Javna nabava predstavlja bitan segment u gospodarstvu, pogotovo ako se uzme u obzir da se njena godišnja vrijednost u Republici Hrvatskoj proteklih nekoliko godina kreće između 10 i 15% BDP-a, odnosno 30 i 45 milijardi kuna. Obujam javne nabave se, u odnosu na predrecesijsko razdoblje, konstantno smanjuje (a smanjuje se i BDP) – sa preko 16% udjela u BDP-u 2007.g. pao je na 11,9% 2012.g. što se smatra negativnim trendom budući da slične trendove bilježe zemlje kao što je Grčka, dok se izdaci za javnu nabavu EU kreću više prema udjelu od 20ak% BDP-a.
Karakteristika je javne nabave interakcija privatnog sektora, koji se vodi profitinim interesima, te javnog sektora koji profitnih interesa ne bi smio imati. Kako se kod javnih nabava vrlo često nabavljaju skupi radovi i usluge problem koji se često javlja jest korupcija.
Unatoč provođenju antikorupcijskih programa od strane Ministarstva pravosuđa, objavljivanju natječaja na elektroničkom oglasniku javne nabave Narodnih novina, stranicama trgovačkih sudova, lokalnih samouprava itd., objavljivanjem baze podataka kakva postoji na web stranici udruge Vjetrenjača isl. korupcija je i dalje moguća u svim fazama javne nabave. Najčešće se istiću problemi kod prve faze kad se već kod pripreme natječajne dokumentacije pogoduje određenom ponuditelju, zatim precjenjivanje potrebnih količina, kartelski sporazumi…
Procjene su da se zbog korupcije gubi 10% ukupne vrijednosti nabave, dakle 3-4 milijarde kuna. Otvoreni postupak, u kojem svaki ponuditelj može podnijeti ponudu, najčešće je korišten proces nabave. Prosjek zaprimljenih ponuda u procesu javne nabave kod nas iznosi 3.3, no postotak slučajeva sa samo jednom zaprimljenom ponudom je oko 40%, a u 17% slučajeva u procesu se javljaju dva ponuditelja što ukazuje na nekonkurentnost odnosno činjenicu da se nemože govoriti o efikasnom tržišnom natjecanju nego prije o dogovornoj ekonomiji.
Najveći naručitelji su Zagrebački holding d.d., Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., HEP Operater distribucijskog sustava d.o.o., HEP Proizvodnja d.o.o., HŽ Vuča vlakova…
U najveće ponuditelje ubrajaju se Zagrebačka banka d.d., JP Morgan Chase, Županijske ceste zagrebačke županije d.o.o., INA d.d., HEP – Opskrba d.o.o., Privredna banka d.d. …
Zakon o javnoj nabavi se izmjenama donesenim 2013.g. dodatno prilagođava europskim direktivama. Zanimljivo je spomenuti da se prag bagatelne nabave, za koju ne treba proces javne nabave odnosno natječaj, diže sa 70 000 kn na 200 000 kn za robe i usluge te 500 000 za radove. Neki će reći kako i to omogućuje korupciju dok s druge strane ostale zemlje članice EU imaju tolerantnije pragove što omogućuje efikasniju i bržu provedbu javne nabave.
Također, sa europskim normama je usklađena i „Strategija razvoja elektroničkog sustava javne nabave“ za razdoblje 2014. – 2016.g. koja za cilj ima prijelaz sa sustava temeljenog na papirnatim dokumentima na elektronički sustav – omogućenje elektroničkog dostavljanja ponuda, elektroničko obavljanje dražbi isl. Budući da bi to značilo korištenje naprednijih elektroničkih tehnologija (umjesto jednostavnog MS Office paketa) kao nedostatak se odmah nameće nedostatak potrebnih znanja tj. ljudskih kadrova koji bi tu informacijsku tehnologiju primjenili; nedostatak su i visoki početni (do 5 milijuna eura) i operativni troškovi. Ono što se ističe kao prednost jest ušteda, ponajprije na korupciji – što bi onda kompenziralo troškove uvođenja, povećanje transparentnosti i učinkovitog upravlja te mogućnost lakšeg uključivanja na EU tržište.
Formalno postoji niz mjera za rješavanje rastrošnosti u javnoj nabavi, osim već spomenutih može se spomenuti i pokušaj objedinjavanja javne nabave (primjer: u području zdravstva – zagrebačke bolnice), poticanje lokalnih i regionalnih samouprava da svoje procese javnih nabava objavljuju transparentije itd.
Ostaje samo vidjeti u kojoj mjeri će promjene zakona i strategija nastaviti pozitivno mijenati praksu.
Autor osvrta: Mateja Horvat