Najveće strano ulaganje u povijesti Republike Hrvatske
Prije gotovo pet mjeseci, točnije 4. srpnja 2013., Vlada je donijela odluku o ulasku u drugu fazu monetizacije javnog duga vezano za društva Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC) i Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. (ARZ). Drugoj fazi je prethodila prva – izrada izvješća izabranog savjetničkog konzorcija o predloženom rješenju za monetizaciju i odobrenje istog od strane Vlade koju zastupa Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (MPPI). S obzirom da je natječajni postupak u tijeku, nalazim shodno da sažmem najbitnije stavke iz dotičnog izvješća prema čijim će se smjernicama monetizacija provesti, ako je vjerovati procjeni, do listopada 2014.
Projekcije pokazuju da će u 2014. hrvatski javni dug prijeći 60% BDP-a, granicu definiranu maastrichtskim kriterijima. Kako bi se javni dug donekle smanjio, donešena je odluka o monetizaciji – pretvaranju javnog duga u novac, na način da se davanjem autocesta u koncesiju zatvore nepovoljni državni krediti dani HAC-u i ARZ-u i smanji javni dug za 14 do 15 posto. HAC i ARZ imaju otprilike 4 milijarde eura neplaćenih obaveza, a u idućih pet godina na naplatu dospijeva 67,5% duga HAC-a, odnosno 45% duga ARZ-a. Većina duga bi se otplatila naknadom o koncesiji koja će iznositi između 2 i 3 milijarde eura, ovisno o odlučenom trajanju koncesije i podršci Vlade u smislu davanja jamstava i preuzimanja rizika.
Ciljevi monetizacije
Osim otplate dijela duga, cilj je i prebaciti troškove upravljanja i održavanja na investitore te trošarinu od 60 lipa po litri goriva koja se plaća HAC-u uložiti u druge infrastrukturne projekte. U 2012. godini HAC je na trošarinama zaradio ukupno 1404 milijuna kuna. Tim iznosom se pokrilo 24,4% rashoda za 2012., a novac je iskorišten za otplatu kreditnih obaveza. Redovno održavanje je u potpunosti pokriveno prihodima od naplate cestarina, a osim za redovno održavanje, prihodima od cestarine se pokrilo i 17,7% ukupne obveze po kreditima.
Razmatrane opcije monetizacije
Monetizacija se može provesti na više načina. Sporazumom o koncesiji ili zakupu, zakupnik dobiva naknadu od korisnika (u ovom slučaju prihod od cestarine i od popratnih cestovnih sadržaja) i plaća tijelu vlasti naknadu za koncesiju koja odgovara neto sadašnjoj vrijednosti buduće dobiti ostvarene pomoću infrastrukture u zakupu. Drugi način je izdavanje obveznica osiguranih prihodom od cestarine. U tom slučaju HAC i ARZ ostaju odgovorni za naplatu cestarine te upravljanje i održavanje autocesta. Moguće je i zaključiti ugovor o upravljanju te prepustiti prikupljanje prihoda operateru, a zauzvrat mu isplatiti ugovorenu naknadu za upravljanje. Privatizacija je odbačena kao opcija zbog Vladina uvjeta da infrastruktura autocesta ostane u državnom vlasništvu.
Koncesija kao izabrani način monetizacije
Ispitivanjem tržišta došlo se do zaključka da se koncesija smatra najboljom opcijom monetizacije. Ispitanici su potvrdili da bi pružanje mjera za smanjenje rizika od strane Vlade RH (minimalna razina prometa, ograničavanje deviznog rizika) igralo ključnu ulogu u privlačenju interesa investitora. U slučaju da ne budu dana nikakva jamstva, diskontna stopa na prihod od cestarina će najvjerojatnije premašiti 30%. Predloženo je da se u projekt uključe i međunarodne financijske institucije kako bi se povećao rejting projekta.
Zaključak
Vlada RH je započela restrukturiranje HAC-a i ARZ-a izdvajajući održavanje i naplatu cestarina na novoosnovano društvo HAC ONC, od kojega bi investitor preuzeo većinu radnika, imovinu i ugovore. Za koncesiju nad 1024 km autocesta na 40 godina investitor bi isplatio iznos u rasponu od 2,4 – 2,9 milijardi eura, odnosno između 2,6 – 3,3 milijarde eura ako se radi o koncesiji na 50 godina. Točan iznos, kao i okvir za reguliranje cestarine od strane investitora, razdoblje zadržavanja djelatnika i stanje autocesta po povratu bit će definirano naknadno, u Ugovornoj dokumentaciji.
Autor osvrta: Tina Grubišić