Indikatori tehničke analize

     U četvrtak, 27. siječnja 2011. godine posljednju je radionicu Financijskog kluba u ovom semestru održao Pavao Crnko. Na početku radionice, kolega Crnko je suprotstavio pretpostavke tehničke analize s pretpostavkama financijske teorije. Zaključeno je da akademska zajednica počinje ozbiljnije shvaćati empirijske uspjehe donošenja trgovinskih odluka na temelju zaključaka koji nastaju upotrebom indikatora tehničke analize. Naime, u posljednjih nekoliko desetljeća, u okviru financijske teorije razvila su se interdisciplinarna područja kao što su bihevioralne financije i neurofinancije, čime je zaokrenut pogled na efikasnost financijskih tržišta. Među navedenim, najviše je istaknuta hipoteza o prilagođavanju tržišta koju je 2005. godine objelodanio Andrew Lo, profesor s MIT-a, kojom se smatra da su ljudske emocije (poput pohlepe ili panike) važniji pokretači kretanja na financijskim tržištima od racionalnih investicijskih prosudbi tj. maksimizacije koristi za zadanu razinu rizika.

     Osnovna karakteristika prilagođavajućih tržišta jest postojanje trenda. Zadaća je tehničke analize otkriti kakav je trend na tržištu prisutan te kada se može očekivati promjena smjera trenda. Za detekciju trenda preporuča se korištenje Wilderovog sustava pokazatelja ADX kojim se može odrediti snaga i smjer kretanja trenda. Ukoliko je na tržištu prisutan horizontalan trend preporuča se korištenje oscilatora kao optimalnih indikatora tehničke analize. Među njima, ističu se stohastički oscilatori (%K i %D), indeks relativne snage (RSI) te stopa promjene (ROC). Takvi indikatori brzo reagiraju na tržišne promjene što je izuzetno važno kod učestalih kratkotrajnih promjena smjera kretanja tržišnih cijena. U slučaju kada je na tržištu prisutan rastući ili padajući trend, preporuča se upotreba pomičnih prosjeka kao optimalnih indikatora za donošenje trgovinskih odluka. U pomične se prosjeke ubrajaju jednostavni, linearno ili eksponencijalno vagani pomični prosjeci, Bollingerove ovojnice te konvergencija/divergencija pomičnih prosjeka (MACD).

     Optimizacijom dužina indikatora moguće je ostvariti još veće nominalne prinose. Ukoliko su dužine kraće, indikatori daju češće kupovne i prodajne signale. Prečesti kupovni i prodajni signali znatno povećavaju transakcijske troškove, što znatno reducira realni prinos trgovanja. Zbog toga, svaki investitor treba napraviti trade-off između broja trgovanja s jedne strane, te očekivanog prinosa kojeg od trgovanja očekuje.

Handout s radionice mozete preuzeti ovdje.

Odgovori