Ciprani su skupo platili ceh života iznad vlastitih mogućnosti. Zemlja poznata kao porezna oaza za bogate Europljane i Ruse, sa blagim kontrolama novca i visokim kamatama na depozite, već je neko vrijeme bila svjesna da bi takvoj reputaciji mogao doći kraj. Od lipnja je pregovarala s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Europskom centralnom bankom (ECB) o planu spašavanja gospodarstva. Zatražila je financijsku pomoć i nakon što se bankovni sektor našao na rubu propasti zbog golemih gubitaka izazvanih otpisom grčkih dugova koji je odobrila Europska Unija (EU). Glavni izvor problema su banke čija je ukupna bilanca 8 puta veća od nacionalnog BDP-a. Rješenje je odgađano zbog straha od posljedica i političkih razloga, da bi kraljem veljače procijenjeno da je Cipru potrebna pomoć od 17 milijardi eura za banke, državne obveznice i javne financije, što je gotovo iznos njegova BDP-a (18 milijardi eura).
Nakon pucanja balona na tržištu nekretnina, Ciparski javni dug narastao je na 90% BDP-a. S obzirom da bi dodatni dug od 17 milijardi prekoračio BDP, Europska Trojka (Europska komisija, MMF i ECB) je odlučila pomoći Cipru sa 10 milijardi eura, najvećim iznosom koji može vratiti, a ostatak bi trebao namiriti sam. Umjesto eventualnog otpisa duga ili pomoći kakve su dobile Irska, Grčka i Portugal, predloženo je da vlasnici novca u ciparskim bankama plate dio računa za spašavanje zemlje od stečaja. Na štednju u bankama manju od 100000 eura platio bi se jednokratni porez od 6,75%, a za veće iznose 9,9%. Na taj način bi se prikupilo 5,8 milijardi eura, a štediše bi bili obeštećeni u dionicama banaka. Ta odluka predstavlja presedan i novi koncept, takozvani „bail-in“, koji u rješavanje bankovnih problema uključuje vjerovnike i vlasnike, a ne isključivo porezne obveznike kako je to bio slučaj u dosadašnjem „bail-out“ konceptu.
Doneseni prijedlog uzrokovao je buru reakcija. Banke su zatvorene, na bankomatima nije bilo novaca, zatvorena je burza, došlo je do prosvjeda. Euro je oslabio, a cijena nafte pala jer su ulagači potražili utočište u sigurnijoj imovini. Iako su stručnjaci tješili javnost da je ciparski slučaj iznimka i da je prelijevanje problema na ostatak eurozone ograničeno zbog posebnosti otoka i veličine bankarskog sektora, plan o oporezivanju depozita u ciparskim bankama je potpirio strah da štediše nisu sigurne ni u drugim zemljama. Shodno tome pale su cijene dionica na europskim burzama, kasnije i američki terminalni indeksi. Kasnije je i ciparski rejting pao sa lošeg CCC+ na još lošiji CCC.
Strahovalo se da bi se iz ciparskih banaka, čim se ponovno otvore, moglo biti povučeno 7 milijardi eura ili čak i više. S druge strane, ukoliko se prijedlog odbije blokirala bi se pomoć Cipru da održi banke na površini, a vlada ne bi mogla isplaćivati plaće i socijalna davanja. Ipak Cipar je odbio prijedlog o oporezivanju. Bruxelles, kojemu je ovo bilo prvo nacionalno odbijanje, zatražio je od Cipra novi plan za rješavanje krize. Zaprijetio je oduzimanjem hitnih ELA kredita (Emergency Liquidity Assistance) koji ciparske banke održavaju likvidnima. S obzirom da je do tada Cipru već trebalo 9 milijardi eura ELA ili hitnih kredita, ta odluka značila bi njegov financijski slom i izlazak iz eurozone.
Bilo je raznih alternativa. Cipar je zatražio 5 milijardi eura od Rusije, a uz to i smanjenje kamate i petogodišnje produljenje roka povrata postojećeg kredita. Međutim Rusija je odbila ciparske zahtjeve, pa se razmišljalo o nacionalizaciji mirovinskih fondova javih tvrtki, okrupnjavanju bankarskog sektora te osnivanju strukturnog fonda koji bi izdavao obveznice u očekivanju velikog prihoda od nedavno otkrivenih velikih rezervi plina u blizini ciparske obale. Postignut je dogovor s Grčkom oko preuzimanja grčkih podružnica ciparskih banaka kako bi se smanjio napuhani ciparski bankovni sektor i zaštitilo grčke banke od utjecaja krize na Cipru. Najveću dramu izazvalo je polemiziranje oko oporezivanja depozita do 100000 EUR koji su se smatrali sigurnim i privatnim vlasništvom. Povjerenje u bankovni sustav u Europi se poljuljalo.
Nakon nekoliko dramatičnih dana, donesena je odluka. Depoziti do 100000 eura se neće oporezivati.Osnovan je fond solidarnosti. Dvije nesolventne banke Bank of Cyprus i Laiki će se strukturirati. Laiki, druga najveća banka, prestaje s radom. Depoziti ispod 100000 EUR i dug od 9 milijardi eura će se preseliti u Bank of Cyprus, a ostali depoziti će se pretvoriti u dionice banke ili u posebni fond koji će kasnije poslužiti za dokapitalizaciju banaka. Velike štediše mogli bi izgubiti i do 60% vrijednosti depozita. Banke nakon dva tjedna nastavljaju s radom, ali je raspolaganje novcem ograničeno kako ne bi došlo do odljeva depozita. Na početku se na bankomatima moglo podići najviše 100 eura, sada 300 eura. Ograničena je i visina novca koji se želi prebaciti na drugi račun ili izvan zemlje. Cipar mora smanjiti bankarski sektor i proračun, provesti strukturne reforme, privatizaciju državne imovine i uvesti mjere štednje. Neslužbeno, Cipar je izašao iz eurozone jer s ograničenjem kapitala ciparski euro više nema istu ravnopravnost kao i „slobodni“ euro ostalih država članica.
Cipar očekuje teško razdoblje, najteže od 1974. kad je Turska zauzela sjeverni Cipar. Zbog nestašice novca u bankama dolazi do nestašice hrane i lijekova. Zemlja koja je velikim dijelom živjela od priljeva inozemnog kapitala u brojnim segmentima gospodarstva može na duže vrijeme zaboraviti naklonost investitora. Slijede dvije godine duboke recesije i rasta nezaposlenosti, s malim nadama u dugoročni oporavak. Prognoze su da će ove godine BDP pasti za čak 15%, a nezaposlenost skočiti na 26%. Trebat će proći barem 10 godina da se oporavi životni standard.
Ipak, možda nije sve tako crno. Postoje uvjerljivi pokazatelji da je količina plina u blizini ciparske obale dostatna za značajan doprinos energetskim potrebama Europske unije. Prema najnovijim izvješćima, samo jedno naftno polje (od pronađenih 12) se procjenjuje na oko 80 milijardi eura i moglo bi jamčiti zadovoljenje 40% trenutne potrošnje prirodnog plina u Europskoj uniji. S obzirom da je stari poslovni model propao, vrijeme je za novi koji će se za razliku od prethodnog temeljiti na onome što Cipar ima, a ne na onome što nema.
Autor osvrta: Tina Grubišić