Poznata je činjenica da puno više uvozimo nego izvozimo. Primjeri koji ovu tvrdnju potvrđuju gotovo su apsurdni. Nevjerojatno je da zemlja na čijim područjima postoje idealni jedinstveni klimatsko-zemljišni i drugi uvjeti za razvoj vinarstva uvozi šest puta više vina nego što izvozi. Godišnji uvoz od 1,2 milijarde dolara finalnih proizvoda i 700 milijuna dolara sirovina definitivno ruše sliku o Hrvatskoj kao poljoprivrednoj zemlji. Usporedbe radi, u Europi uvoz prehrambenih proizvoda maksimalno čini 8% ukupne vrijednosti tržišta hrane, dok je u Hrvatskoj ta stopa već narasla na oko 40%. Možda to i ne bi bio problem kad bismo visok postotak uvoza barem pokrili izvozom. Budući da pokrivenost uvoza izvozom iznosi tek 59,9%, red je da se zapitamo gdje smo zapeli sa izvozom, kako ga povećati i na taj način ostvariti gospodarski rast i izaći iz krize.
Izraženo u eurima, hrvatski je robni izvoz, u razdoblju od siječnja do kraja listopada ove godine, iznosio 7,4 milijarde eura, a uvoz 12,4 miijarde eura. Usporedimo li isto razdoblje prošle godine, izvoz je ove godine veći za 0,8%, dok je uvoz smanjen za 0,3%. Manjak u robnoj razmjeni sa inozemstvom u prvih deset mjeseci bio je 4,9 milijarde eura, što je za 1,7% manje nego u istom razdoblju prošle godine. Najveći utjecaj na takvo kretanje imala je brodogradnja, nestabilna komponenta koja čini 12% izvoza, te izvoz nafte i naftnih derivata koji uvelike ovisi o rastu cijena tog energenta na svjetskom tržištu.
U proizvodnji rafiniranih naftnih proizvoda u prvih deset mjeseci ove godine ostvaren je izvoz u iznosu 823,1 milijun eura što je 8,2 posto više nego lani, izvoz kemikalija i kemijskih proizvoda porastao je za 4,7% na 551,8 milijuna eura, proizvodnja strojeva i uređaja za 16,1 posto na 477 milijuna eura. Industrije koje bi mogle potaknuti daljnji razvoj izvoza su farmaceutska, elektro-prerađivačka, metalna, drvna, prehrambena i brzorastuće industrije poput softverske.
Gore navedeni podaci izgledaju optimistično, međutim, postoji i druga strana „medalje“. Statistika robne razmjene s inozemstvom pokazuje da je samo u listopadu ove godine izvezeno robe u vrijednosti od 666,5 milijuna eura, što je 26,1% manje nego u listopadu prošle godine, dok je uvoz istodobno povećan za 1,7% na 1,3 milijarde eura. Tako je deficit u robnoj razmjeni u listopadu iznosio 608,6 milijuna eura, što je 73,6% veći deficit nego u listopadu prošle godine.
Ovakvo stanje uzrokovalo je priličan broj problema. Od 113 586 registriranih trgovačkih društava u Hrvatskoj, odnosno 96 758 onih koji dostavljaju Fini svoje financijske podatke, samo je 12 035 koji nešto izvoze. Porazna je činjenica da je samo 10% hrvatskoga gospodarstva usmjereno na izvoz. Nadalje, visoki troškovi rada uzrokuju visoku cijenu hrvatskih proizvoda koji nisu konkurentni na inozemnom tržištu. Problem je i što Hrvatska prednjači u radno i resursno-intenzivnim proizvodima i proizvodima niske tehnološke razine te zbog toga ne može ostvariti više godišnje stope rasta izvoza. Hrvatski izvoznici kao probleme navode i nelikvidnost, financiranje izvoza, nedovoljnu promociju hrvatskih izvoznih proizvoda, pravnu nedorečenost te financijsku nesigurnost.
Kako riješiti probleme? Vlada bi trebala pojednostaviti zakonsku regulativu i više pozornosti posvetiti funkciji i efikasnosti subvencija. Razvoju izvoza doprinijelo bi: smanjenje poreznog opterećenja novoosnovanim poduzećima na određeno vremensko razdoblje, tehnološko unaprijeđenje poduzeća, poticanje potpore razvoju srednjeg i malog poduzetništva usmjerenog na izvoz i eventualna devalvacija tečaja kune. Za daljnji razvoj izvoza trebalo bi ojačati Hrvatsku banku za obnovu i razvitak (HBOR) kroz povećanje temeljnog kapitala nužnog za osiguranje kredita sa značajno nižim kamatama i uz duži rok otplate. Potrebno je riješiti probleme i ojačati izvoz pogotovo zbog nepovoljnih vanjskih utjecaja nastalih zbog prepolovljenih očekivanja gospodarskog rasta za Njemačku te smanjenih za većinu europskih zemalja koja će sigurno usporiti potražnju za hrvatskim izvoznim proizvodima.
Autorica osvrta: Tina Grubišić