Korupcija najviše pogađa javni sektor, izravno smanjujući prihode države i dovodeći do brojnih neizravnih, ali iznimno štetnih posljedica. To su, prije svega, smanjene mogućnosti financiranja školstva, zdravstva i socijalne skrbi, te izgradnje i održavanja infrastrukture.
Dvije vodeće azijske ekonomije, Kinu i Indiju, trenutno potresaju veliki korupcijski skandali u koje su umiješani i ljudi na visokim položajima. Najprije je u Kini na svjetlost dana izašla afera ministra željeznica Liu Zhijuna i sad već famoznih „četiri posto“ koje je navodno uzimao od svih investicija, dok se za financijske malverzacije u Indiji tereti direktor Agencije za borbu protiv korupcije.
Protiv Liua je pokrenuta istraga zbog optužbi da je primio više od 122 milijuna dolara mita za davanje poslova na ogromnim građevinskih projektima na željeznicama diljem zemlje. Oni koji su poslovali s ministrom izjavili su kako je ministar imao svoju tarifu za ugovaranje polsova, naime, taj „reket“ je iznosio 4% vrijednosti posla. U zemlji velikoj poput Kine, tih 4% donose velike svote novca, jer samo za 2011.godinu, za modernizaciju željeznice izdvojeno je 106 milijardi dolara. Da je sklonost korupciji i malverzacijama ukorijenjena u obitelji ministra, dokazuje i podatak da je ministrov brat zbog korupcije osuđen na smrtnu kaznu, koja se često provodi u Kini.
Indija posljednjih nekoliko mjeseci puni novinske stupce otkrivenim skandalima vezanim za sportske igre Commonwealtha koje su prošle godine održane u New Delhiju, neprikladnu prodaju licenci za mobilnu telefoniju, i sl. Međutim, nitko nije očekivao skandal izazvan od strane direktora Agencije za borbu protiv korupcije. U javnost su dospjele optužbe za koje se tereti još od 1992.godine. (!) U to vrijeme je bio upleten u malverzacije oko uvoza palminog ulja. Nakon te optužbe, Vrhovni sud je iznio svoje mišljenje o njegovoj nepodobnosti, te je direktor Agencije bio prisiljen dati ostavku.
Prema rezultatima istraživanja Transparency Internationala, za prošlu godinu o percepciji korupcije u 178 zemalja svijeta, Kina je rangirana bolje od Indije, ali su obje daleko od zavidnog stanja. Indeks koji se kreće od 0 do 10, pri čemu su zemlje s indeksom višim od 5, one s nižom stopom korupcije, Kina je dobila svega 3,5 i nalazi se na 78. mjestu od 178 zemalja, dok je Indija s indeksom od 3,3 smještena na 87.mjesto.
Gdje je Hrvatska u tome?
Na indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2010. godinu Hrvatska je ocijenjena kao i prošle godine sa 4,1. Od 178 zemalja, koliko ih je obuhvaćeno prošlogodišnjim istraživanjem, Hrvatska je na 62. mjestu.
Korupcija u Hrvatskoj je sustavna pojava koja ima svoje uporište u svim strukturama društva. Podmićivanje djelatnika javnih službi, nepotizam u zapošljavanju i dodjeli položaja kojima su imenovane osobe u sukobu interesa, svakodnevna su pojava u javnom životu Hrvatske. Sloboda mišljenja i izražavanja omogućila je otvorenije iznošenje informacija o prisutnosti korupcije putem medija, no čini se da je društvo demoralizirano u tolikoj mjeri da je antikorupcijska svijest na vrlo niskoj razini. Posljedica toga je pomirljivost javnosti i uvriježeni svjetonazor da je korupciju u Hrvatskoj gotovo nemoguće smanjiti.
U Hrvatskoj neupitno postoji građanska i politička svijest o problemu korupcije. Preostaje međutim, ocijeniti koliko će ustrajnost u provedbi i politička volja za suzbijanje korupcije dati rezultate u narednom razdoblju.