Kako se uspoređivati s ostalima

Indikatorima i usporedbama do veće konkurentnosti

 indikatori

Doing Business, EIS, CPI, WGI i HDI samo su jedni od pokazatelja kojima se pokušavaju opisati različite kvalitete država. No uz usporedbu mogu biti i vrlo dobar pokazatelj u kojim su područjima potrebne promjene i reforme.

Nerijetko se susrećemo s medijskim napisima o međunarodnim ocjenama hrvatskog gospodarstva, korupcije u zemlji ili lakoće poslovanja. Riječ je zapravo o institucionalnim pokazateljima. Indeks ekonomskih sloboda, indeks ljudskog razvoja, indeks percepcije korupcije, svjetski indikator vladanja i indikator poslovanja samo su neki od poznatijih svjetski uvaženih pokazatelja. Upravo spomenute pokazatelje razvijene države koriste kao pokazatelje napretka i na kojim područjima je potrebno provesti reforme.

Izmjeri mi ekonomske slobode

Institucija koja provodi istraživanja sama određuje kako će računati svoj pokazatelj. Formule po kojima se oni računaju ponekad su javne, a neke se drže u tajnosti – ovisi o instituciji. No svaki od njih mjeri jedan aspekt društva ili gospodarstva. Tako primjerice “Index of Economic Freedom” mjeri ekonomske slobode poput slobode trgovanja, poslovanja, regulatornu efikasnost i tržište rada neke zemlje. Hrvatska je prema ovim pokazateljima umjereno slobodna zemlja te se nalazi na 87. mjestu od 100. zemalja sa 60 od 100 bodova. Prema njemu, Hrvatska dobro stoji po slobodi trgovine i investiranja, a loše što se tiče tržišta rada i vlasničkih prava. Na samom vrhu nalazi se Hong Kong, Singapur, Australija i Švicarska s preko 80 bodova.

Mjeri se zdravstvo, obrazovanje, ali i dugovječnost

Nešto širi pokazatelj od BDP-a je “Human Development Index” koji mjeri blagostanje u nekoj zemlji na temelju kvalitete obrazovanja, zdravstvenih usluga i dugovječnosti života. Provodi ga UNDP još od 1990. godine, a boduje se u rasponu od 0.001 do 1. Hrvatska ima 0.807 boda (prije osam godina imala je 0.787 bodova), a nalazi se na 47. mjestu. Na samom vrhu nalazi se Norveška dok je na zadnjem mjestu Niger. U pravilu ovaj indeks daje visoke vrijednosti zemljama Južne Amerike koje prema BDP per capita stoje relativno lošije u odnosu na ostatak svijeta.

Korupcija ili percepcija korupcije?

Jedan od poznatijih pokazatelja koji provodi Transparency Internation od 1995. godine je “Corruption Perception Index”  (skraćeno CPI). Mjeri se stupanj kojim se percipira postojanje korupcije među zaposlenicima u javnom sektoru i političarima. Bitno je napomenuti kako je riječ o percepciji korupcije, dakle nečijem dojmu, a ne razini korupcije u društvu. No bitno je napomenuti kako postoji korelacija između ovog indeksa i razvijenosti zemalja prema BDP per capita. Zapadne zemlje imaju nižu percepciju korupcije od zemalja na istoku prema CPI-u. Hrvatska se prema njemu nalazi na 46. mjestu od 174 zemalja koje sudjeluju u istraživanju. Na samom vrhu ljestvice nalaze se Danska i Novi Zeland (najmanje korupcije), a na dnu je Afganistan, Sjeverna Koreja i Somalija.

Uvažavanje institucija države

Neki indeksi mjere institucije i vladanje neke države. Tako “World Governance Indicator” (skraćeno WGI) kojeg provodi Svjetska banka mjeri šest dimenzija vladanja, to su: glasovanje i odgovornost, politička stabilnost i odsustvo nasilja, efektivnost Vlade, regulatorna kvaliteta Vlade, poštivanja zakona i kontrolu korupcije. Hrvatska se prema ovom indikatoru nalazi u 4. od 6 skupina čiji centil iznosi između 50 i 75 što znači da je bolja od 50 do 75% ostalih zemalja. Prema njemu, najmanje su vrijednosti kod kontrole nad korupcijom i vladavine prava, a najbolje stoji kod učinkovitosti Vlade.

Lakoća poslovanja

Jedan od najaktualnijih pokazatelja je “Doing Business” (skraćeno DB) koji mjeri uvjete poslovanja od države do države. Prema tom indikatoru najbolja zemlja za poslovanje su Singapur i Hong Kong. Koncipiran je na način da prati jedan životni vijek poduzeća. Koliko je potrebno dana i novaca za otvoriti poduzeće, dobiti građevinsku dozvolu, struju, utvrditi vlasnička prava, dobiti kredit, zaštita investitora, trgovina, plaćanje poreza, provedba ugovora i na kraju zatvaranje poduzeća. Ovaj indeks u zadnje vrijeme plijeni veliku pozornost jer na transparentan način pokazuje kako izračunava svoje vrijednosti. Pokazuje kakvo je stanje po pitanju poslovanja te može ukazati donositeljima odluka na kojim je područjima potrebno provesti određene reforme. Hrvatska je po njemu na 89. mjestu od 189 zemalja – najbolji rezultati su na području plaćanja poreza, a ukazuje na velike probleme pri zaštiti investitora i dobivanju građevinskih dozvola.

Mjeri se i inovativnost!

Europska komisija mjeri inovativnost svojih članica te izdaje Europski poredak inovativnosti (eng. European Innovation Scoreboard ili skraćeno EIS). Europska unija svjesna je kako postoji velika razlika između zemalja po pitanju inovativnosti te joj je cilj smanjiti tu razliku s ciljem da Europa postane svjetski lider u inovacijama. Hrvatska se na tom poretku svrstava među umjerene inovatore što je ispod EU28 prosjeka. Konkretno, nalazi se na 23. mjestu od 28. zemalja članica. Na samom vrhu nalazi Švedska i Danska koje glase kao inovacijski lideri, a na dnu liste je Bugarska koja se vodi kao skroman inovator.

Bitno je tko i kako mjeri

Jedna od kritika spomenutih pokazatelja, osobito onih koji se odnose na gospodarstvo i poslovanje, je ta da poreci zemalja potiču trku prema dnu. Što znači kako potiče države da smanje regulativu i smanje poreze kako bi se olakšalo poslovanje, tj. povećala konkurentnost. Druga se kritika odnosi i na način izračuna. Neki od indikatora mjere slične stvari kod država poput korupcije i vladavine prava, a različiti rezultati su i više nego li očiti. Tako primjerice ista zemlja može imati drukčije rezultate po pitanju korupcije jer se razlikuje način računanja, ali i drukčije vrednovanja sličnih brojki. Treća kritika se odnosi na način prikupljanja podataka. Indeksi se sastoje od “tvrdih podataka” poput statističkih podataka te od “mekih podataka” koji se prikupljaju anketiranjem. U svrhu nekih pokazatelja anketiraju se samo menadžeri velikih poduzeća. Što znači da percepcija autocesta kod hrvatskih menadžera može utjecati na razinu konkurentnosti hrvatskog turizma jer jedan od indikatora konkurentnosti turizma uzima u obzir i stanje prometnica koje se prikuplja takvim anketama.

Autor osvrta: M.B.