Misija MMF-a, koja je posljednjih 10 dana bila u posjeti Hrvatskoj, nametnula je 12 reformi koje Hrvatska mora ispuniti. MMF smatra da hrvatsko gospodarstvo raste na krilima povećane potrošnje i turizma, ali uz nedovoljan priljev privatnih investicija. Temeljna poruka misije MMF-a jest da je ključno provesti strukturne reforme kako rast ekonomije ne bi usporio do 2020. godine i kako bi se spriječila divergencija Hrvatske u odnosu na ostale zemlje unutar Europske unije.
Gospodarska kretanja i potencijalni rizici
MMF predviđa da će realni BDP porasti 3,1% u 2017. godini i 2,8% u 2018. godini. Slična su bila i nedavna predviđanja Svjetske banke – 2,9% u 2017. godini i 2,8% u 2018. godini. Kao najveći poticaj rastu, MMF veliku važnost daje povećanju privatne potrošnje i sektora turizma, a investicije koje su na niskoj razini trebale bi se povećati u idućem razdoblju poboljšavanjem sredstava iz strukturnih fonodva EU. Unatoč očiglednom oporavku, BDP p.c. i stopa zaposlenosti još uvijek nisu dosegle predkriznu razinu. Ukoliko se ne provedu strukturne reforme, očekuje se usporavanje rasta na razinu oko 2% što bi značilo da Hrvatska zaostaje za prosjekom EU.
Kriza Agrokora je pod kontrolom, ali njegovo restrukturiranje i dalje traje te prijeti pojavi negativnih rizika. Ostali uključuju daljnje odgađanje provedbe strukturnih i fiskalnih reformi. Unatoč smanjenju javnog duga, hrvatsko gospodarstvo bit će ranjivo prema povećanju svjetskih kamatnih stopa i kretanjima na inozemnim financijskim tržištima.
Makroekonomske politike
Članovi MMF-a predviđaju da će deficit opće države iznositi 0,9% u 2017. godini. Iako je ova projekcija slična prošlogodišnjoj, ciklički prilagođena bilanca pogoršala bi se za oko 0,5% potencijalnog BDP-a, dok bi racionalizacija rashoda do kraja godine utjecala na zadržavanje prociklične fiskalne pozicije. Postupnom konsolidacijom kao što je navedeno u programu konvergencije, deficit proračuna trebao bi prerasti u višak, a javni dug se smanjiti na razinu ispod 60% BDP-a do 2022. godine. Ističe se da bi, s obzirom na relativno dobre izglede za rast u kratkoročnom razdoblju, bilo poželjno težiti što bržem smanjenju javnog duga u idućem razdoblju, što bi pomoglo u stvaranju fiskalnog prostora koji se može iskoristiti u slučaju usporavanja gospodarskog rasta. To je osobito važno kako bi se omogućio odgovarajući odgovor nositelja ekonomskih politika u slučaju asimetričnih šokova u EU. Osim toga, osvrću se i na pokretanje javne rasprave o prednostima i nedostacima uvođenja eura. Tečajni rizik bi se u velikoj mjeri smanjio, a snizili bi se i transakcijski troškovi.
MMF-ovo stajalište oko pitanja poreza na nekretnine moglo bi zabrinuti hrvatsku javnost jer, unatoč velikom nezadovoljstvu javnosti oko mogućeg uvođenja poreza, upravo jedna od reformi koja je na popisu jest suvremen i pravedniji porez na imovinu koji bi mogao omogućiti smanjenje poreza koji su manje poticajni za rast. U odnosu na komunalnu naknadu, dobro osmišljen porez na nekretnine bio bi pravedniji i pridonio bi punjenju proračunskih prihoda. Uz to, važno je da svako smanjenje poreznih stopa (PDV-a, poreza na dohodak) ima neutralan učinak na prihode.
Strukturne reforme
Kako bi se maksimizirale koristi i smanjili rizici pri ulasku u Ekonomsku i monetarnu uniju, bitno je povećanje dinamike i otpornosti gospodarstva ubrzavanjem strukturnih reformi.
Činjenica je da se strukturne reforme provode sporo, što je najveća prepreka poboljšanju konkurentnosti i povećanju BDP-a. Smanjenje administrativnog opterećenja poslovanja, povećanje fleksibilnosti tržišta rada, učinkovitosti javnog sektora i unaprijeđenje vlasničkih prava i sudskih postupaka, rezultiralo bi povećanjem izravnih inozemnih investicija i otvaranjem novih radnih mjesta. Osim toga, potiče se provedba reforme državne uprave kojom bi se postupno smanjio velik broj zaposlenih u javnom sektoru i omogućilo nagrađivanje prema učinku te time pridonijelo poboljšanju pružanja javnih usluga.
Udio radne snage i dalje je nizak, a nezaposlenost visoka, osobito među mladima, a posebno ženama. Racionalizacija i efikasnija upotreba socijalnih naknada povećat će poticaje za prihvaćanje radnih mjesta, a poboljšanje pružanja ustanova za brigu o djeci i pravila o radu na neodređeno vrijeme povećalo bi participaciju radne snage. Nadalje, provedba učinkovitih politika aktivnog tržišta rada potaknula bi novi ulazak na tržište rada, posebno među mladima, a obrazovno i strukovno osposobljavanje utjecalo bi na primjenu fleksigurnosti, izvedenice riječi fleksibilnosti i sigurnosti koja predstavljanja svojevrsnu fleksibilnost u promjenjivom okruženju uz sigurnost za zaposlenike.
Maja Sabol
Voditeljica PS Makroanalize