – Struktura FDI-a u RH po djelatnostima
Prilog 3 – Struktura FDI-a po zemljama
Prilog 4 – Udio FDI-a u BDP-u po godinama
Autor osvrta: Marin Relja