U gospodarskoj praksi Republike Hrvatske kamatna stopa (kamatnjak) i kamate nepravilno se označavaju. Kada je riječ o kamatnoj stopi uobičajeno je da kamatnjak poslovne banke koje posluju u RH izražavaju u postotku. Takav način izražavanja nije točan što ćemo matematičkim putem pokazati i dokazati.
Naime, točno bi bilo sljedeće:
- kamatna stopa (kamatnjak) izražava se brojem, bez postotka;
- kamate se izražavaju u postotku jer je riječ o postotnom iznosu glavnice koji debitor treba platiti kreditoru za korištenje financijskih sredstava i uvijek se izražavaju u množini.
Kamatnu stopu (kamatnjak) označavamo s p, a kamate za jedinično razdoblje računaju se na iznos duga, prema sljedećoj formuli:
I – kamate za jedinično razdoblje;
C0 – iznos duga (glavnice).
Kako naše banke kamatnu stopu izražavaju u postotku, one svojim debitorima zaračunavaju višu kamatnu stopu, što je protivno ugovoru. Pitate se kako?
Poslovna banka nudi kredit uz kamatnu stopu od, primjerice 10%. Po njihovome samo odbacimo postotak i 10 uvrstimo u (1.1). Na taj način, za posuđenih 100 n.j. debitor banci plaća 10 n.j. kamata. Međutim, taj postupak je kriv iz razloga što se proporcije ljepše zapisuju u obliku postotka, tako da je kamatna stopa od 10% u biti kamatna stopa od 0,1, jer se 10% drugačije može zapisati kao 10/100. A kada bismo taj kamatnjak uvrstili u (1.1) dobili bismo puno manji iznos kamata nego što nam je banka zaračunala, s tim da je naš izračun matematički korektan. Konkretno, za posuđenih 100 n.j. debitor bi banci trebao platiti 0,1 n.j. kamata.
Kamate se, kako smo naveli, izražavaju u postotku iz jednostavnog razloga jer one predstavljaju postotni dio glavnice koji debitor mora platiti kreditoru za korištenje njegovih sredstava, u jediničnom razdoblju. Iznos kamata za jedinično razdoblje izražava se brojem uz naznaku valute. Konkretno, to bi izgledalo:
Debitor je od kreditora posudio iznos od 100 n.j. uz uvjet da taj iznos vrati na kraju jediničnog razdoblja i plati kamate od 10% . To znači da nominalni iznos (onaj iznos koji smo posudili) množimo s 10%, tj. 10/100 i dobivamo iznos kamata koji moramo platiti za korištenje tuđih financijskih sredstava, u jediničnom razdoblju. U našem slučaju kamate za jedinično razdoblje iznose 10 n.j.. Konačno debitor će na kraju jediničnog razdoblja kreditoru vratiti nominalni iznos, uvećan za iznos kamata, tj. 110 n.j..
Iz ovoga je evidentno da je praksa u RH netočna i da bi se nešto trebalo učiniti po pitanju promjene uvaženih netočnih termina. Naime, praksa može biti manje ili više točna, ali na fakultetu profesori, asistenti i studenti trebali bi se brinuti oko toga što je teorijski točno i biti nositelji promjene, a ne podržavati netočnu terminologiju. Recimo, u govoru je uvriježeno da se kaže milja kuna za 1000 kn. Po tome kako se uvriježilo pisanje kamatne stope ili kamata, mogu prihvatiti i ovo, nema nikakve razlike (možda koja nula).